Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4975/16 (R. Đ. i M. N.)
Odluka donesena 31. 01. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 28
- Zakon o visokom obrazovanju
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4975/16
Apelacija
Odluka o meritumu
31. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP 4975/16, rješavajući apelacije Ranka Đoge i Mirka Nestorovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije koje su podnijeli: Ranko Đogo i Mirko Nestorović.
Utvrđuje se povreda prava apelanata Ranka Đoge i Mirka Nestorovića na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja rješenjâ o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu br. 65 0 I 520365 15 I od 28. januara 2016. godine i 65 0 I 458530 14 I od 22. oktobra 2014. godine.
Utvrđuje se povreda prava apelanta Mirka Nestorovića na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.
Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 458530 14 I od 22. oktobra 2014. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Ranku Đogi isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Ova odluka dostavlja se Vladi Kantona Sarajevo kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštovanje ljudskih prava u skladu sa nalogom iz Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 4461/16 od 20. decembra 2017. godine.
Obavezuje se Vlada Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 4975/16
1. Ranko Đogo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 26. decembra 2016. godine „zahtjev za dopunu odluke“ Ustavnog sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) broj AP 2803/14 od 23. novembra 2016. godine kojom je, između ostalog, utvrđena povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 498157 15 I od 22. aprila 2015. godine, te je naloženo Vladi Kantona Sarajevo da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelant naplati svoje potraživanje u razumnom roku.
2. U „zahtjevu za dopunu odluke“ apelant je naveo da kako je Ustavni sud konstatovao da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 498157 15 I od 22. aprila 2015. godine, to je zatražio da se utvrdi povreda njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 520365 15 I od 28. januara 2016. godine (prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravomoćne presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 185808 11 P od 12. aprila 2012. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 185808 12 Rsž od 7. jula 2015. godine kojom je apelantu dosuđeno određeno potraživanje iz radnog odnosa sa zakonskim zateznim kamata od određenih datuma do isplate). Predmetni „zahtjev za dopunu odluke“ registriran je kao nova apelacija broj AP 4975/16.
3. Apelant je 6. decembra 2017. godine tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom „se zabranjuje Kantonu Sarajevo – Vladi isplata sredstava po javnom pozivu od 21. novembra 2017. godine po zaključenim vansudskim nagodbama dok se ne isplati potraživanje apelanta po pravomoćnim rješenjima o izvršenju br. 65 0 I 498157 15 I od 22. aprila 2015. godine i 65 0 I 520365 15 I od 28. januara 2016. godine“.
AP 708/17
4. Mirko Nestorović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lončara podnio je 21. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 458530 14 I od 22. oktobra 2014. godine (prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravomoćne presude Općinskog suda broj 65 0 P 106970 09 P od 2. septembra 2011. godine, kojom je apelantu dosuđeno određeno potraživanje iz radnog odnosa sa zakonskim zateznim kamatama od određenih datuma do isplate).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
5. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, zatraženo je 5. jula 2017. godine od Općinskog suda, a od Vlade Kantona Sarajevo 18. augusta 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju apelanta Mirka Nestorovića (AP 708/17), dok je 20. decembra 2017. godine zatraženo od Općinskog suda i Vlade Kantona Sarajevo da dostave odgovore na apelaciju apelanta Ranka Đoge (AP 4795/16).
6. Kanton Sarajevo, odnosno Ministarstvo finansija je 28. augusta 2017. godine dostavilo odgovor na apelaciju apelanta Mirka Nestorovića (AP 708/17), a 27. decembra 2017. godine dostavilo je odgovor na apelaciju apelanta Ranka Đoge (AP 4795/16).
7. Općinski sud je 19. jula 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju apelanta Mirka Nestorovića (AP 708/17), dok je 9. januara 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju apelanta Ranka Đoge (AP 4795/16).
8. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta AP 4975/16 i AP 708/17, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4975/16.
III.Činjenično stanje
9. Postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravomoćnih presuda, Općinski sud je donio rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovne banke Kantona Sarajevo kao izvršenika.
10. U predmetu apelanta Mirka Nestorovića (AP 708/17) Općinski sud je odlučujući po izvršenikovom prigovoru donio rješenje od 16. decembra 2015. godine kojim je odbio prigovor kao neosnovan.
11. Općinski sud je rješenja o izvršenju dostavio poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune.
12. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelanti smatraju da im je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant Mirko Nestorović je naveo da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli hronologiju predmetnih postupaka, te, između ostalog, istakli da je neizvjesno kada će biti provedena njihova rješenja o izvršenju jer Vlada Kantona Sarajevo i dalje u budžetu nije osigurala novčana sredstva za izvršenje pravomoćnih sudskih presuda kako je to predviđeno Zakonom o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZIP). Apelant Mirko Nestorović (AP 708/17) istakao je da su nekim povjeriocima koji su u istoj situaciji kao on isplaćena njihova potraživanja, što je očigledan primjer nejednakog postupanja. Apelant Ranko Đogo (AP 4975/16) u podnesku od 27. marta 2017. godine zatražio je naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje.
b) Odgovori na apelaciju
14. Vlada Kantona Sarajevo je u odgovoru navela da je s ciljem izvršenja pravomoćnih sudskih odluka odnosno rješenja o izvršenju u budžetu Kantona Sarajevo za 2017. godinu planirala iznos od 1.976.589,51 KM, a koji se odnosi na isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret budžeta Kantona Sarajevo, prema evidentiranom redoslijedu rješenja o izvršenju koje kod sebe vodi Union banka d.d. Sarajevo, putem koje Kanton Sarajevo vrši poslovanje. Dalje je navedeno da u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku iznos planiranih sredstava za ove namjene predstavlja 0,3% planiranog prihoda budžeta, te kako se tražioci izvršenja nalaze u uspostavljenoj Jedinstvenoj bazi zaprimljenih sudskih izvršenja Union banke d.d. Sarajevo, ona će biti izvršena u skladu sa ZIP-om i Zakonom o izvršenju budžeta Kantona Sarajevo, prema evidentiranom redoslijedu rješenja o izvršenju kod Union banke d.d. Sarajevo i evidentno tome biti i isplaćena. Osim toga, navedeno je da isplata ovih rješenja o izvršenju, suprotno utvrđenoj evidenciji redoslijeda, za posljedicu bi imala grubo kršenje odredbe člana 167. ZIP-a, te povredu prava na pravično suđenje svih onih tražilaca izvršenja koji imaju pravo prvenstva u redoslijedu, odnosno čija su rješenja o izvršenju evidentirana prije rješenja o izvršenju koja se navode u dopisu.
15. Nadalje, u predmetu broj AP 708/17 Vlada Kantona Sarajevo je uz odgovor dostavila tabelu Union banke d.d. Sarajevo iz koje se može vidjeti samo kada su zaprimljena i pod kojim rednim brojem se vode rješenja o izvršenju zaprimljena u Jedinstvenoj bazi navedene banke, pri čemu je navedeno da rješenje o izvršenju apelanta Mirka Nestorovića nije navedeno u ovoj evidenciji.
16. Općinski sud je, između ostalog, naveo hronološki tok predmetnih postupaka, kao i da je u navedenim predmetima rješenja o izvršenju navedena u izreci ove odluke proslijedio poslovnoj banci kod koje izvršenik ima transakcijske račune na daljnje postupanje, ali da do dana sačinjavanja odgovora na apelacije nije obaviješten o tome da je banka izvršila pomenuta rješenja. Osim toga, Općinski sud je u odgovoru na apelacione navode apelanta Mirka Nestorovića (AP 708/17) naveo da je u podnescima od 5. i 14. maja 2015. godine od Union banke i Razvojne banke obaviješten da nisu u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju zbog nedostataka sredstava na izvršenikovom računu.
V.Relevantni propisi
17. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02, ispravka, 18/03, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 71/05, 72/05, 32/07 i 88/08, za potrebe ove odluke korištena je neslužbena prečišćena verzija objavljena na www.ustavnisudfbih.ba) relevantne odredbe glase:
V. Kantonalne vlasti
Član 9.
Vlada kantona nadležna je za:
a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;
[…].
18. U Ustavu Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 1/96, 2/96, 3/96, 16/97, 14/00, 4/01, 28/04, 31/04, 6/13 i 31/17) relevantne odredbe glase:
II - ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA
Član 7.
Utvrđivanje ljudskih prava i sloboda Na području Kantona obezbjeđuje se puna zaštita ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Federacije, kao i u instrumentima datim u Aneksu Ustava Federacije.
[…]
IV - STRUKTURA VLASTI
B) IZVRŠNA VLAST
Član 28.
Nadležnosti Vlade Vlada je nadležna za:
[…]
b) izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene Kantonu od federalne vlasti, […]
19. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3. i 6.
3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. 1., 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost
20. U odnosu na dopustivost predmetnih apelacija, Ustavni sud naglašava da je rješavao pitanje neprovođenja rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo – uključujući odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 4729/15 od 7. juna 2016. godine i AP 2767/16 od 23. novembra 2016. godine (dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba), u kojoj je Ustavni sud, pozivajući se na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), istakao: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, a na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
VII.Meritum
21. U konkretnom slučaju apelanti Ranko Đogo i Mirko Nestorović smatraju da im je zbog nemogućnosti da se izvrše pravomoćne sudske odluke, odnosno zbog neprovođenja predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje, dok apelant Mirko Nestorović smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu.
22. Ustavni sud, prije svega, uočava da je Vlada Kantona Sarajevo u odgovoru na apelaciju navela da se apelant Mirko Nestorović ne nalazi u tabeli Union banke d.d. Sarajevo. Međutim, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da je podnescima od 5. i 14. maja 2015. godine od Union banke i Razvojne banke obaviješten da ove banke nisu u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju. Nadalje, Ustavni sud napominje da je u svojoj novijoj praksi donio odluke u kojima je rješavao pitanje neprovođenja rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo, između ostalih, kako je već naprijed navedeno u predmetu AP 4729/15 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4729/15, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba), u kojima je zaključio da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. Nadalje, Ustavni sud je 20. decembra 2017. godine donio Odluku broj AP 4461/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4461/16 od 20. decembra 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba) u kojoj je, također, zaključio da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 jer ne postoje garancije da će apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku. U citiranoj odluci AP 4461/16 konstatovano je: „[...] Ustavni sud zapaža da je Vlada Kantona na traženje Ustavnog suda da se očituje pojedinačno o svakom povjeriocu/apelantu obuhvaćenom ovom odlukom u vezi sa neprovođenjem rješenja o izvršenju, u odgovoru navela da je u budžetu Kantona Sarajevo za 2017. godinu planirala iznos za ove namjene, a koji predstavlja 0,3% planiranog prihoda budžeta u skladu sa odredbama ZIP-a. Osim toga, uz odgovor Vlada Kantona Sarajevo je dostavila tabelu Union banke d.d. Sarajevo iz koje se može vidjeti kada su zaprimljena i pod kojim rednim brojem se vode predmetna rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, u Jedinstvenoj bazi navedene banke. Ustavni sud, također, primjećuje da Vlada Kantona Sarajevo u navedenom odgovoru na apelacije nije konkretizirala u kojem vremenskom okviru apelanti kao imaoci izvršnog naslova mogu očekivati isplatu svojih potraživanja. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnim apelacijama koje su predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da i uz poduzete određene mjere Vlade Kantona Sarajevo nije izvjesno kada će apelanti moći naplatiti svoja potraživanja. [...]“.
23. Nadalje, u navedenoj odluci broj AP 4461/16 Ustavni sud je ukazao da je Evropski sud 14. novembra 2017. godine usvojio dvije presude u odnosu na Bosnu i Hercegovinu (presude nisu konačne), a koje se odnose na neizvršavanje pravomoćnih sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 20514/15 i dr.) i na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (vidi Evropski sud, Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 68955/12 i dr.), te da je Evropski sud u obje presude utvrdio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja konačnih i izvršnih domaćih presuda u korist aplikanata i dodijelio svakom od aplikanata po 1.000,00 eura na ime naknade nematerijalne štete plus 500,00 eura na ime troškova.
24. U odnosu na konkretan slučaj, Ustavni sud zapaža da iz informacija koje su predočene Ustavnom sudu izvršenje pravomoćnih odluka nije provedeno, a rješenja o izvršenju koja su donesena 22. oktobra 2014. godine i 28. januara 2016. godine dostavljena su banci na provođenje. Ustavni sud, također, zapaža da je Vlada Kantona Sarajevo u odgovoru navela da je u budžetu Kantona Sarajevo za 2017. godinu planirala iznos za ove namjene, a koji predstavlja 0,3% planiranog prihoda budžeta u skladu sa odredbama ZIP-a, ali nije konkretizovala u kojem vremenskom okviru apelanti kao imaoci izvršnog naslova mogu očekivati isplatu svojih potraživanja.
25. Imajuću u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u i konkretnom slučaju postoji kršenje prava apelanata Ranka Đoge i Mirka Nestorovića iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava apelanta Mirka Nestorovića iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog istih razloga kao i u prethodno navedenoj odluci broj AP 4461/16, pa se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz pomenute odluke (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ).
26. Također, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci broj AP 4461/16 naložio Vladi Kantona Sarajevo da poduzme adekvatne mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo naplate svoja potraživanja u razumnom roku. Osim toga, Ustavni sud je naložio Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dostave odluke obavijesti Ustavni sud o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju Ustavni sud dostavlja i ovu odluku Vladi Kantona Sarajevo radi postupanja u skladu sa nalogom iz Odluke broj AP 4461/16.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. Ustavni sud nalazi da je apelant Ranko Đogo zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje. S tim u vezi, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. Ustavni sud podsjeća na predmet Kahriman protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Kahriman protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 4867/16, presuda od 17. oktobra 2017. godine) u kojem je Evropski sud naveo: „Prema dobro utvrđenoj praksi u predmetima koji se odnose na dužinu postupka, donošenje odluke ili mjere povoljne za aplikanta u načelu nije dovoljno da ga liši statusa ꞌžrtveꞌ osim ukoliko su domaći organi vlasti priznali povredu, bilo izričito ili u suštini, a potom pružili obeštećenje za tu povredu (vidi načela utvrđena u presudi Cocchiarella protiv Italije [GC], br. 64886/01, tačke 69-98, ESLJP 2006-V). Da je aplikant propustio zatražiti obeštećenje pred Ustavnim sudom priznanje povrede bi, samo po sebi, predstavljalo primjerenu i dostatnu pravnu zaštitu u smislu člana 34. Konvencije (vidi, analogno, Lukić protiv Bosne i Hercegovine (odl.), br. 34379/03, 18.11.2008). Međutim, budući da je aplikant zatražio obeštećenje zbog povrede zahtjeva o ꞌrazumnom rokuꞌ (vidi tačku 6. ove presude), a Ustavni sud ipak nije dosudio bilo kakvu odštetu, aplikant i dalje može tvrditi da je ꞌžrtvaꞌ (vidi, mutatis mutandis, Kudić protiv Bosne i Hercegovine, br. 28971/05, tačka 18, 9.12.2008). Prema tome, prigovor vlade o gubitku statusa žrtve mora se odbiti“.
29. Nadalje, Ustavni sud podsjeća na predmet Spasoje Lukić i ostali protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 34379/03, odluka o dopuštenosti od 18. novembra 2008. godine) u kojem je Evropski sud naveo: „Dana 3. aprila 2001. domaći Dom za ljudska prava utvrdio je kršenje člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog propusta domaćih sudova da izvrše presudu od 23. jula 1993. godine i naložio Republici Srpskoj da osigura potpuno izvršenje predmetne presude bez odlaganja... U predmetnom slučaju nije osporavano da je domaći Dom za ljudska prava jasno priznao navodno kršenje Konvencije bez dosuđivanja naknade. Međutim, pošto su aplikanti dobili naknadu na ime materijalne štete kroz isplatu zateznih kamata, a nisu pred Domom za ljudska prava tražili naknadu na ime nematerijalne štete, Sud smatra da priznavanje kršenja samo po sebi predstavlja pravno zadovoljenje u smislu člana 34. Konvencije“.
30. Ustavni sud dalje podsjeća da je u tom predmetu Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, predmet br. CH/98/1019, Dom konstatovao: „Dom zapaža da podnosioci prijave traže da se izvrši odluka Osnovnog suda od 23. jula 1993. godine. Dom je našao da propust da se to učini uključuje povredu prava podnosilaca prijave, zaštićenih članom 6. Konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koju je počinila tužena Strana. Prema tome, odgovarajuće je da tužena Strana osigura potpuno izvršenje ove odluke što je prije moguće. Podnosioci prijave su tražili i kompenzaciju za gubitak zarade. Ovaj zahtjev je odbačen jer će biti isplaćena kroz kamatu dosuđenu sudskom presudom od 23. jula 1993. godine“. Također Dom je naveo: „Dana 23. jula 1993. godine Sud u Doboju je donio djelimičnu presudu... On je naredio banci da isplati... Dalje je banci naređeno da im isplati kamatu, izračunatu u skladu sa politikom banke (...) od 18. novembra 1992. godine do dana isplate“.
a)U odnosu na apelanta Mirka Nestorovića
31. Ustavni sud ponavlja da u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, apelant Mirko Nestorović nije zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje i prava na imovinu, zbog čega, u smislu navedenog, utvrđivanje povrede ovih ustavnih prava, samo po sebi, predstavlja primjerenu i dostatnu pravnu zaštitu.
b)U odnosu na apelanta Ranka Đogu
32. Ustavni sud ponavlja da je apelant Ranko Đogo zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje. Prema navedenim standardima Evropskog suda, utvrđivanje kršenja ustavnih prava u načelu nije dovoljno da bi apelanti bili lišeni statusa „žrtve“ tako da apelant ima pravo na naknadu nematerijalne štete.
33. U pogledu visine naknade Ustavni sud se opredijelio za načelo da apelantu Ranku Đogi dodijeli naknadu zbog kršenja prava na pravično suđenje u iznosu od 300,00 KM, imajući u vidu obrazloženje odnosno stav iz citirane odluke broj AP 4461/16.
34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da je apelantima Ranku Đogi i Mirku Nestoroviću povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je apelantu Mirku Nestoroviću povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. S obzirom na odluku Ustavnog suda, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog apelanta Ranka Đoge u predmetu broj AP 4975/16 za donošenje privremene mjere.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman