Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1/18 (S.Š.)
Odluka donesena 17. 01. 2018.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1/18
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine, u predmetu broj AP 1/18, rješavajući zahtjev S. Š. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev S. Š. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. S. Š (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 29. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 162498 17 Kž 2 od 26. oktobra 2017. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 K 162498 17 K 2 od 3.oktobra 2017. godine. Apelant zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo Osnovnom sudu da odmah obustavi svaku daljnju radnju u pogledu upućivanja apelanta na izdržavanje kazne zatvora po navedenim osporenim presudama do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 K 162498 17 K 2 od 3.oktobra 2017. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 71 0 K 162498 17 Kž 2 od 26. oktobra 2017. godine, apelant je oglašen krivim da je u vrijeme, mjestu i na način pobliže opisan u izreci presude, počinio u sticaju dva krivična djela zadovoljenje polnih strasti pred djetetom iz člana 179. Krivičnog zakonika Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 64/17, u daljem tekstu: Krivični zakonik), pa mu je, na osnovu istog zakonskog propisa i člana 56. stav 2. tačka 3. Krivičnog zakonika, za krivično djelo iz člana 179. Krivičnog zakonika počinjeno na štetu mldb. B. K. utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a za krivično djelo iz člana 179. Krivičnog zakonika počinjeno na štetu mldb. S. M., kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, te je, primjenom odredbi čl. 46. i 56. stav 2. tačka 3. istog zakona, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.
3. Apelant smatra da mu je osporenim presudama, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na kažnjavanje samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Apelant je u apelaciji zahtijevao donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud apelantu odložio izdržavanje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji obrazlažući zahtjev time da je osporena presuda donesena na osnovu nezakonitog postupka u kojem su mu povrijeđena navedena prava garantovano Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Posebno ističe da bi se izvršenjem sankcije grubo prekršio princip retroaktivnosti, jer je apelantu suđenje u ovom predmetu počelo po Krivičnom zakonu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 37/13) koji je prestao da važi donošenjem Krivičnog zakonika kojim je ukinuta mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom. Pored toga ukazuje na loše zdravstveno stanje koji bi se izvršenjem kazne zatvora sigurno pogoršalo.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjere ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
7. Ustavni sud dalje podsjeća da je članom 64 stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uslovom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20., dostupna na www.ustavnisud.ba).
8. U konkretnom slučaju, apelant smatra da njegovi navodi o povredi ustavnih prava na koje ukazuje u apelaciji kao i navodi da bi izvršenje osporene presude prije konačne odluke o apelaciji dovelo do i nastanka štetnih posljedica po zdravlje apelanta, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
9. Pored toga, vezano za apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere, Ustavni sud podsjeća da su Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske regulisani način, postupak i uslovi izvršenja kazne. Relevantnim odredbama navedenog zakona regulisan je postupak odlaganja izvršenja kazne. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio navedenu zakonsku mogućnost u smislu podnošenja molbe nadležnom sudu za odlaganje izvršenja kazne zatvora koju ima prema relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske, odnosno „da je prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova“, a navedeno se u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda pojavljuje kao preduvjet za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene mjere.
10. Imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada apelant nije ni koristio mogućnosti koje ima prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan budući da u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman