Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3309/16 (J. U.)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3309/16

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. veljače 2017. godine, u predmetu broj AP 3309/16, rješavajući apelaciju Joze Udženije, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Jozo Udženija.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio u Općinskom sudu u Mostaru kao predmet broj 58 0 Rs 115083 12 Rs, koji je okončan Presudom zbog propuštanja Općinskog suda u Konjicu broj 56 0 Rs 054129 16 Rs od 6. lipnja 2016. godine.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Jozi Udženiji isplati iznos od 400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Jozo Udženija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 2. kolovoza 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 Rs 115083 12 Rs i koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom zbog propuštanja Općinskog suda u Konjicu broj 56 0 Rs 054129 16 Rs od 6. lipnja 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru zatraženo je 4. listopada 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud u Mostaru je dostavio 11. listopada 2016. godine, a Općinski sud u Konjicu 19. listopada 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je putem punomoćnika 9. srpnja 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Mostaru protiv tuženih radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Mostaru je apelantov predmet zaveo pod brojem 58 0 Rs 115083 12 Rs. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Mostaru prijedlogom broj 58 0 V 115083 16 V podnesenim Kantonalnom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatražio da se u apelantovom predmetu zaduži drugi sud, a na temelju prethodno pribavljenog mišljenja Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV) broj 12-08-415-1/2016 od 2. veljače 2016. godine. U prijedlogu je navedeno da sud ima velik broj predmeta koje ne može u razumnom roku riješiti jer ima mali broj postupajućih sudaca, a predmeti iz radnog odnosa zahtijevaju određenu hitnost u postupanju, što Općinski sud u Mostaru nije u mogućnosti ispoštovati. Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 V 115083 16 V od 9. ožujka 2016. godine usvojio prijedlog Općinskog suda u Mostaru i u apelantovom predmetu odredio da kao stvarno nadležan postupa Općinski sud u Konjicu.

6. Općinski sud u Konjicu je apelantov predmet nastavio voditi pod brojem 56 0 Rs 054129 16 Rs i u predmetnom postupku je održao pripremno ročište 30. svibnja 2016. godine, na kojem je donio rješenje da se tužba u odnosu na drugotuženu i trećetuženu smatra povučenom. Općinski sud u Konjicu je u odnosu na prvotuženog donio presudu zbog propuštanja 6. lipnja 2016. godine, koja je postala pravomoćna 30. lipnja 2016. godine, čime je predmetni parnični postupak okončan.

7. Apelant je s ciljem okončanja predmetnog postupka 14. ožujka 2016. godine i 3. lipnja 2016. godine podnosio urgencije redovnim sudovima.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan nakon približno četiri godine od podnošenja tužbe.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), zbog čije duljine je tražio naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Mostaru je naveo da je predmetnu apelaciju proslijedio na odgovor Općinskom sudu u Konjicu, kome je predmet na temelju navedenog rješenja Kantonalnog suda dodijeljen na daljnje postupanje. Općinski sud u Mostaru se u odgovoru na apelaciju nije izjašnjavao o duljini trajanja postupka pred tim sudom prije dostave spisa Općinskom sudu u Konjicu.

11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Konjicu je naveo tijek predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je sud u apelantovom predmetu postupao sa velikom efikasnošću, čime nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, te predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

13. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Članak 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

14. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji postupak je prije podnošenja apelacije okončan Presudom zbog propuštanja Općinskog suda u Konjicu broj 56 0 Rs 054129 16 Rs od 6. lipnja 2016. godine, koja je postala pravomoćna 30. lipnja 2016. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena preporučenom pošiljkom 2. kolovoza 2016. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati točan datum prijema navedene presude zbog propuštanja jer je ona donesena 6. lipnja 2016. godine, a apelacija je podnesena 2. kolovoza 2016. godine, dakle u roku od 60 dana, a taj rok propisuje članak 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti VII.Meritum

18. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja postupaka pred redovnim sudovima prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

19. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

20. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Razdoblje koje se uzima u obzir

21. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa člankom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacijskih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od 9. srpnja 2012. godine kao dana podnošenja tužbe pa do 6. lipnja 2016. godine kada je Općinski sud u Konjicu donio presudu zbog propuštanja kojom je okončan predmetni parnični postupak. Dakle, postupak je trajao približno četiri godine. Analiza razumnosti trajanja postupka

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Općinskog suda u Konjicu, da je predmetni postupak po zakonu hitne prirode, te s obzirom na materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu i navode iz apelacije i odgovora na apelaciju Ustavni sud zapaža da se ne radi o složenom postupku.

24. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja postupka, te s obzirom na to da u predmetnom postupku utvrđuje svoja prava proistekla iz radnog odnosa, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta, koji je s ciljem njegovog okončanja podnosio i urgencije.

25. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža veću pasivnost u postupanju Općinskog suda u Mostaru koji i nakon tri i po godine od podnošenja tužbe nije poduzimao procesne radnje, a u pitanju je radni spor koji zahtijeva određenu hitnost u postupanju. Općinski sud u Mostaru je tek nakon razdoblja duljeg od tri i po godine podnio prijedlog Kantonalnom sudu da u apelantovom predmetu kao stvarno nadležan odredi Općinski sud u Konjicu jer je Općinski sud u Mostaru opterećen velikim brojem predmeta, te da zbog nedostatka sudaca nije u mogućnosti u predmetima koji zahtijevaju hitnost postupati ažurno. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u Konjicu, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon prijema predmeta na postupanje, u apelantovom predmetu postupao sa većom efikasnošću, te je predmet okončao u razdoblju od tri mjeseca nakon donošenja navedenog rješenja Kantonalnog suda. Međutim, uzimajući u obzir cjelokupnu duljinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zaključuje da efikasnost Općinskog suda u Konjicu ne može nadoknaditi pasivnost Općinskog suda u Mostaru koji tri i po godine nakon podnošenja tužbe nije poduzimao procesne radnje.

26. Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTVBiH (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. ožujka 2016. godine, točka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba , ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. veljače 2017. godine, točka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakve razloge za duljinu trajanja postupka.

27. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine (i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Usprkos mjerama koje se poduzimaju za rješavanje prekomjerne duljine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sustavno kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra nužnim zahtjev za poduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se predmetni postupak vodio, jer svi oni imaju određene zakonom propisane obveze u svezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“

28. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, s obzirom na to da u predmetu koji zahtijeva hitnost u postupanju Općinski sud u Mostaru tri i po godina nakon pokretanja predmetnog postupka nije poduzimao procesne radnje, što ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za nepostupanje u apelantovom predmetu.

29. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1680/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

30. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

31. Budući da je u predmetnom postupku utvrđeno kršenje prava iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja navedenih prava. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu Jozi Udženiji treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 400,00 KM. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada Općinski sud u Mostaru u apelantovom predmetu, koji je po zakonu hitne prirode, u razdoblju duljem od tri i po godine nije poduzimao procesne radnje, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdane razloge za duljinu trajanja predmetnog postupka pred tim sudom, zbog čega efikasnost Općinskog suda u Konjicu nije mogla značajnije utjecati na tijek postupka, imajući u vidu cjelokupnu duljinu trajanja predmetnog parničnog postupka.

34. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3309/16 (J. U.) | Sudska praksa | Aktio