Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2089/17 (M. D.)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Raskid ugovora
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2089/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP-2089/17, rješavajući apelaciju Milijane Delić, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Milijana Delić protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 091777 16 Gž od 10. marta 2017.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Milijana Delić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, koju zastupa Dragan Oparnica advokat iz Brčkog, podnijela je 26. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 091777 16 Gž od 10. mart 2017. godine. Osporenom konačnom odlukom uvažena je žalba tuženog ("Copitrade" d.o.o. Bijeljina), pa je prvostepena presuda preinačena tako što je u cjelosti odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da je raskinut ugovora o prodaji, zaključen između apelantice i tuženog, čiji predmet je Tablet, bliže opisanog u izreci, te da se obaveže tuženi da apelantici izvrši povrat kupoprodajne cijene u traženom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. U obrazloženju osporene odluke, Apelacioni sud je, između ostalog, naveo da je u prvostepenom postupku utvrđeno da je apelantica predmetni uređaj (tablet) kupila kod tuženog u prodavnici u Brčkom, te da je tuženi apelantici izdao poresku fakturu za prodaju uređaja sa datumom isporuke 9. april 2014. godine i da je apelantici izdat garantni list (garantni rok 24 mjeseca od kupovine proizvoda, a za dodatnu opremu (baterije, punjače) garantni rok šest mjeseci od datuma kupovine proizvoda). Nadalje, da se apelantica 4. februara 2015. godine prvi put obratila tuženom sa pritužbom na ispravnost kupljenog tableta, da je tuženi uputio uređaj ovlaštenom serviseru (nakon toga još tri puta), te da je ovlašteni serviser tuženom izdao servisne izdatnice u kojima je naveo da za predmetni uređaj reklamacija nije opravdana, jer je uređaj detaljno testiran, a greška nije uočena. Zatim, da je prema nalazu i mišljenju vještaka elektrotehničke struke osnovni uzrok gašenja uređaja-tableta, kvar u bateriji. U vezi s tim, Apelacioni sud je dalje naveo da je u obrazloženju pobijane presude prvostepeni sud, prilikom interpretacije iskaza same apelantice i iskaza svjedoka Krste Stevića (apelantičinog supruga), čijim iskazima je poklonio vjeru, naveo da je uređaj odmah po kupovini "pokazivao da se ne može koristiti", odnosno da je apelantica navela da je "već u septembru počeo da se kvari", te se obratila tuženom u januaru, a u februaru predala na servis. Međutim, Apelacioni sud je zaključio da je na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev. Naime, Apelacioni sud je naveo da okolnost da je apelantica otkrila nedostatak na kupljenom uređaju odmah, odnosno već u septembru 2014. godine, a tuženom reklamirala uređaj u februaru 2015. godin,e ne može automatski imati za posljedicu primjenu pravila iz člana 504. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Naime, navedenom zakonskom odredbom je propisano da ako prodavač ne izvrši u razumnom roku opravku ili zamjenu stvari kupac može raskinuti ugovor ili sniziti cijenu i zahtijevati naknadu štete. U vezi sa navedenim, Apelacioni sud je ukazao da apelantici kao kupcu navedena prava mogu pripadati tek ukoliko je uredno i blagovremeno u garantnom roku obavijestila tuženog (kao prodavca) o pomenutom funkcionalnom nedostatku. Apelacioni sud je ukazao da apelantica kao kupac nije blagovremeno u okviru garantnog roka od šest mjeseci određenog za dodatnu opremu (baterije, punjače) obavijestila tuženog kao prodavca o nedostacima kupljenog uređaja. Stoga, Apelacioni sud je naveo da je apelantica propuštanjem navedenog garantnog roka propustila mogućnost da od tuženog zahtjeva popravak ili zamjenu uređaja unutar garantnog roka do posljednjeg dana njegovog isteka (čl. 501. i

502. ZOO-a), pa joj to pravo ne pripada ni u smislu odredaba člana 482. u vezi sa članom 488. ZOO-a.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica smatra da je Apelacioni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da se radi o "neispravnosti baterije" na osnovu provedenog dokaza vještačenjem po vještaku elektrotehničke struke, pa shodno navedenom i pogrešno primijenio materijalno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično satnje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2089/17 (M. D.) | Sudska praksa | Aktio