Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5325/17 (N.J.)

Odluka donesena 31. 01. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5325/17

Apelacija

Odluka o meritumu

31. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5325/17, rješavajući apelaciju N. J., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 31. siječnja 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija N. J. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Čapljini u predmetu broj 53 0 Rs 049306 17 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. N. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 18. prosinca 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 53 0 Rs 049306 17 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 4. siječnja 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 17. siječnja 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 20. rujna 2017. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na temelju pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 53 0 Rs 049306 12 Rs od 10. srpnja 2013. godine (dijelom preinačena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 049306 13 Rsž od 19. srpnja 2017. godine) protiv izvršenika „Konstruktor-Neretva“ d.o.o. Čapljina (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi namirenja novčanog potraživanja na izvršenikovim novčanim sredstvima i pokretnim stvarima.

6. Općinski sud je 21. rujna 2017. godine donio Rješenje o izvršenju broj 53 0 Rs 049306 17 I, kojim je odobrio predloženo izvršenje, i to pljenidbom izvršenikovih novčanih sredstava u poslovnim bankama.

7. Predmetno rješenje o izvršenju je 13. listopada 2017. godine postalo pravomoćno i izvršno, pa ga je Općinski sud tog dana, shodno relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku, dostavio izvršenikovom dužniku „NLB Bank“ d.d. Sarajevo radi postupanja po tom rješenju.

8. Nadalje, spomenuta banka je 9. studenog 2017. godine obavijestila Općinski sud da je zaprimila predmetno rješenje o izvršenju i zavela ga prema zakonskom prioritetu naplate, a kako na izvršenikovom računu nije bilo dovoljno novčanih sredstava za pljenidbu rješenje o izvršenju proslijedila je „UniCredit Bank“ d.d. Mostar kao narednoj poslovnoj banci navedenoj u prijedlogu za izvršenje.

9. Isto tako, „UniCredit Bank“ d.d. Mostar je 16. studenog 2017. godine obavijestio Općinski sud da je blokirao izvršenikov račun i predmetno rješenje o izvršenju zaveo u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja naloga prinudne naplate, te je ujedno zatražio da apelant tačku „E“ u rješenju o izvršenju, gdje je naložena isplata obveza iz MIO-a za apelanta, uredi na način da navede račun MIO-a, vrstu prihoda i općinu na koju bi se usmjerila sredstva. Shodno tome, Općinski sud je zaključkom od 9. siječnja 2018. godine naložio apelantu da dostavi tražene podatke kako bi se izvršenje nastavilo u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku.

10. Prema stanju u spisu, predmetni izvršni postupak je u tijeku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, apelant se poziva i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelant je, između ostaloga, istaknuo da ne postoji njegova odgovornost za nastalu situaciju, te da nepostupanjem Općinskog suda konstantno trpi materijalnu i nematerijalnu štetu. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i dosudi mu naknadu štete.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je ukratko izložio činjenično stanje predmeta, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istaknuo da smatra da je izvršni postupak proveden u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku i da su poštovani svi rokovi propisani tim zakonom. V.Relevantni propisi

13. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 5.

Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.

Članak 64.

Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

VI.Dopustivost

14. U skladu s člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U kontekstu apelacijske nadležnosti Ustavnog suda iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. veljače 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s člankom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo građanskih prava i temeljnih sloboda i da se, u skladu s člankom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Europskom konvencijom i njezinim protokolima izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Budući da navodi iz apelacije, u ovom dijelu, ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje duljine trajanja izvršnog postupka pokrenutog na temelju pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

17. Polazeći od prakse Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz članka 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stupanj fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Europski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. ožujka 1991. godine, serija A, broj 200, stavak 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Europski sud, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. prosinca 1980. godine, serija A, broj 40, stavak 35). To, između ostaloga, znači da se moraju realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sustavu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i osobne prilike apelanata.

18. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sustava entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz članka 6. Europske konvencije.

19. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od temeljnih načela Europske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sustava države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21).

20. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom prijedloga za izvršenje od 20. rujna 2017. godine nije okončan u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

21. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

22. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

23. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

24. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

25. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u tijeku pred Općinskim sudom. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Temeljno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Europskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. ožujka 1997. godine) u kojoj je Europski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti promatrano kao sastavni dio postupka u smislu članka 6. Europske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Europski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

26. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26). Razdoblje koje se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je apelant 20. rujna 2017. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, nije okončan, odnosno da traje četiri mjeseca.

Analiza razumnosti trajanja postupka

28. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Europskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi namirenja novčanog potraživanja. Na temelju predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Također, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanta jer se radi o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa.

29. U odnosu na ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio duljini trajanja postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant predmetnu apelaciju podnio tri mjeseca od pokretanja izvršnog postupka, kao i da iz stanja u spisu proizlazi da predmetni izvršni postupak u trenutku donošenja ove odluke traje četiri mjeseca. S tim u svezi, analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je po apelantovom prijedlogu za izvršenje od 20. rujna 2017. godine Općinski sud u veoma kratkom roku, odnosno 21. rujna 2017. godine odredio predloženo izvršenje, a nakon što je rješenje o izvršenju postalo pravomoćno 13. listopada 2017. godine dostavio ga je na provođenje spomenutoj banci čime je poduzeo određene radnje s ciljem okončanja izvršnog postupka. Dakle, Općinski sud je kao nadležni organ efikasno i zakonito obavio svoju funkciju, tj. u veoma kratkom roku donio rješenje o izvršenju koje je dostavio na naplatu banci, i to sve u roku od gotovo jednog mjeseca od dana kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje. Prema tome, iako se radi o izvršnom postupku koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra žurnim, Ustavni sud, imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, smatra da se razdoblje od četiri mjeseca u kojem nije okončan predmetni izvršni postupak još uvijek ne može smatrati nerazumnim razdobljem trajanja izvršnog postupka.

30. Stoga, Ustavni sud nalazi da zbog neokončanja izvršnog postupka u razdoblju od četiri mjeseca još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

31. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da apelant nije obrazložio te navode pa da bi se Ustavni sud mogao upustiti u njihovo ispitivanje, te budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenih prava i da ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u svezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i to pozivanje na povredu navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neutemeljenim.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. Apelant je zbog duljine trajanja izvršnog postupka tražio naknadu štete. U skladu sa člankom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra žurnim, traje četiri mjeseca, s obzirom na to da se radi o relativno kratkom razdoblju koje se još uvijek ne može smatrati nerazumnim razdobljem trajanja izvršnog postupka.

34. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5325/17 (N.J.) | Sudska praksa | Aktio