Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3908/17 (GTG STEUERBERATUNGSTGESELLSCHAFT mbH)
Odluka donesena 31. 01. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3908/17
Apelacija
Odluka o meritumu
31. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP 3908/17, rješavajući apelacije GTG Steuerberatungstgesellschaft mbH i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije koje su podnijeli: GTG Steuerberatungstgesellschaft mbH, Anica Bohm, Borislav Škoro,
S. J. i B. V.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji se vode pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetima br. 07 58 I 013332 06 I, 58 0 P 001188 10 I, 58 0 I 044561 08 I i 58 0 I 120956 03 I.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantima Anici Bohm i Borislavu Škori na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od po 900,00 KM, a apelantima S. J. i B. V. iznos od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupaka iz ove odluke u predmetima br. 07 58 I 013332 06 I, 58 0 P 001188 10 I, 58 0 I 044561 08 I i 58 0 I 120956 03 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije u roku od tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 3908/17
1. GTG Steuerberatungstgesellschaft mbH (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Faruk Ćupina, advokat iz advokatske kancelarije „Ćupina & Co“ d.o.o. Mostar, podnio je 15. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 07 58 0 I 013332 06 I.
2. U konkretnom predmetu apelant je 16. januara 2006. godine na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Mostaru broj P:1315/04 od 22. aprila 2005. godine, koja je preinačena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž:-821/05 od 20. oktobra 2005. godine, podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu koji je apelantov predmet zaveo i vodi pod brojem 07 58 I 013332 06 I. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio pljenidbu, procjenu i prodaju putničkog motornog vozila, detaljno navedenog u prijedlogu za izvršenje, a koje je u izvršenikovom vlasništvu. Općinski sud je predloženo izvršenje dopustio donoseći Rješenje o izvršenju broj 07 58 I 013332 06 I od 21. marta 2006. godine. Kako se provođenje izvršenja nije moglo ostvariti na putničkom motornom vozilu, to je apelant kao tražilac izvršenja podneskom od 28. aprila 2008. godine opredijelio novo sredstvo izvršenja, tj. popis, procjenu i prodaju izvršenikovih pokretnih stvari. Općinski sud je predloženu promjenu sredstva izvršenja usvojio donoseći Rješenje broj 07 58 I 013332 06 I od 5. februara 2009. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud donio Zaključak broj 07 58 I 013332 06 I od 16. decembra 2011. godine, kojim je odredio dan održavanja popisa izvršenikovih pokretnih stvari. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant podneskom od 19. aprila 2012. godine zatražio od suda da promijeni sredstvo izvršenja, kojim će kao novo sredstvo izvršenja opredijeliti nekretnine koje se nalaze u vlasništvu izvršenika A. Dj., i to popisom, procjenom i prodajom tih nekretnina. Općinski sud je predloženo sredstvo izvršenja usvojio Rješenjem broj 07 58 I 013332 06 I od 17. septembra 2012. godine. Protiv navedenog rješenja izvršenik A. Dj. je 26. septembra 2012. godine izjavio prigovor. Općinski sud je rješenjem od 27. augusta 2013. godine odbio izvršenikov prigovor.
3. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni izvršni postupak traje 12 godina i još uvijek nije okončan.
AP 4008/17
4. Anica Bohm (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Faruk Ćupina, advokat iz advokatske kancelarije „Ćupina & Co“ d.o.o. Mostar, podnijela je 22. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom kao predmet broj 58 0 P 001188 10 I.
5. U konkretnom predmetu apelantica je 15. juna 2010. godine na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 00188 05 P od 17. decembra 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 001188 08 Gž od 9. oktobra 2009. godine, podnijela prijedlog za izvršenje Općinskom sudu. Kao sredstvo izvršenja apelantica je predložila popis, procjenu i prodaju izvršenikovih pokretnih stvari. Predloženo izvršenje Općinski sud je dopustio donoseći Rješenje o izvršenju broj 58 0 P 001188 10 I od 17. decembra 2010. godine, nakon čega je Općinski sud zakazano ročište za popis izvršenikovih pokretnih stvari od 19. septembra 2012. godine odgodio jer se izvršenik nije nalazio na navedenoj adresi. Apelantica je 1. oktobra 2012. godine dostavila sudu dopis Agencije za identifikacione dokumente u kome je navedena izvršenikova tačna adresa, te je predložila sudu da na osnovu člana 37. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12, u daljnjem tekstu: ZIP) utvrdi izvršenikovu imovinu. Općinski sud je 7. marta 2013. godine po drugi put zakazao ročište za popis izvršenikove pokretne imovine, koje je također odgođeno jer se izvršenik nije nalazio na toj adresi, te je sud zaključkom od 1. aprila 2013. godine pozvao apelanticu da pravilno označi izvršenikovu tačnu adresu. Apelantica je podneskom od 13. maja 2013. godine obavijestila sud da je još 1. oktobra 2012. godine dostavila sudu izvršenikovu tačnu adresu, te da je sud popis izvršenikovih pokretnih stvari ponovo pokušao na ranije naznačenoj adresi, na kojoj se izvršenik nije nalazio. Zaključkom od 4. aprila 2014. godine sud je obavijestio apelanticu o izvršenikovim popisanim pokretnim stvarima kao i novčanim sredstvima koja su se nalazila na tekućem računu banke, te je pozvao da u skladu s tim uredi prijedlog za izvršenje. Apelantica je podneskom od 25. aprila 2014. godine dostavila sudu novi prijedlog za izvršenje, koji je sud usvojio rješenjem od 18. februara 2015. godine i rješenje je dostavljeno UniCredit banci d.d. Mostar radi daljnjeg provođenja.
6. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni izvršni postupak traje sedam i po godina i nije okončan.
AP 4010/17
7. Borislav Škoro (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Faruk Ćupina, advokat iz advokatske kancelarije „Ćupina & Co“ d.o.o. Mostar, podnio je 22. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom kao predmet broj 58 0 I 044561 08 I.
8. U konkretnom predmetu apelant je 9. jula 2008. godine na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Mostaru broj P:015180/05 od 31. oktobra 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž: 58 0 P 015180 05 Gž od 28. februara 2008. godine, podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu, koji je apelantov predmet zaveo i vodi kao predmet broj 58 0 I 044561 08 I. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio popis, procjenu i prodaju nekretnina, kao i popis, procjenu i prodaju teretnog motornog vozila, pobliže označenih u prijedlogu za izvršenje. Predloženo izvršenje Općinski sud je dopustio donoseći Rješenje o izvršenju broj I: 044561 08 od 10. oktobra 2008. godine. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je 29. oktobra 2008. godine izjavio prigovor, koji je Općinski sud rješenjem od 11. januara 2010. godine odbio kao neosnovan. Zaključkom od 13. januara 2011. godine sud je pozvao izvršenika da na depozitni račun suda uplati novčani iznos od 16.000,00 KM kao sredstvo podmirivanja troškova sudskog postupka. Općinski sud je 14. oktobra 2014. godine sačinio zapisnik u kojem je navedeno da izvršenik više ne stanuje na adresi navedenoj u prijedlogu za izvršenje, te da u svom vlasništvu nema teretno motorno vozilo koje je predmet izvršenja, zbog čega je pozvao apelanta da pravilno uredi prijedlog za izvršenje. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud rješenjem od 17. decembra 2014. godine obustavio predmetni izvršni postupak jer apelant nije u ostavljenom roku uredio prijedlog za izvršenje. Apelant je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, koju je Kantonalni sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) usvojio Rješenjem broj 58 0 I 044561 15 Gži od 13. augusta 2015. godine i predmet je vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Izvršenik je protiv navedene drugostepene odluke izjavio reviziju. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud zaključkom od 11. januara 2018. godine pozvao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje.
9. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni izvršni postupak traje 10 i po godina i nije okončan. AP 5424/17
10. S. J. i B. V. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Splita, Republika Hrvatska, podnijeli su 18. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom kao predmet broj 58 0 I 120956 03 I.
11. U konkretnom predmetu apelanti su 15. januara 2003. godine na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Dubrovniku broj P.760/88 od 27. juna 1991. godine, koja je djelimično preinačena Presudom Okružnog suda Dubrovnik broj Gž.437/92-2, podnijeli prijedlog za izvršenje Općinskom sudu. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj I-141/03 od 27. januara 2003. godine, koje je postalo pravosnažno 20. februara 2003. godine. Navedeno rješenje o izvršenju je dostavljeno UniCredit Zagrebačkoj banci radi daljnjeg provođenja. Banka je dopisom od 14. aprila 2005. godine obavijestila sud da nije u mogućnosti provesti navedeno rješenje o izvršenju jer uz navedeno rješenje nije dostavljen nalaz vještaka finansijske struke kao sastavni dio rješenja o izvršenju. Općinski sud je 23. maja 2005. godine naložio finansijsko vještačenje, o čemu su se apelanti podneskom od 22. augusta 2005. godine detaljno izjasnili i uplatili troškove vještačenja. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud zaključkom od 22. aprila 2014. godine naložio apelantima da urede prijedlog za izvršenje. Vještak finansijske struke je 2. decembra 2014. godine dostavio nalaz i mišljenje. Apelanti su predložili sudu da prihvati nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke iz Republike Hrvatske, kojeg su apelanti unajmili radi izrade nalaza i mišljenja. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud zaključkom od 5. juna 2017. godine naložio apelantima da urede prijedlog za izvršenje u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka iz Bosne i Hercegovine od 2. decembra 2014. godine. Apelanti su podneskom od 28. juna 2017. godine istakli da je u predmetu neophodno da učestvuje aktuar i predložili su da to bude H. M. iz Sarajeva.
12. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni izvršni postupak traje 15 godina i nije okončan. II.Postupak pred Ustavnim sudom
13. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je u periodu od 24. oktobra 2017. godine do 3. januara 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
14. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio u periodu od 1. novembra 2017. godine do 15. januara 2018. godine.
15. S obzirom na to da se apelacije br. AP 3908/17, AP 4008/17, AP 4010/17 i AP 5424/17 odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 3908/17.
III.Činjenično stanje
16. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
17. Svi apelanti su podnijeli apelacije zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka koje su pokrenuli u periodu od 15. januara 2003. godine do 15. juna 2010. godine i koji, prema stanju spisa, još nisu okončani. Predmetni izvršni postupci traju od sedam i po godina do petnaest godina.
18. Postupajući u konkretnim predmetima, redovni sudovi su imali periode neaktivnosti, odnosno nisu efikasno preduzimali neophodne procesne radnje s ciljem okončanja predmetnih postupaka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. U svim apelacijama apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja izvršnih postupaka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, neki apelanti se pozivaju i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Svi apelanti traže i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka.
b) Odgovori na apelaciju
20. U odgovoru na apelacije Općinski sud je naveo tok predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je Sud opterećen velikim brojem predmeta što se odražava i na dinamiku rješavanja predmeta prinudne naplate.
V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Član 5.
(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
22. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetne apelacije se odnose na dužinu izvršnih postupaka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi u kontinuitetu ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24. sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da su apelacije koje su podnesene u odnosu na izvršne postupke koji nisu djelotvorno okončani dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
26. Osim toga, sve apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bile dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum
28. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja izvršnih postupaka pred Općinskim sudom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud zapaža da predmetni postupci traju od sedam i po godina do petnaest godina i da još uvijek pred Općinskim sudom nisu okončani.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
32. Ustavni sud zapaža da se predmetne apelacije tiču nemogućnosti okončanja izvršnih postupaka u dugom vremenskom periodu. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u svakoj pojedinačnoj apelaciji koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina izvršnih postupaka u vrijeme donošenja ove odluke a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Općinski sud nije ponudio prihvatljivo obrazloženje dugog trajanja ovih postupaka, niti ima išta što ukazuje da su ovi izvršni postupci bili naročito složeni, da su postojale neke objektivne okolnosti ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje izvršenja pravosnažne presude i vjerodostojne isprave. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao predmetne izvršne postupke i okončao ih u razumnom roku.
33. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja izvršnih postupaka u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojoj odluci broj AP 1724/16 od 10. maja 2017. godine (i druge odluke od 10. maja 2017. godine dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „… prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat je sistemskih nedostataka u organizaciji pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati VSTVBiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode, jer svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“
34. Ustavni sud zaključuje da je u svakom konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je dužina postupka u svakom pojedinačnom slučaju bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta Općinski sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.
35. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1724/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1724/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37. Budući da je u predmetnim apelacijama utvrđeno kršenje prava iz člana 6. stav. 1 Evropske konvencije, te da su svi apelanti zatražili naknadu štete, Ustavni sud smatra da svakom apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja navedenih prava. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantima Anici Bohm i Borislavu Škori na ime naknade nematerijalne štete treba isplatiti iznos od po 900,00 KM, a apelantima S. J. i B. V. kao solidarnim tražiocima izvršenja u predmetnom postupku iznos od 2.000,00 KM. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vode predmetni postupci, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
38. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
39. Ustavni sud nije dodijelio naknadu nematerijalne štete apelantu GTG Steuerberatungstgesellschaft mbH, jer se naknada, prema praksi Ustavnog suda, ne dodjeljuje pravnim licima.
Ostali navodi
40. Pojedini apelanti navode da im je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelje na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da je u svim apelacijama koje su predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u svakom pojedinačnom slučaju dužina postupka bila pretjerano duga, za šta Općinski sud nije dao razumno i logično objašnjenje.
42. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman