Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5548/17 (H. A. i drugi)
Odluka donesena 31. 01. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5548/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
31. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-5548/17, rješavajući apelacije Hasrete Abadžije i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Hasreta Abadžija protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195398 13 Rsž od 4. oktobra 2017. godine, Muharem Kajević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 201642 13 Rsž od 4. oktobra 2017. godine, Lejla Sadiković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195468 13 Rsž od 27. septembra 2017. godine, Sanela Medić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195463 13 Rsž od 4. oktobra 2017. godine, Mejra Delalić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 191325 14 Rsž od 11. oktobra 2017. godine, Harun Šabotić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 191414 16 Rev od 26. septembra 2017. godine i Sabina Husedžinović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 195442 15 Rev od 26. septembra 2017.
godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-5548/17
1. Hasreta Abadžija (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Ilijaša, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 195398 13 Rsž od 4. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, odbijen je apelantkinjin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU Osnovna škola „Hašim Spahić“ Ilijaš) da joj za period od 1. aprila 2008. do 31. marta 2011. godine na ime razlike plate, razlike minulog rada, razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2008, 2009. i 2010. godinu isplati određene novčane iznose, te da u njeno ime nadležnom Fondu PIO na ime razlike doprinosa uplati određeni novčani iznos za navedeni vremenski period.
AP-5549/17
2. Muharem Kajević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 201642 13 Rsž od 4. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena (JU Osnovna škola „Hilmi ef. Šarić“ Tarčin) da mu za period od 1. juna 2008. do 31. maja 2011. godine na ime razlike plaće sa naknadama za minuli rad, na ime razlike naknade za ishranu i na ime razlike naknade za godišnji odmor za 2008, 2009. i 2010. godinu isplati određene novčane iznose, te da obračuna i uplati doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje za navedeni vremenski period.
AP-5550/17
3. Lejla Sadiković (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 195468 13 Rsž od 27. septembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, odbijen je apelantkinjin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU Osnovna škola „Kovačići“ Sarajevo) da joj za period od 1. aprila 2008. do 31. marta 2011. godine na ime razlike plaće, razlike naknade za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2008, 2009. i 2010. godinu isplati određene novčane iznose, te da joj na ime razlike doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za navedeni period isplati određeni novčani iznos.
AP-5551/17
4. Sanela Medić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 195463 13 Rsž od 4. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, odbijen je apelantkinjin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU Osnovna škola „Kovačići“ Sarajevo) da joj za period od 1. aprila 2008. do 31. marta 2011. godine na ime razlike plaće, razlike naknade za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2008, 2009. i 2010. godinu isplati određene novčane iznose, te da joj na ime razlike doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za navedeni period isplati određeni novčani iznos.
AP-5552/17
5. Mejra Delalić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Tarčina, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 191325 14 Rsž od 11. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, odbijen je apelantkinjin tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tražila da se obaveže tužena (JU Osnovna škola „Hilmi ef. Šarić“ Sarajevo) da joj za period od 1. marta 2008. do 28. februara 2011. godine na ime razlike plaće sa naknadama za minuli rad i razlike naknade za godišnji odmor za 2008, 2009. i 2010. godinu isplati određene novčane iznose, te da joj obračuna i isplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za navedeni vremenski period.
AP-22/18
6. Harun Šabotić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 191414 16 Rev od 26. septembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da mu za period od 1. marta 2008. do 28. februara 2011. godine na ime razlike plaće, razlike naknade za minuli rad, razlike naknade za topli obrok i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2008, 2009. i 2010. godinu isplati određene novčane iznose, te da za apelanta obračuna i uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za navedeni vremenski period.
AP-23/18
7. Sabina Husedžinović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 3. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 195442 15 Rev od 26. septembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, odbijen je apelantkinjin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU Osnovna škola „Kovačići“ Sarajevo) da joj za period od 1. aprila 2008. do 31. marta 2011. godine na ime razlike plaće, razlike minulog rada, razlike naknade za ishranu u toku rada i na ime razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2008, 2009. i 2010. godinu, te da u njeno ime nadležnom Fondu PIO na ime razlike doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati određeni novčani iznos za navedeni vremenski period.
Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5548/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
9. U obrazloženjima osporenih konačnih odluka je navedeno, između ostalog, da je Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: GKU), čija je primjena sporna u predmetnim slučajevima, zaključen 3. oktobra 2000. godine između Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Bosne i Hercegovine, kao predstavnika zaposlenika i Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, kao predstavnika poslodavca. Takođe je navedeno da je odredbama člana 71. GKU propisano da ovom kolektivnom ugovoru mogu pristupiti kao potpisnici ovlašteni predstavnici nadležnih kantonalnih ministarstava i Granskog sindikata kantona, dok je odredbama člana 115. Zakona o radu propisano da je kolektivni ugovor obavezan za strane koje su ga zaključile, kao i za strane koje mu naknadno pristupe. S tim u vezi, istaknuto je da apelanti nisu dokazali da je Vlada Kantona Sarajevo učestvovala u zaključivanju ovog kolektivnog ugovora, niti da je istom pristupila, te da nema osnova za tvrdnje apelanata da je samim objavljivanjem u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine GKU obavezujući za Kanton Sarajevo, a time i za tužene. Isto tako, u nekim od osporenih odluka je ukazano da je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i zakonom propisano da se institucije kantona finansiraju iz budžeta kantona, slijedom čega je kanton jedini ovlašten da za zaposlene u organima državne službe kantona, javnih ustanova i drugih institucija sa nadležnim sindikatima zaključuje kolektivne ugovore ili da u postupku zaključivanja kolektivnog ugovora koji vodi Federacija Bosne i Hercegovine kanton da svoju suglasnost na način što će vlada kantona prihvatiti tekst usaglašenog kolektivnog ugovora i tu odluku objaviti u službenom glasilu kantona. Apelacioni navodi
10. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti, u suštini, smatraju da su u odlukama koje su osporili proizvoljno primijenjene relevantne odredbe Zakona o radu i GKU.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelanti pozivaju u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
14. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična pravna i činjenična pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 3490/15 od 15. septembra 2016. godine i AP 723/17 od 15. juna 2017. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman