Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1227/17 (P.M.)

Odluka donesena 31. 01. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1227/17

Apelacija

Odluka o meritumu

31. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP 1227/17, rješavajući apelaciju P. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio P. M.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 I 121046 02 I (raniji broj predmeta I:626/02).

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu P. M. isplati iznos od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 58 0 I 121046 02 I (raniji broj predmeta I:626/02), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. P. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Italije, kojeg zastupa punomoćnik B. M., podnio je 24. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 I 121046 02 I (raniji broj predmeta I: 626/02). II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 16. maja 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 9. juna 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja Općinskog suda broj P: 253/98 od 14. marta 2001. godine mldb. P. M. (koji je u predmetnom izvršnom postupku apelant), mldb. I. M. i mldb. D. M. su putem zakonske zastupnice (majke), apelantovog punomoćnika u predmetnom postupku, pokrenuli predmetni izvršni postupak protiv izvršenika P. M. radi naplate dospjelih, a nenaplaćenih alimentacija na ime izdržavanja. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I: 626/02 od 21. maja 2002. godine dopustio predloženo izvršenje (pljenidbom ličnog dohotka koji ostvaruje izvršenik kod poslodavca – KB Mostar odnosno Dom zdravlja Mostar) i navedeno rješenje nakon pravosnažnosti dostavio izvršenikovom poslodavcu radi provođenja.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je isplata alimentacije vršena uredno sve do 2008. godine kada je podneskom od 18. aprila 2008. godine izvršenik predložio obustavu izvršenja zbog toga što su tražioci izvršenja u međuvremenu postali punoljetni.

7. Apelant se putem zakonske zastupnice obratio sudu zbog obustave predmetnog izvršenja, pa je sud 11. marta 2009. godine održao ročište na kojem je dostavio izvršenikovom poslodavcu apelantov podnesak (koji se odnosi na prestanak isplate dijela izvršenikove plaće na ime izdržavanja tražilaca izvršenja) da se o njemu očituje i predloži daljnji tok postupka, nakon čega je sud uputio izvršenika na parnicu u kojoj bi se utvrdila ukupna visina dugovanja. Općinski sud je naložio apelantu da sudu dostavi punomoć za zastupanje, jer je u toku predmetnog postupka postao punoljetan, zbog čega ga majka, do tada zakonski zastupnik, u predmetnom postupku više nije mogla zastupati. Apelant je 5. aprila 2009. godine dostavio punomoć za zastupanje, u kojoj je kao punomoćnika naveo svoju majku B. M., te je podnescima od 7. jula 2009. godine, 2. marta 2010. godine i 15. jula 2011. godine tražio nastavak isplate dijela izvršenikove plaće na ime izdržavanja, odnosno sudu je podnosio i urgencije s ciljem okončanja predmetnog postupka. Izvršenik je dopisom od 13. marta 2009. godine povukao prijedlog za obustavu izvršenja, dok iz spisa proizlazi da nije pokrenuo parnični postupak radi utvrđivanja visine dugovanja.

8. Općinski sud je zaključkom od 26. februara 2013. godine pozvao tražioce izvršenja da dostave dokaz o tome da li su i do kada bili na redovnom školovanju, kako bi sud utvrdio visinu njihovog potraživanja i visinu ostatka duga. Općinski sud je 5. juna 2013. godine održao ročište radi utvrđivanja postojanja visine potraživanja tražilaca izvršenja prema izvršeniku, te utvrđivanja postojanja eventualnog duga, odnosno da li je rješenje o izvršenju provedeno i u kojem obimu, nakon čega je donio Rješenje broj 58 0 I 121046 02 I od 5. juna 2013. godine kojim je obustavio izvršenje Rješenja o izvršenju broj I: 626/02 od 21. maja 2002. godine u odnosu na potraživanje tražilaca izvršenja D. M. i I. M. u cijelosti, dok je djelimično obustavio izvršenje u odnosu na tražioca izvršenja P. M., odnosno apelanta. Punomoćnica tražilaca izvršenja je povukla prijedlog za izvršenje u cijelosti u odnosu na potraživanje tražilaca izvršenja D. M. i I. M., dok je djelimično povukla prijedlog za izvršenje P. M. odnosno apelanta i predložila nastavak provođenja izvršnog postupka u odnosu na isplatu dospjelih a neisplaćenih alimentacija na ime apelantovog izdržavanja za period od 1. januara 2005. godine do 1. juna 2007. godine (u iznosu od 30% izvršenikovog ličnog dohotka mjesečno), kao i u odnosu na troškove parničnog i izvršnog postupka, pa je sud u tom dijelu ostavio na snazi rješenje o izvršenju od 21. maja 2002. godine. Općinski sud je 10. juna 2013. godine izvršenikovom poslodavcu naložio da provede preostali dio rješenja o izvršenju u skladu s rješenjem o djelimičnoj obustavi postupka od 5. juna 2013. godine.

9. Izvršenikov poslodavac je dopisom od 27. septembra 2013. godine obavijestio sud da je provođenje izvršenja na izvršenikovoj plaći u toku, te je na traženje suda od 23. decembra 2014. godine dopisom od 9. januara 2015. dostavio obavijest i dokaze o provođenju izvršenja. Sud je dopisom od 23. septembra 2015. godine obavijestio apelanta o provođenju izvršenja i dostavio dopise izvršenikovog poslodavca. Općinski sud je dopisom od 15. aprila 2016. godine zatražio od izvršenikovog poslodavca da se izjasni o provođenju izvršenja, o čemu se on očitovao dopisom od 25. maja 2016. godine u kome je navedeno da je izvršenje provedeno zadnjom uplatom od 3. novembra 2015. godine.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud dopisom od 2. februara 2017. godine obavijestio apelanta o toku predmetnog izvršenja, te je još jednom pozvao izvršenikovog poslodavca da se očituje na apelantove navode da je propustio izvršiti pet pojedinačnih obroka izdržavanja. Dopisom od 13. februara 2017. godine izvršenikov poslodavac je obavijestio sud da je uredno izvršio svoje obaveze, da je proveo izvršenje, te da je izvršenik od augusta 2016. godine u penziji.

11. Apelant je u predmetnom postupku 7. jula 2009. godine, 2. marta 2010. godine, 15. jula 2011. godine, 15. jula 2011. godine, 12. jula i 30. decembra 2013. godine, 11. novembra i 2. decembra 2014. godine, 3. februara 2016. godine, te 19. i 30. maja 2016. godine Općinskom sudu podnosio urgencije s ciljem okončanja predmetnog izvršnog postupka.

12. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni izvršni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni postupak nerazumno dugo traje, te da Općinski sud u predmetu nikada nije donio odluku o naknadi troškova predmetnog postupka iako je apelant to više puta u predmetu tražio. Ističe da je sudu podnosio veliki broj urgencija s ciljem okončanja predmetnog postupka, zbog čije dužine trajanja potražuje naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, jer je sud tokom cijelog postupka preduzimao procesne radnje s ciljem namirenja tražilaca izvršenja, odnosno s ciljem okončanja predmetnog postupka. U odgovoru se navodi i to da je izvršenik u penziji od augusta 2016. godine, te da sud nije ovlašten da samovoljno mijenja predmet i sredstvo izvršenja.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 5.

(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

16. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi u kontinuitetu ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi vidi Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24. sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da su apelacije koje su podnesene u odnosu na izvršne postupke koji nisu djelotvorno okončani dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

20. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum

22. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...]

25. Ustavni sud je, primjenjujući praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka u kontinuitetu isticao da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud o tome da li je u međuvremenu Općinski sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima iz apelacije i raspoloživim dokazima iz spisa.

27. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom izvršnom postupku apelantova tadašnja zakonska zastupnica na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja Općinskog suda broj P: 253/98 od 14. marta 2001. godine pokrenula predmetni izvršni postupak u kojem je doneseno Rješenje o izvršenju broj I: 626/02 od 21. maja 2002. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Ustavni sud zapaža da predmetni izvršni postupak traje duže od šesnaest godina. Analiza dužine trajanja postupka

28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku, koji zahtijeva određenu hitnost u postupanju (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), a iz stanja spisa proizlazi da se radi o složenom postupku.

29. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka, te s obzirom na to da pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom potražuje isplatu alimentacije od izvršenika, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta i da je apelant sudu podnosio veći broj urgencija s ciljem okončanja predmetnog postupka, čime je iskazivao i veću zainteresiranost za predmetni izvršni postupak.

30. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je nakon donošenja navedenog rješenja o izvršenju (21. maja 2002. godine) izvršenikov poslodavac redovno vršio isplate dijela izvršenikove plaće – alimentaciju sve do oktobra 2008. godine kada je obustavio uplatu alimentacije. Dakle, nešto više od šest godina izvršenik je redovno izvršavao svoju obavezu u skladu s navedenim rješenjem o izvršenju, i u tom periodu nije bilo propusta Općinskog suda.

31. Međutim, Ustavni sud zapaža veću pasivnost Općinskog suda nakon 12. marta 2009. godine pa do februara 2013. godine kada u predmetnom postupku nije preduzimao procesne radnje, što predstavlja period od približno četiri godine, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za nepostupanje u postupku u tom periodu. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon 5. juna 2013. godine, kada je donio rješenje o djelimičnoj obustavi predmetnog izvršenja, procesne radnje preduzimao nešto ažurnije (u dva navrata je tokom 2014. i 2016. godine tražio od izvršenikovog poslodavca da se izjasni o provođenju izvršenja). Međutim, nakon što je dobio obavijest od izvršenikovog poslodavca (9. januara 2015. godine i 25. maja 2016. godine) o provođenju predmetnog izvršenja, sud je obavijest dostavio apelantu tek nakon osam mjeseci (23. septembra 2015. godine i 2. februara 2017. godine).

32. Uzimajući u obzir cjelokupnu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud do 2008. godine u apelantovom predmetnu preduzimao procesne radnje, odnosno da je izvršenje uredno provođeno. Međutim, nakon 2008. godine, što predstavlja period duži od devet godina, Ustavni sud zapaža određenu pasivnost Općinskog suda u preduzimanju procesnih radnji, gdje je između pojedinih radnji proticao vremenski period od osam mjeseci do približno četiri godine, odnosno nakon 2008. godine Općinski sud nije poštovao zakonske odredbe u odnosu na vođenje postupka bez odugovlačenja, gdje za svoju neaktivnost nije ponudio opravdanje, a takvu pasivnost Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanom. Uzimajući u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim ponašanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužem vremenskom periodu značajno produžio trajanje izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je ukupno trajanje predmetnog postupka pred Općinskim sudom, koje u vrijeme donošenja ove odluke iznosi preko šesnaest godina, a priori nerazumno i moglo bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti.

33. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja izvršnih postupaka u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojoj odluci broj AP 1724/16 od 10. maja 2017. godine (i druge odluke od 10. maja 2017. godine dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „… prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat je sistemskih nedostataka u organizaciji pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati VSTVBiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se vodi postupak, jer svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“

34. Također, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, imajući u vidu sve predočeno Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću predmetni izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.

35. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, i nakon duže od šesnaest godina od podnošenja prijedloga za izvršenje, odnosno donošenja navedenog rješenja o izvršenju nije okončan, a u odgovoru na apelaciju Općinski sud nije ponudio opravdanje za dužinu trajanja postupka.

36. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1724/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1724/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. Budući da je u predmetnom postupku utvrđeno kršenje prava iz člana 6. stav. 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja navedenih prava. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu P. M. treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 2.000,00 KM. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

39. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

40. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada izvršni postupak traje preko šesnaest godina i još uvijek nije okončan, iako je riječ o postupku koji je po zakonu hitne prirode, a u predmetnom postupku se potraživala isplata alimentacije koja je utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, gdje odgovornost za dužinu trajanja postupka snosi Općinski sud koji je imao periode pasivnosti u preduzimanju procesnih radnji u predmetnom postupku, za čiju dužinu nije ponudio opravdane razloge, niti se iz spisa mogu utvrditi razlozi za takvo postupanje.

42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1227/17 (P.M.) | Sudska praksa | Aktio