Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3/18 (N. Š.)
Odluka donesena 31. 01. 2018.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3/18
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
31. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-3/18, rješavajući zahtjev Nikole Ševe za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Nikole Ševe za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Nikola Ševo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 3. januara 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 206598 17 Gž od 27. novembra 2017. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 206598 15 od 15. aprila 2017. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud „zabranio izvršenje osporenih presuda do donošenja odluke o apelaciji“.
2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 206598 15 P od 15. aprila 2017. godine, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja-protivtuženog Dragana Ševe (u daljnjem tekstu: tužitelj) i naloženo je apelantu kao tuženom-protivužiocu da sa nekretnine tužitelja preciznije naznačene u izreci presude ukloni „Renault kombi“, da taj dio nekretnine, tužitelju preda u posjed, slobodan od lica i stvari u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom izvršenja (stav 1 izreke). Odbijen je kao neosnovan apelantov protivtužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi pravo stvarne služnosti u apelantovu korist na zemljištu preciznije oznoznačenog u stavu 2 izreke presude, i to na način kako je precizirano u stavu 2 izreke presude. Apelant je obavezan da tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 3.897,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom, dok je tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za nadoknadom troškova (koji predstavlja razliku između zahtijevanog i dosuđenog), odbijen kao neosnovan (stav 3 izreke).
3. Odlučujući o žalbi koju je apelant podnio protiv prsude Osnovnog suda, Okružni sud u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je presudom broj 71 0 P 206598 17 Gž od 27. novembra 2017. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostpenu presudu, u cjelosti prihvatajući pravni stav prvostepenog suda.
4. Apelant smatra da su mu osporenim presudama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant je obrazložio navodima kojim ukazuje da su osporene presude utemeljene na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će „zabraniti izvršenje osporenih presuda do okončanja postupka po predmetnoj apelaciji“ jer smatra da bi „izvršenjem presuda tužitelj došao u posjed zemljišta kog nije vlasnik“.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
9. U vezi s navedenim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji odnosno ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud zapaža da apelant zahtjevom za donošenje privremene mjere traži da se zabrani izvršenje pravosnažne presude Osnovnog suda od 15. aprila 2017. godine, zasnivajući taj zahtjev na tvrdnji da bi izvršenjem te presude tužitelj došao u posjed zemljišta kojeg nije vlasnik. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je u dosadašnjoj praksi u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što predstavlja neodvojiv segment prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da navod koji je apelant ponudio u korist donošenja privremene mjere ne može predstavljati dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere odnosno da apelant nije ponudio razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnog suda u postupku izvršenja pravosnažne sudske presude. Zbog navedenog Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman