Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5265/17 (D. S.)
Odluka donesena 31. 01. 2018.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5265/17
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
31. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-5265/17, rješavajući zahtjev Denisa Stojnića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Denisa Stojnića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Denis Stojnić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Indira Karahodžić, advokat iz Sarajeva, podnio je 14. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 573345 17 Mož od 3. novembra 2017. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 573345 17 Mo od 18. avgusta 2017. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općini Stari grad Sarajevo-nadležnoj službi za privredu i finansije da ukloni pečate sa ulaznih vrata poslovnog prostora na adresi S.H. Muvekita broj 1 (ugostiteljski objekat „Tesla pub“), te apelantu omogući dalje neometano korištenje poslovnog prostora uz izdavanje odobrenja za rad predmetnog ugostiteljskog objekta na navedenoj adresi.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 P 573345 17 Mo od 18. avgusta 2017. godine taj sud se oglasio nenadležnim za postupanje po apelantovom prijedlogu za određivanje mjere osiguranja kojim je predloženo da se odloži postupak prinudnog izvršenja na poslovnom prostoru u ulici S.H. Muvekita broj 1 određen rješenjem Službe za privredu i finansije Općine Stari Grad od 9. maja 2017. godine i zaključkom o dozvoli izvršenja od 31. maja 2017. godine, te da se naloži Općini Stari grad (u daljnjem tekstu: protivnik predlagatelja) da ukloni pečate sa ulaznih vrata u poslovni prostor te omogući daljnje neometano korištenje poslovnog prostora apelantu sa privremenom mjerom osiguranja. Ukinute su sve provedene radnje u postupku po prijedlogu za određivanje mjere osiguranja sa privremenom mjerom osiguranja, te je prijedlog za određivanje mjere osiguranja sa privremenom mjerom osiguranja odbačen.
3. Protiv prvostepenog rješenja apelant je podnio žalbu koju je Kantonalni sud rješenjem broj 65 0 P 573345 17 Mož od 3. novembra 2017. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da je odluka prvostepenog suda pravilna i na zakonu zasnovana, te da se u konkretnom slučaju radi o administrativnom izvršenju koje je propisano odredbom čl. 272. i 274. stav 1. Zakona o upravnom postupku. Istaknuto je da se u parničnom postupku mjerom osiguranja ne može tražiti odlaganje administrativnog izvršenja jer takva mogućnost nije propisana odredbama Zakona o parničnom postupku. Ukazano je da se radi o postupku izvršenja koji je propisan posebnim zakonom odnosno Zakonom o preuzimanju, izmjenama i dopunama Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija. Naglašeno je da se u parničnom postupku mjerom osiguranja isključivo može tražiti odlaganje sudskog izvršenja i to po prijedlogu trećeg lica uz uslove koji su propisani Zakonom o izvršnom postupku što nije konkretan slučaj.
5. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnog prava. Smatra da je da je Općinski sud bio nadležan za razmatranje prijedloga za određivanje mjere osiguranja s obzirom da se pred istim sudom vodi parnični postupak po tužbi apelanta protiv predlagatelja radi poništenja i ništavosti ugovora o zakupu poslovnog prostora u ulici S. H. Muvekita broj 1. U odnosu na zahtjev za donošenje privremene mjere apelant je naveo da je za predmetni poslovni prostor platio zakupninu preko 57.000,00 KM, te da je uložio znatna finansijska sredstva u adaptaciju objekta i time povećao njegovu vrijednost, a on će nesporno ostati u vlasništvu općine (građana). Također je ukazao da veći broj radnika ostao bez posla. Navodi da je u poslovnom prostoru ostao inventar apelanta u koji su uložena znatna finansijska sredstva. Ukazuje da nema nikakvu mogućnost da zaštiti svoja prava i svoju imovinu osim pravosnažnog okončanja parničnog postupka.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
8. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant u apelaciji iznose meritorne razloge o kojima tek predstoji da ih raspravi redovan sud u parničnom postupku, koji je u toku. U odnosu na zahtjev za donošenje privremene mjere apelant iznosi svoju ocjenu osporenih odluka kojima je odbijen njegov zahtjev za određivanje mjere osiguranja smatrajući da je Općinski sud bio nadležan za postupanje po apelantovom prijedlogu. Pri tome apelant ukazuje da je u osporenim odlukama proizvoljno primijenjeno materijalnog prava o čemu će Ustavni sud odlučivati prilikom razmatranja osnovanosti same apelacije ali ne i prilikom odlučivanja o zahtjevu za donošenje privremene mjere.
9. Stoga po mišljenju Ustavnog suda, navedeni razlozi, sami za sebe, nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio traženu privremenu mjeru iz razloga što zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno donijeti traženu privremenu mjeru. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru. Ovo osobito imajući u vidu da se donošenje tražene privremene mjere svodi na donošenju odluke o meritumu zahtjeva budući da je evidentno da se zahtjev za donošenje privremene mjere zapravo sadržajno poklapa sa prijedlogom za određivanje mjere osiguranja. Prema tome, po mišljenju Ustavnog suda apelant u konkretnom slučaju ničim nije dokazao da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman