Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5248/17 (A. M.)
Odluka donesena 31. 01. 2018.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5248/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
31. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-5248/17, rješavajući apelacije Azema Mahmutovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Azem Mahmutović protiv:
-Rješenja o dosudi Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 P 009881 16 I od 19. oktobra 2017. godine i -Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 P 019748 17 I od 25. septembra 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-5248/17
1. Azem Mahmutović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stenjaka, Opština Teslić, kojeg zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 11. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja o dosudi Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 P 009881 16 I od 19. oktobra 2017. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud „obustavi izvršenje Rješenja o dosudi Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 P 009881 16 I od 19. oktobra 2017. godine“.
2. Iz stanja spisa proizlazi da je u predmetnom izvršnom postupku po prijedlogu A.M. kao tražioca izvršenja protiv apelanta kao izvršenika, radi naplate novčanih potraživanja, sud dozvolio izvršenje popisom, procjenom, zapljenom i prodajom pokretnih stvari apelanta kao izvršenika, te namirenjem A.M. kao tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.
3. Rješenjem o dosudi Osnovnog suda broj 87 0 P 009881 16 I od 19. oktobra 2017. godine pokretne stvari apelanta kao izvršenika, bliže označene u izreci rješenja, dosuđene su kupcu A.M. kao tražiocu izvršenja, jer je isti na javnom nadmetanju kupio navedene pokrene stvari. Istim rješenjem određeno je da je apelant kao izvršenik dužan da odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema rješenja da preda navedene stvari kupcu pod prijetnjom prinudnog izvršenja. 2. AP-5249/17
4. Azem Mahmutović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stenjaka, Opština Teslić, kojeg zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 11. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 P 019748 17 I od 25. septembra 2017. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud „zabrani izvršenje Rješenja Osnovnog suda broj 87 0 P 019748 17 I od 25. septembra 2017. godine i ukaže Osnovnom sudu da odluka suda mora biti zasnovana na činjenicama i obrazložena“.
5. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 P 019748 15 P od 31. oktobra 2016. godine obavezan je apelant da ukloni betonske zidove sa željeznom ogradom i kapijom sa parcele k.č.broj 201/3 bliže određeno na skici lica mjesta od 4. aprila 2016. godine sačinjene od vještaka geodetske struke, te da se kloni ovakvog ili sličnog smetanja državine tužilaca A.M. i Š.M. pod prijetnjom novčane kazne i prinudnog izvršenja. Istom rješenjem obavezan je apelant da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.010,00KM sve u roku 15 dana od dana donošenja rješenja.
6. Tražioci izvršenja A.M. i Š.M. podnijeli su prijedlog za izvršenje Osnovnom sudu protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu pravosnažnog i izvršnog Rješenja Osnovnog suda broj 87 0 P 019748 15 P od 31. oktobra 2016. godine, kojim su zatražili da sud obaveže apelanta kao izvršenika da ukloni betonske zidove sa željeznom ogradom i kapijom sa parcele k.č.broj 201/3, sve bliže označeno na skici lica mjesta od 4. aprila 2016. godine i to u roku od 8 dana, a ukoliko apelant kao izvršenik ne postupi po nalogu suda i u roku određenom rješenjem, da sud naloži da uklanjanje betonskih zidova sa željeznom ogradom i kapijom sa parcele k.č.broj 201/3, izvrši registrovana građevinska firma koju će sud odrediti posebnim rješenjem suda, a na teret apelanta kao izvršenika.
7. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 87 0 P 019748 17 I od 25. septembra 2017. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje.
Apelacioni navodi
8. Apelant se u navedenim apelacijama poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U pogledu predmeta broj AP-5248/17, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 93. stav 3. u vezi sa članom 135. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14), podnese žalbu nadležnom sudu protiv Rješenja o dosudi Osnovnog suda broj 87 0 P 009881 16 I od 19. oktobra 2017. godine.
12. U pogledu predmeta broj AP-5249/17, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 46. Zakona o izvršnom postupku, podnese prigovor nadležnom sudu protiv Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 87 0 P 019748 17 I od 25. septembra 2017. godine.
13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da u konkretnim slučajevima nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te da se stoga apelacije ne mogu razmatrati.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. S na odluku o dopustivosti Ustavni sud ukazuje da nije potrebno posebno razmatrati apelantove zahtjeve za donošenje privremene mjere.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman