Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2654/17 (Z. O.)
Odluka donesena 31. 01. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2654/17
Apelacija
Odluka o meritumu
31. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2654/17, rješavajući apelaciju Zorana Opačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Zorana Opačića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci kao predmet broj 71 0 P 189604 14 P.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Zoran Opačić (u daljem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 26. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 P 189604 14 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 18. avgusta 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 25. avgusta 2017. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 8. aprila 2014. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog J. J. u kojem je predmet zaveden i vodi se pod brojem 71 0 P 189604 14 P. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud prvostepenu presudu donio 25. marta 2016. godine, kojom je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev. Protiv prvostepene presude apelant je podnio žalbu, koju je Okružni sud u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni sud) usvojio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet 17. maja 2017. godine vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nakon prijema predmeta na ponovni postupak Osnovni sud je zakazao pripremno ročište za 11. septembar 2017. godine.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
8. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Navedeno je i to da se apelant neprilično ponašao tokom predmetnog postupka i drugih postupaka koji se vode pred tim sudom, da sudu podnosi neuredne tužbe, te da protiv postupajućih sudija podnosi krivične prijave. Navodi se i to da je na dužinu trajanja predmetnog postupka utjecao i tuženi J.J., koji je izbjegavao da primi pismena od suda. Kao opravdanje za dužinu trajanja postupka sud navodi da je opterećen velikim brojem predmeta, da je, i pored velike opterećenosti svakog sudije koji su zaduženi velikim brojem predmeta, sud u apelantovom predmetu aktivno postupao, zbog čega nije došlo do povrede prava na koja se apelant poziva u apelaciji.
V. Relevantni propisi
9. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
10. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
12. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak, i nakon vremenskog perioda dužeg od tri godine i devet mjeseci od podnošenja tužbe, nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
13. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
15. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
18. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon njenog podnošenja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
19. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 8. aprila 2014. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja ove odluke. Dakle, razmatraće postupak koji traje duže od tri godine i devet mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku.
22. Ocjenjujući apelantovo ponašanje Ustavni sud zapaža iz odgovora na apelaciju da je i sâm apelant utjecao na dužinu postupka podnoseći neuredne podneske sudu, te zapaža da je dužini postupka doprinio i tuženi koji je izbjegavao da primi dopis suda, što je objektivno doprinijelo dužini trajanja postupka.
23. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u razumnim rokovima preduzimao procesne radnje, te je približno dvije godine od podnošenja tužbe donio prvostepenu presudu (25. marta 2016. godine), kojom je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbi, Okružni sud je u vremenskom periodu od jedne godine donio odluku kojom je navedenu presudu Osnovnog suda ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak 17. maja 2017. godine. Ustavni sud zapaža i to da je Osnovni sud, nakon prijema predmeta na ponovni postupak, zakazao pripremno ročište za 11. septembar 2017. godine, odnosno da je u razumnom roku nastavio preduzimati procesne radnje.
24. S tim u vezi, iako predmetni parnični postupak traje duže od tri godine i devet mjeseci, Ustavni sud nije ustanovio da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su u predmetu koji po zakonu nije hitne prirode postupali i Osnovni i Okružni sud, a iz stanja spisa proizlazi da su redovni sudovi u razumnim rokovima preduzimali procesne radnje, odnosno da nije bilo perioda veće pasivnosti u preduzimanju procesnih radnji od redovnih sudova.
25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u predmetnom parničnom postupku još uvijek nije došlo do kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku u kome su redovni sudovi u razumnim rokovima preduzimali procesne radnje.
27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman