Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1856/16 (Zlatan Dž. Bektić)

Odluka donesena 31. 01. 2018.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Propisano zakonom
  • Kamata
  • Miješanje u imovinu
  • Troškovi i izdaci
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1856/16

Apelacija

Odluka o meritumu

31. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1856/16, rješavajući apelaciju Zlatana Dž. Bektića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zlatana Dž. Bektića.

Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ip 237868 16 Pžip od 29. januara 2016. godine u dijelu u kojem je odlučeno o naplati zatezne kamate na troškove krivičnog postupka.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zlatan Dž. Bektić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica podnio je 27. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ip 237868 16 Pžip od 29. januara 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Tuzlanskog kantona (izvršenik u predmetnom postupku, u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 15, odnosno 18. decembra 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 21. decembra 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok izvršenik nije dostavio odgovor u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Rješenjem Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 K 017149 14 K 2 od 26. marta 2015. godine (u daljnjem tekstu: predmetna izvršna isprava) određeno je da se apelantu kao branitelju isplati nagrada za zastupanje optuženog u određenom krivičnom predmetu u ukupnom iznosu od 2.529,80 KM.

6. Apelant je 18. maja 2015. godine podnio Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) prijedlog za izvršenje na osnovu navedene izvršne isprave protiv izvršenika. U prijedlogu se apelant pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine, te predložio izvršenje pljenidbom novčanih sredstava sa transakcijskog računa izvršenika i prenosom zaplijenjenog iznosa na apelantov transakcijski račun, i to novčanog iznosa od 2.529,80 sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. marta 2015. godine do konačne isplate i na ime troškova izvršnog postupka iznos od 365,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o izvršenju, pa do konačne isplate.

7. Općinski sud je Rješenjem broj 32 0 Ip 237868 15 Ip od 3. juna 2015. godine odredio predloženo izvršenje.

8. Nezadovoljan navedenim rješenjem, izvršenik je izjavio prigovor koji je odbijen Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 Ip 237868 15 Ip od 22. decembra 2015. godine i rješenje o izvršenju u cijelosti održano na snazi.

9. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je neosnovan prigovor izvršenika da apelantu ne pripada naknada na ime zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog duga, jer nije sadržana u predmetnoj izvršnoj ispravi. S tim u vezi, Općinski sud je citirao odredbu člana 28. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) i obrazložio da se u konkretnom slučaju radilo o prinudnoj naplati troškova krivičnog postupka, tj. o troškovima postupka, pa se primjenjuje navedena odredba ZIP-a (Odluka Ustavnog suda broj AP 3744/09).

10. Odlučujući o žalbi izvršenika protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 32 0 Ip 237868 16 Pžip od 29. januara 2016. godine, kojim je žalbu djelomično uvažio i prvostepeno rješenje preinačio u dijelu u kojem je rješenje o izvršenju u vezi sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnog duga, počev od 26. marta 2015. godine, pa do isplate, održano na snazi, pa je u tom dijelu prigovor izvršenika uvažen i odbijen taj apelantov zahtjev i izvršni postupak u tom dijelu obustavljen. U preostalom dijelu prvostepeno rješenje je potvrđeno.

11. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da iz predmetne izvršne isprave proizlazi da je apelantu, kao branitelju optuženog, određena nagrada za odbranu optuženog i naknada za materijalne troškove u ukupnom iznosu od 2.529,80 KM u krivičnom predmetu bliže označenom u obrazloženju, te određeno da će se navedeni iznos isplatiti iz budžetskih sredstava Općinskog suda u Banovićima na bankovni račun na apelantovo ime. S tim u vezi, istaknuto je da se u konkretnom slučaju nije radilo o troškovima postupka, koje je imala u vidu odredba člana 28. stav 2. ZIP-a, već o dugu koji izvršenik ima prema apelantu, koji je kao advokat po službenoj dužnosti branio optuženog u određenom krivičnom predmetu. Stoga, pošto predmetna izvršna isprava u konkretnom slučaju nije sadržavala utvrđenu obavezu izvršenika da plati zakonske zatezne kamate na glavni dug počev od 26. marta 2015. godine, Kantonalni sud je ocijenio da je pogrešan stav prvostepenog suda da se rješenje o izvršenju održi na snazi u cijelosti. S tim u vezi, obrazloženo je da apelantov prijedlog za izvršenje nije u skladu sa predmetnom izvršnom ispravom, tako da nije ni bilo mjesta da se rješenje o izvršenju donese na osnovu člana 39. stav 4. ZIP-a, nego je rješenje o izvršenju trebalo donijeti u skladu sa članom 39. stav 6. ZIP-a. Pošto navedeno rješenje nije imalo svojstvo izvršne isprave u pogledu kamate, Kantonalni sud je zaključio da je nepravilan stav prvostepenog suda da, rješavajući po prigovoru izvršenika, pobijanim rješenjem održi na snazi i rješenje o izvršenju u pogledu kamata, s obzirom na to da u predmetnoj izvršnoj ispravi nije navedeno da izvršenik, pored glavnog duga, plati i zakonsku zateznu kamatu. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

12. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije, član 17. Evropske konvencije, kao i član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju (Opća zabrana diskriminacije). Apelant smatra da je stav Kantonalnog suda u pogledu zakonskih zateznih kamata proizvoljan i suprotan odredbama Glave XVI Zakona o krivičnom postupku FBiH i članu 28. stav 2. ZIP-a. S tim u vezi, apelant je citirao član 199. st. 1. i 2. i član 200. stav 2. Zakona o krivičnom postupku FBiH. Apelant je dalje naveo da se novčani iznos koji mu je dosuđen predmetnom izvršnom ispravom nije mogao smatrati nekim drugim dugom izvršenika, nego je predstavljao iznos troškova krivičnog postupka koji su apelantu dosuđeni na ime službene odbrane u krivičnoj stvari, što je bilo vidljivo i iz predmetne izvršne isprave. Nadalje, apelant je istaknuo da, kad se sve navedeno dovede u vezu sa odredbom člana 28. stav 2. ZIP-a, jasno je da nije bilo mjesta za odbijanje apelantovog zahtjeva za dosuđivanje potraživane zatezne kamate. Apelant je naveo da se u prijedlogu za izvršenje pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine. Predlaže da se utvrdi povreda navedenih prava, ukine rješenje Kantonalnog suda u dijelu kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u vezi sa zakonskim zateznim kamatama i predmet vrati Kantonalnom sudu da donese novu odluku kojom bi u cijelosti potvrdio prvostepeno rješenje.

II.Odgovor na apelaciju

13. Kantonalni sud smatra da nije bilo povrede apelantovih prava od ovog suda, te ponavlja svoj stav da je to navedeno u obrazloženju osporene odluke.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi:

Član 12. st. 1, 2, 3. i 4.

Pravni lijekovi Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.

Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.

Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.

Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.

Član 16. st. 4. i 7.

Troškovi postupka Izvršenik je dužan tražiocu izvršenja nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za izvršenje.

O troškovima postupka odlučuje sud u izvršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, izvršenje radi njihova ostvarenja.

Član 23. stav 1. tačka 1.

Izvršna isprava Izvršne isprave su:

1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje;

Član 24. stav 1.

Odluka i poravnanje Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rješenje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitražom, a sudskim poravnanjem smatra se poravnanje zaključeno u postupku pred sudom i arbitražama.

Član 28. stav 2.

Naplata zateznih kamata Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u samoj izvršnoj ispravi sud će, na prijedlog tražioca izvršenja, u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno zaključenja poravnanja do naplate.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 32 0 Ip 237868 16 Pžip od 29. januara 2016. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantov opunomoćenik je primio 2. marta 2016. godine a apelacija je podnesena 27. aprila 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije, član 17. Evropske konvencije, kao i član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju (Opća zabrana diskriminacije). Pravo na imovinu

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

21. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi::

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

22. Ustavni sud zapaža da se suština apelantovih navoda o povredi prava na imovinu odnosi na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, odnosno konkretno odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a, u slučaju kada je u izvršnom postupku, između ostalog, tražena naplata zakonskih zateznih kamata na ime troškova krivičnog postupka koji su određeni posebnim rješenjem.

23. U vezi sa spornim pitanjima koja se postavljaju u predmetnoj apelaciji, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je o identičnim pravnim pitanjima ranije odlučivao u predmetima br. AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine, AP 1455/13 od 7. jula 2015. godine i AP 3778/15 od 6. decembra 2017. godine (dostupni na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojima je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o „imovini“ koja uživa zaštitu prema članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

24. Ustavni sud, također, primjećuje da je prilikom ocjene pitanja da li je miješanje u pravo na imovinu, izvršeno osporenom odlukom redovnog suda, bilo u skladu sa zakonom, pa je u odluci u predmetu broj AP 3744/09, između ostalog, naveo: „Ustavni sud zapaža da, uprkos tome što je u izvršnom naslovu eksplicitno navedeno da se apelantu dosuđuju troškovi postupka, Kantonalni sud je zaključio da se izvršna isprava ne odnosi na troškove postupka, već na 'glavni dug' u odnosu na koji nisu dosuđene zatezne kamate u samoj izvršnoj ispravi, te da se stoga ne može odrediti naplata kamata prema članu 28. stav 2. ZIP-a. Ustavni sud smatra da se ovakav stav Kantonalnog suda ne može prihvatiti. Naime, rješenje koje predstavlja izvršnu ispravu je rješenje o troškovima postupka dosuđenim apelantu na ime službene odbrane u krivičnoj stvari. Ovako dosuđeni iznos se ne može smatrati nekim drugim dugom izvršenika prema apelantu, zato što ovo apelantovo potraživanje nije izgubilo svojstvo 'troškova postupka' iz člana 28. stav 2. samo zato što je o troškovima krivičnog postupka odlučeno posebnim rješenjem, a ne presudom u krivičnoj stvari u kojoj su ti troškovi nastali. Naime, član 28. stav 2. ZIP-a ne pravi razliku između troškova postupka dosuđenih presudom, posebnim rješenjem ili čak i izvršnim sudskim poravnanjem, već se odnosi na troškove postupka iz svake od navedenih izvršnih isprava, što je u konkretnom slučaju posebno rješenje suda o troškovima postupka….“ Stoga je Ustavni sud u navedenom predmetu zaključio da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbu člana 28. stav 2. ZIP-a, zbog čega se ne može smatrati da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo „zakonito“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine, tač. 24. i 26, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

25. U kontekstu navedenog, prilikom ocjene pitanja da li je miješanje u apelantovo pravo na imovinu izvršeno osporenom odlukom redovnog suda, u konkretnom slučaju bilo u skladu sa zakonom, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u rješenju koje je osporeno predmetnom apelacijom dao identično pravno obrazloženje kao i u odluci koja je bila predmet osporavanja u predmetu broj AP 3744/09, navodeći da izvršna isprava (rješenje o troškovima krivičnog postupka) ne sadrži odluku o kamatama na glavni dug, te da u konkretnom slučaju troškovi dosuđeni u krivičnom postupku za apelanta predstavljaju glavni dug, zbog čega se odredba člana 28. ZIP-a ne može primijeniti. Stoga se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu pitanja da li je miješanje u apelantovo pravo na imovinu, izvršeno osporenom odlukom redovnog suda, bilo u skladu sa zakonom, poziva na obrazloženje i razloge navedene u citiranoj Odluci broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine iz kojeg proizlazi da odredba člana 28. stav 2. ZIP-a ne pravi razliku između troškova postupka dosuđenih presudom, posebnim rješenjem ili čak i izvršnim sudskim poravnanjem, već se odnosi na troškove postupka iz svake od navedenih izvršnih isprava, što je u konkretnom slučaju posebno rješenje suda o troškovima postupka. Stoga, Ustavni sud nalazi da u konkretnom slučaju miješanje u apelantovo pravo na imovinu nije bilo „zakonito“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da je potrebno, s ciljem zaštite apelantovih ustavnih prava, ukinuti osporenu odluku, te predmet vratiti Kantonalnom sudu kako bi taj sud donio novu odluku u skladu s garancijama iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Ostali navodi

27. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije, člana 17. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je Kantonalni sud, pri donošenju osporene odluke, proizvoljno primijenio odredbe člana 28. stav 2. ZIP-a, te na taj način onemogućio apelanta da, u skladu s tim odredbama, u izvršnom postupku naplati zateznu kamatu na troškove krivičnog postupka dosuđene u izvršnoj ispravi iako je apelant takav zahtjev eksplicitno postavio u prijedlogu za izvršenje.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1856/16 (Zlatan Dž. Bektić) | Sudska praksa | Aktio