Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-105/18 (UGORSKO GRADNJA SZR vlasnik Aziz Hodžić iz Vogošće)
Odluka donesena 31. 01. 2018.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-105/18
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
31. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-105/18, rješavajući zahtjev UGORSKO GRADNJA SZR vlasnik Aziz Hodžić iz Vogošće, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev UGORSKO GRADNJA SZR vlasnik Aziz Hodžić iz Vogošće, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. UGORSKO GRADNJA SZR vlasnik Aziz Hodžić iz Vogošće (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Sarajeva, podnio je 9. januara 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 300087 15 Pž od 6. decembra 2017. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud „zabranio izvršenje presude Kanronalnog suda u dijelu odluke kojim je apelant obavezan da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 4.390,97 KM, do donošenja odluke o apelaciji“.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ps 300087 12 Ps od 19. decembra 2014. godine, tuženi M&H COMPANY d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) je obavezan da apelantu na ime duga po računu broj 11/12 od 9. jula 2012. godine isplati iznos od 12.612,60 KM sa zakonskim zateznim kamatama,uz naknadu troškova postupka u iznosu od 3.816,76 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 300087 15 Pž od 6. decembra 2017. godine žalba tuženog je uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da je apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom da mu tuženi na ime duga po računu broj 11/12 od 9. jula 2017. godine isplati iznos od 12.612,60 KM sa zateznim zakonskim kamatama uz naknadu troškova postupka u iznosu od 3.816,76 KM. Istom presudom apelant je obavezan da tuženom naknaditi troškove postupka u iznosu od 4.390,97 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je na sjednici vjeća, ocijenom izvedenih dokaza pred prvostepenim sudom utvrdio da je između apelanta i tuženog 16. marta 2012. godine zaključen ugovor za usluge i izvođenje radova po kojem je apelant kao izvođač radova preuzeo obavezu da za tuženog kao unvestitora, izvede zemljane radove za potrebe izgradnje poslovnog objekta u krugu firme Pretisa u Vogošći. Kantonalni sud je zaključio da iz dokaza nesporno proizilazi da apelant kao izvođač radova nije vodio građevinsku knjigu niti građevinski dnevnik potpisan od strane nadzornog organa, cijeneći pri tom da su osnovani žalbeni navodi tuženog da nema objektivnih pretpostavki da se može utvrditi stvarna količina iskopane i odvezene zemlje, jer je apelant kao izvođač radova u skladu sa zaključenim ugovorom morao usaglasiti količinu radova iskopa sa tuženim kao investitorom, budući da se u konkretnom slučaju radi o građevinskim radovima i između stranaka je zaključen ugovor o građenju, a ne ugovor o djelu kako pogrešno zaključuje prvosteopeni sud. Stoga, Kantonalni sud je uvažio žalbu tuženog i primjenom odredbe člana 229. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP-a) donio odluku kao u izreci presude. Uz navođenje troškova postupka koje je tuženi imao u predmetnom postupku, Kantonalni sud je odluku o troškovima postupka temeljio na odredbama člana 397. stav 2. ZPP-a.
4. Apelant smatra da su mu osporenom presudom prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Ukazuje da je Kantonalni sud na osnovu izvedenih dokaza pred prvostepenim sudom pogrešno izveo zaključak o neosnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva. Predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će „zabraniti izvršenje osporene presude Kanronalnog suda u dijelu odluke kojim je apelant obavezan da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 4.390,97 KM, do donošenja odluke o apelaciji“.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
9. U vezi s navedenim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji odnosno ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud zapaža da apelant zahtjevom za donošenje privremene mjere traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se zabrani izvršenje osporene presude Kantonalnog suda od 6. decembra 2017. godine u dijelu odluke o troškovima postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u dosadašnjoj praksi u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što predstavlja neodvojiv segment prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant ukazuje na razloge meritorne prirode zbog kojih smatra da treba donijeti traženu privremenu mjeru. Dakle, apelant u apelaciji iznose meritorne razloge o kojima će Ustavni sud tek odlučiti prilikom razmatranja osnovanosti same apelacije ali ne prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra navedeni razlozi, meritorne prirode, sami za sebe, nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio traženu privremenu mjeru bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnog suda u postupku izvršenja pravosnažne sudske presude. Prema tome, po mišljenju Ustavnog suda apelant u konkretnom slučaju ničim nije dokazao da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman