Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4941/16 (N. D.)

Odluka donesena 31. 01. 2018.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Izvršenje
  • Radni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4941/16

Apelacija

Odluka o meritumu

31. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP 4941/16, rješavajući apelaciju Nusreta Durakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Nusret Duraković.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj 65 0 Rs 311755 14 Rsž koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu br.

65 0 I 520362 15 I od 26. augusta 2015. godine i 65 0 I 485395 15 I od 6. februara 2015. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Nusretu Durakoviću isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 65 0 Rs 311755 14 Rsž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ova odluka dostavlja se Vladi Kantona Sarajevo kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštovanje ljudskih prava tako što će u roku od tri mjeseca preduzeti adekvatne mjere s ciljem da apelanti/povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo naplate svoja potraživanja u razumnom roku.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nusret Duraković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 26. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 311755 14 Rsž i dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), tj. zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda br. 65 0 I 520362 15 I od 26. augusta 2015. godine i 65 0 I 485395 15 I od 6. februara 2015. godine. Apelant je dopunio apelaciju 27. marta 2017. godine, dok je dopunom apelacije od 6. decembra 2017. godine zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi zabranio Kantonu Sarajevo – Vladi da isplaćuje novac po osnovu potraživanja iz radnog odnosa, a po javnom pozivu od 21. novembra 2017. godine dok se ne isplati apelantovo potraživanje po navedenim rješenjima o izvršenju. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 14. marta 2017. godine, a od Vlade Kantona Sarajevo 20. decembra 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 22. marta 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 23. i 28. marta 2017. godine, dok je Vlada Kantona Sarajevo (Ministarstvo finansija) 27. decembra 2017. godine dostavila odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Parnični postupak broj 65 0 Rs 311755 14 Rsž

5. U konkretnom predmetu apelant je 12. decembra 2012. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog Kanton Sarajevo - Ministarstvo nauke i obrazovanja radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. U predmetnom parničnom postupku je, prema stanju spisa, prvostepena presuda donesena 8. aprila 2014. godine (postupak pred prvostepenim sudom je trajao godinu i tri mjeseca), te je parnični postupak, nakon što je apelant izjavio žalbu, još u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 65 0 Rs 311755 14 Rsž (predmetni postupak traje već pet godina i jedan mjesec, a od toga po žalbi tri godine i devet mjeseci).

6. Postupajući u konkretnom predmetu, Kantonalni sud je imao periode neaktivnosti, odnosno nije efikasno preduzimao neophodne procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog parničnog postupka.

Izvršni postupci br. 65 0 I 520362 15 I i 65 0 I 485395 15 I

7. Postupajući po apelantovim prijedlozima od 21. augusta 2015. godine, odnosno 5. februara 2015. godine na osnovu izvršnih isprava – pravomoćnih presuda Općinskog suda br. 65 0 Rs 185808 11 Rs od 12. aprila 2012. godine i 65 0 P 117560 09 P od 26. augusta 2011. godine, Općinski sud je donio rješenja o izvršenju br. 65 0 I 520362 15 I od 26. augusta 2015. godine i 65 0 I 485395 15 I od 6. februara 2015. godine, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovne banke Kantona Sarajevo kao izvršenika.

8. Općinski sud je rješenja o izvršenju dostavio poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune.

9. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena, odnosno nisu izvršene pravomoćne sudske odluke.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant se poziva i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je također istakao da Općinski sud nije proveo navedena rješenja o izvršenju iako se oba rješenja o izvršenju odnose na potraživanja iz radnog odnosa, te je apelant zatražio da Ustavni sud obaveže Kanton Sarajevo da hitno provede predmetno izvršenje. Shodno navedenom, apelant je zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom i izvršnog postupka pred Općinskim sudom, tj. zbog neprovođenja rješenja o izvršenju tražio naknadu nematerijalne štete u određenom novčanom iznosu.

b) Odgovori na apelaciju

11. Kantonalni sud opravdava dužinu trajanja parničnog postupka tako što se, u suštini, poziva na Plan rješavanja starih predmeta koji su obavezni provoditi u skladu s instrukcijama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), te na nedovoljnu kadrovsku popunjenost i prevelik broj predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudovima.

12. Općinski sud je, između ostalog, ukratko izložio tok postupaka br. 65 0 I 520362 15 I i 65 0 I 485395 15 I, te naveo da je predmetna rješenja o izvršenju proslijedio poslovnoj banci kod koje izvršenik ima transakcijske račune na daljnje postupanje, koja će biti provedena u skladu sa članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZIP).

13. Vlada Kantona Sarajevo je u odgovoru navela da je s ciljem izvršenja pravomoćnih sudskih odluka odnosno rješenja o izvršenju u budžetu Kantona Sarajevo za 2017. godinu planirala iznos od 1.973.201,61 KM, a koji se odnosi na isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret budžeta Kantona Sarajevo, prema evidentiranom redoslijedu rješenja o izvršenju koje kod sebe vodi Union banka d.d. Sarajevo, putem koje Kanton Sarajevo vrši poslovanje. Dalje je navedeno da u skladu sa ZIP-om iznos planiranih sredstava za ove namjene predstavlja 0,3% planiranog prihoda budžeta, te kako se apelant nalazi u uspostavljenoj jedinstvenoj bazi zaprimljenih sudskih izvršenja Union banke d.d. Sarajevo, ista će biti izvršena u skladu sa ZIP-om i Zakonom o izvršenju budžeta Kantona Sarajevo, prema evidentiranom redoslijedu rješenja o izvršenju kod Union banke d.d. Sarajevo i evidentno tome biti i isplaćena. Osim toga, navedeno je da bi isplata ovih rješenja o izvršenju suprotno utvrđenoj evidenciji redoslijeda za posljedicu imala grubo kršenje odredbe člana 167. ZIP-a, te povredu prava na pravično suđenje, svih onih tražilaca izvršenja koji imaju pravo prvenstva u redoslijedu, odnosno čija su rješenja o izvršenju evidentirana prije rješenja o izvršenju koja se navode u dopisu.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

15. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02, ispravka, 18/03, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 71/05, 72/05, 32/07 i 88/08, za potrebe ove odluke korištena je neslužbena prečišćena verzija objavljena na www.ustavnisudfbih.ba) relevantne odredbe glase:

V. Kantonalne vlasti

Član 9.

Vlada kantona nadležna je za:

a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;

[…]

16. U Ustavu Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo” br. 1/96, 2/96, 3/96, 16/97, 14/00, 4/01, 28/04, 31/04, 6/13 i 31/17) relevantne odredbe glase:

II - ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA

Član 7.

Utvrđivanje ljudskih prava i sloboda Na području Kantona obezbjeđuje se puna zaštita ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Federacije, kao i u instrumentima datim u Aneksu Ustava Federacije.

[…]

IV - STRUKTURA VLASTI

B) IZVRŠNA VLAST

Član 28.

Nadležnosti Vlade Vlada je nadležna za:

[…]

b) izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene Kantonu od federalne vlasti, […]

17. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138. st. 3. i 6.

3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.

Član 167. st. 1., 2. i 3.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

18. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. U odnosu na parnični postupak broj 65 0 Rs 311755 14 Rsž

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga je predmetna apelacija koja je podnesena u odnosu na konkretan predmet u kojem nije donesena odluka dopustiva po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

22. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

U odnosu na izvršne postupke br. 65 0 I 520362 15 I i 65 0 I 485395 15 I

23. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neprovođenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo – razmatrao u više svojih odluka, uključujući Odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 4461/16 od 20. decembra 2017. godine, AP 4729/15 od 7. juna 2016. godine i AP 2767/16 od 23. novembra 2016. godine (dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba), u kojoj je Ustavni sud, pozivajući se na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), istakao da: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, a na osnovu pravomoćnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretnu apelaciju, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom, kao i zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom, tj. zbog neprovođenja rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na pravično suđenje

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Parnični postupak broj 65 0 Rs 311755 14 Rsž

28. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnom postupku osporava isključivo dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, pa će Ustavni sud kao dužinu trajanja postupaka razmatrati period od 29. aprila 2014. godine kao dana kada je zaprimljena žalba u Kantonalnom sudu, o kojoj, prema raspoloživim dokazima u spisu, još nije odlučeno. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste period od tri godine i devet mjeseci.

29. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupku na čiju se dužinu apelant žali radi o naročito složenim pitanjima, niti da je apelant svojim ponašanjem doprinio ukupnoj dužini postupka u pitanju. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitan i koji je od posebnog značaja za apelanta. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTVBiH, a za period od 1. januara 2016. do 31. marta 2016. godine“ (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ista opravdanja se vide i u odgovoru Kantonalnog suda na predmetnu apelaciju.

30. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine (i druge odluke od 10. maja 2017. godine dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima.“

31. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.

32. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1062/15 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.

Ostali navodi

33. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Izvršni postupci br. 65 0 I 520362 15 I i 65 0 I 485395 15 I

34. Ustavni sud je u svojoj novijoj praksi donio odluke u kojima je rješavao pitanje neprovođenja rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo – između ostalih, kako je već naprijed navedeno u predmetu broj AP 4729/15 (dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba), u kojima je zaključio da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1.

35. Nadalje, u citiranoj Odluci broj AP 4729/15 konstatirano je da: „[...] Ministarstvo finansija u odgovoru na apelaciju nije ukazalo na to da je Vlada Kantona Sarajevo izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, niti je ukazano na to da postoji centralna i transparentna evidencija navedenih potraživanja, te imajući u vidu da u budžetu Kantona Sarajevo za 2013. i 2014. godinu nisu planirana sredstva za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, te proizlazi da i u konkretnim slučajevima apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Kantona Sarajevo [...].“

36. Ustavni sud zapaža da je Vlada Kantona Sarajevo obavijestila Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja Odluke broj AP 4729/15, odnosno da je Vlada donijela Zaključak broj 02-05-3266-3/17 od 3. februara 2017. godine u kojem je navedeno da je formirana jedinstvena baza podataka u poslovnoj banci, putem koje se obavlja finansijsko poslovanje Kantona Sarajevo, o svim rješenjima o izvršenju koja se trebaju naplatiti na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo, te da se ukupan zbir dugovanja po tom osnovu ažurira na dnevnoj bazi, kao i da je u budžetu za 2017. godinu za ovu namjenu planirala sredstva, uz naznaku da će se isplata izvršnih sudskih rješenja vršiti u skladu s budžetom i prema evidentiranom redoslijedu rješenja o izvršenju kod banke.

37. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) 14. novembra 2017. godine usvojio dvije presude u odnosu na Bosnu i Hercegovinu (presude nisu konačne), a koje se odnose na neizvršavanje pravomoćnih sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine aplikacija broj 20514/15 i dr.) i na teret budžeta Zeničko–dobojskog kantona (vidi Evropski sud, Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 68955/12 i dr.). Evropski sud je u obje presude utvrdio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja konačnih i izvršnih domaćih presuda u korist aplikanata. Evropski sud je svakom od aplikanata dodijelio po 1.000 eura na ime naknade nematerijalne štete, plus 500 eura na ime troškova.

38. Naime, u predmetu Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine Evropski sud je, odlučujući o zahtjevima, između ostalog, istakao da se čini da opće mjere koje je naložio Ustavni sud nisu implementirane, te da nije uspostavljena centralizirana baza potraživanja. Nadalje, Evropski sud je također istakao da su nepreduzimanjem potrebnih mjera u značajnom periodu, u skladu s konačnim presudama u ovim predmetima, vlasti lišile odredbe člana 6. stav 1. svih korisnih učinaka i spriječile aplikante da prime novac na koji su oni imali pravo. Ovaj propust je nadalje prouzrokovao nesrazmjerno miješanje u njihovo pravo na mirno uživanje imovine (vidi, između ostalog, Khachatryan protiv Armenije, broj 31761/04, § 69, 1. decembra 2009. i Voronkov protiv Rusije, broj 39678/03, § 57, 30. jula 2015.).

39. Ustavni sud primjećuje da u obrazloženju presude Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine Evropski sud, između ostalog, ističe da je Ustavni sud 16. januara 2013. godine donio rješenje kojim je utvrdio da njegova odluka od 12. oktobra 2011. godine i osam drugih odluka u vezi s istom stvari nisu provedene. Evropski sud, također, ističe da je kantonalna vlada u međuvremenu izvršila neke od općih mjera koje je odredio Ustavni sud. Međutim, vremenski okvir izvršenja još nije predviđen. Štaviše, iz podataka koje je dostavila Vlada, čini se da kantonalna vlada potiče nagodbe kojima se predviđa da povjerioci odustanu od dijela njihovih zahtjeva. Stoga, situacija podnositelja zahtjeva ostaje nepromijenjena. Aplikanti imaju presude donesene u njihovu korist, koje još nisu provedene i još uvijek su u neizvjesnoj situaciji kada će se te odluke provesti i kada će se izvršiti. Evropski sud primjećuje da su domaće presude razmatrane u ovom predmetu postale konačne između više od sedam i gotovo jedanaest godina. Takva kašnjenja u provođenju smatraju se prekomjernim (vidi, gore navedeno Jeličić, st. 40, Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, broj 1218/07 i dr., 10. novembar 2009., § 15, te Runić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, broj 28735/06 i dr., 15. novembar 2011., st. 21). Evropski sud ne vidi nikakav razlog za odstupanje od te prakse u ovom predmetu.

40. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je zbog nemogućnosti da se izvrše pravomoćne sudske odluke, odnosno zbog neprovođenja predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu. Naime, Ustavni sud zapaža da iz informacija koje su predočene Ustavnom sudu u konkretnom slučaju izvršenje pravomoćnih odluka nije provedeno, a rješenja o izvršenju koja su donesena 26. augusta 2015. godine, odnosno 6. februara 2015. godine su dostavljena banci na provođenje 3. novembra 2015. godine, odnosno 2. jula 2015. godine.

41. Ustavni sud zapaža da je Vlada Kantona na traženje Ustavnog suda da se Vlada očituje o navodima povjerioca/apelanta u vezi s neprovođenjem rješenja o izvršenju, u odgovoru navela da je u budžetu Kantona Sarajevo za 2017. godinu planirala iznos za ove namjene, a koji predstavlja 0,3% planiranog prihoda budžeta u skladu s odredbama ZIP-a. Ustavni sud, također, primjećuje da Vlada Kantona Sarajevo u navedenom odgovoru na apelaciju nije konkretizirala u kojem vremenskom okviru apelant kao imalac izvršnog naslova može očekivati isplatu svojih potraživanja. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnoj apelaciji koje su predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da i uz preduzete određene mjere Vlade Kantona Sarajevo nije izvjesno kada će apelant moći naplatiti svoja potraživanja.

42. Imajući u vidu navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud u konkretnom slučaju zaključuje da su u predmetnom slučaju zbog apelantove nemogućnosti da realizira izvršenje pravomoćnih sudskih odluka donesenih u njegovu korist povrijeđena apelantova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

43. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

44. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom i izvršnog postupka pred Općinskim sudom, tj. zbog neprovođenja rješenja o izvršenju, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, te imajući u vidu standarde Evropskog suda, kao i stavove Ustavnog suda o ovom pitanju, izražene u navedenoj odluci broj AP 4461/16, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.200,00 KM.

45. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da je u postupku koji je predmet ove odluke došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u predmetnom slučaju dužina postupka pretjerano duga, za što Kantonalni sud nije dao razumno i logično objašnjenje.

47. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelant kao imalac izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.

48. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4941/16 (N. D.) | Sudska praksa | Aktio