Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4032/15 (V. G.)

Odluka donesena 31. 01. 2018.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4032/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

31. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine u predmetu broj AP-4032/15, rješavajući apelaciju Vesne Galić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vesne Galić podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 009966 13 Uvp od 21. maja 2015. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. Vesna Galić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 25. augusta 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 009966 13 Uvp od 21. maja 2015. godine.

2. Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS, Filijala Banjaluka (u daljnjem tekstu: Filijala PIO) o utvrđivanju preplaćenog iznosa penzije broj RP-91-47/12 od 17. aprila 2012. godine utvrđena je preplata novčanog primanja iz penzijskog i invalidskog osiguranja apelantice nastalog u periodu od 1. februara 2010. do 29. februara 2012. godine u iznosu od 2.918,51 KM, a koji iznos je apelantica obavezana vratiti Fondu PIO (tačka I izreke). Tačkom II izreke je određeno da se vraćanje navedenog iznosa vrši obustavom u visini od 25% od prve naredne penzije apelantice, po konačnosti rješenja, sve dok se ne namiri preplaćeni iznos u cijelosti.

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je na osnovu rješenja Filijale PIO od 29. februara 2012. godine, Izvještaja o nastaloj preplati od 14. marta 2012. godine i Obavijesti o nastaloj promjeni od 11. aprila 2012. godine Filijala PIO utvrdila preplatu novčanog iznosa koji je isplaćen apelantici na ime starosne penzije u iznosu od 2.918,51 KM. Istaknuto je da je navedenim rješenjem od 29. februara 2012. godine apelantici određen novi (manji) iznos starosne penzije počev od 1. februara 2010. godine u iznosu od 230,06 KM mjesečno. S obzirom da je apelantici za period od 1. februara 2010. do 29. februara 2012. godine isplaćen veći iznos penzije od iznosa koji je određen navedenim rješenjem (od 29. februara 2012. godine) Filijala PIO je zaključila da je apelantica dužna u skladu s članom 161.v) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik RS“, broj 134/11, u daljnjem tekstu: Zakon o PIO) vratiti preplaćeni iznos Fondu PIO.

4. Rješenjem Fonda PIO broj 1896/12 od 20. juna 2012. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantice protiv navedenog rješenja Filijale PIO od 17. aprila 2012. godine. U obrazloženju rješenja Fond PIO je istakao da je prvostepeni organ pravilno utvrdio činjenice predmeta i pravilno primijenio odredbe Zakona o PIO.

5. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 009966 12 U od 18. septembra 2013. godine u postupku upravnog spora apelanticina tužba je uvažena i osporeni akt Fonda PIO od 20. juna 2012. godine je poništen.

6. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je rješenjem Filijale PIO od 29. februara 2012. godine apelantici određen novi iznos starosne penzije počev od 1. februara 2010. godine u iznosu od 230,06 KM mjesečno, zatim da je protiv tog rješenja (prema navodima apelantice) apelantica izjavila žalbu. Zbog toga, kako je smatrao Okružni sud, spomenuto rješenje nije moglo poslužiti kao osnov za donošenje prvostepenog rješenja Filijale PIO od 17. aprila 2012. godine, kojim je utvrđen preplaćeni iznos penzije, jer rješenje od 29. februara 2012. godine nije postalo konačno, a samim tim ni izvršno. S toga je Okružni sud zaključio da je osporeni akt donesen uz povredu odredbe člana 255. Zakona o opštem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOUP), čime je ostvaren razlog za njegovo poništenje iz člana 10. tačka 4. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS).

7. Fond PIO je protiv navedene presude Okružnog suda podnio zahtjev za vanredno preispitivanje te presude. Vrhovni sud je presudom broj 11 0 U 009966 13 Uvp od 21. maja 2015. godine zahtjev uvažio i presudu Okružnog suda od 18. septembra 2013. godine preinačio tako što je tužbu apelantice odbio.

8. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je blagovremeno podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda Fond PIO osporio njenu zakonitost zbog povrede zakona i povrede pravila postupka. Fond PIO je naveo da je nižestepeni sud pogrešno primijenio odredbu člana 255. ZOUP, kojom je u stavu 2. propisano da se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava kada postane izvršno, dok je stavom 3. tačka 3. ovog člana propisano da prvostepeno rješenje postaje izvršno između ostalog dostavljanjem stranci, ako žalba ne odlaže izvršenje rješenja. Pored toga je naveo da je odredbom člana 127. Zakona o PIO („Službeni glasnik RS“, broj 134/11), propisano da žalba protiv rješenja prvostepenog organa ne odlaže izvršenje rješenja, iz kog razloga smatra da je apelantici Fond PIO mogao utvrditi postojanje preplate pozivanjem na rješenje koje nije postalo konačno, jer je isto u skladu sa zakonom postalo izvršno prije konačnosti, pa ukoliko bi se po žalbi apelantice u postupku ostvarivanja prava po rješenju od 29. februara 2012. godine njena žalba pokazala osnovanom, onda bi rješenje na osnovu koga je utvrđena preplata poslužilo da Fond PIO po službenoj dužnosti poništi rješenje na osnovu koga je utvrđena preplata u konkretnom postupku, čime interesi apelantice ne bi bili dovedeni u pitanje.

9. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 011 643 13 U od 30. juna 2014. godine poništeno je rješenje Filijale PIO od 29. februara 2012. godine koje je bilo pravni osnov za donošenje rješenja od 17. aprila 2012. godine u postupku utvrđivanja preplate.

10. Rješenjem Fonda PIO broj 0-220/2017-141 od 26. maja 2017. godine u postupku provedenom po službenoj dužnosti, dozvoljeno je ponavljanje postupka okončanog rješenjem od 20. juna 2012. godine. Istim rješenjem uvažena je žalba apelantice i poništeno rješenje Filijale PIO od 17. aprila 2012. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Navedenim rješenjem su poništene sve sprovedene izvršne radnje na obustavi penzije apelantice.

11. Zaključkom Filijale PIO broj RP-1002/2017-51 od 16 januara 2018. godine prekinut je postupak izvršenja rješenja Fonda PIO od 26. maja 2017. godine. Zaključkom je određeno da će se postupak nastaviti nakon što se završi upravni spor protiv rješenja Fonda PIO od 24. novembra 2017. godine kojim je odlučeno o pravima apelantice iz penzijskog i invalidskog osiguranja. U obrazloženju je navedeno da s obzirom da se o preplati rješava nakon okončanja postupka u kojem se odlučuje o obimu prava Filijala PIO je donijela odluku kojom prekida postupak utvrđivanja preplate do okončanja postupka kojim se utvrđuje ispravan iznos penzije apelantice.

12. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga apelantica je istakla da u osporenoj presudi Vrhovni sud nije naveo da je presudom Okružnog suda od 30. juna 2014. godine poništeno rješenje od 29. februara 2012. godine kojim je apelantici određena manja visina penzije, zbog čega po mišljenju apelantice ne postoji pravni osnov za utvrđivanje preplate penzije apelantici. Također, apelantica je navela da je u daljnjem postupku obustavljeno administrativno izvršenje na njenoj penziji.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;

14. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela apelaciju protiv presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 009966 13 Uvp od 21. maja 2015. godine, kojom su u konačnici bila potvrđena rješenja Fonda PIO od 20. juna 2012. godine i Filijale PIO od 17. aprila 2012. godine, a kojima je bila utvrđena preplata isplaćene penzije te apelantica obavezana da vrati utvrđeni iznos. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je u daljnjem postupku rješenjem Fonda PIO broj 0-220/2017-141 od 26. maja 2017. godine u postupku provedenom po službenoj dužnosti, dozvoljeno ponavljanje postupka okončanog rješenjem od 20. juna 2012. godine, da je poništeno rješenje Filijale PIO od 17. aprila 2012. godine (kojim je apelantici bila utvrđena preplata penzije) i da su poništene sve sprovedene izvršne radnje na obustavi penzije apelantice. Ustavni sud zapaža da je u toku novi postupak u kojem se utvrđuje iznos penzije apelantice. Do okončanja tog postupka Filijala PIO je zaključkom od 16 januara 2018. godine prekinula postupak izvršenja rješenja Fonda PIO od 26. maja 2017. godine.

15. Imajući u vidu da je sporno rješenje od 17. aprila 2012. godine na temelju kojeg je utvrđena preplata penzije i obaveza apelantice da vrati preplaćeni iznos poništeno kao i sve sprovedene izvršne radnje na obustavi penzije apelantice Ustavni sud ukazuje da su u konkretnom slučaju nastupile izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na situaciju u momentu podnošenja apelacije, čime je bespredmetno daljnje razmatranje apelantičinih navoda o povredi prava na koja se pozvala u apelaciji.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4032/15 (V. G.) | Sudska praksa | Aktio