Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2533/17 (K. Č.)
Odluka donesena 31. 01. 2018.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2533/17
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
31. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-2533/17, rješavajući zahtjev Koviljke Čalija za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14 ), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Koviljke Čalija za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Koviljka Čalija (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Podlugova, podnijela je 21. juna 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv, Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 007578 17 Gž 2 od 19. aprila 2017. godine. Apelantica je 22. januara 2018. godine zatražila donošenje privremene mjere kojom bi se „zabranilo“ izvršenje Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 007578 17 Gž 2 od 19. aprila 2017. godine, i rješenje tog suda kojim je obavezana da na ime troškova sastava žalbe Ramizu Veliću isplati iznos od 421,20 KM.
2. Apelantica je 4. jula 2011. godine podnijela tužbu protiv tuženog Mirhada Velića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi ustanovljavanja -zasnivanja prava služnosti puta.Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 202116 11 P od 1. septembra 2014. godine, zasnovana je stvarna služnost pristupnog kolskog – pješačkog puta širine 3 metra a dužine 21,25 m (u daljnjem tekstu: sporni put) preko parcele tuženog pobliže označene kao u izreci presude, kao poslužnog dobra a u korist parcele apelantice, također pobliže označene kao u izreci presude kao povlasnog dobra, sve prema skici vještaka geodetske struke od 28. oktobra 2013. godine, pa je dosljedno tome tuženi dužan priznati i trpiti da se navedeno pravo služnosti puta upiše u zemljišnu knjigu. Istom presudom tuženi je obavezan naknaditi troškove parničnog postupka apelantici u iznosu od 989,75 KM.
3. Apelantica je na osnovu pravosnažne i izvršne presude broj 65 0 P 202116 11 P od 1. septembra 2014. godine Općinskom suda u Visokom, Odjeljenje za zemljišnoknjižne poslove (u daljnjem tekstu: ZK Odjeljenje) podnijela prijedlog radi upisa prava stvarne služnosti
4. Rješenjem ZK Odjeljenja broj 041-0-Dn-15-001247 od 23. aprila 2015. godine dozvoljen je upis zabilježbe u koloni upisa C lista zemljišno knjižnog uloška kao u izreci rješenja, postojanje prava služnosti na spornom putu pobliže označenom u izreci rješenja kao poslužnog dobra, sadašnje vlasništvo Ramiza Velića u korist parcele apelantice označene kao u izreci rješenja kao povlasnog dobra.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 007578 15 Gž od 5. aprila 2016. godine žalba Ramiza Velića, sadašnjeg vlasnika i tuženog Mirhada Velića, bivšeg vlasnika spornog puta su uvažene, rješenje ZK Odjeljenja od 23. aprila 2015. godine ukinuto i predmet je vraćen tom sudu na ponovni postupak.
6. ZK Odjeljenje je, postupajući u ponovnom postupku, donijelo Rješenje broj 041-0-DN-15- 001247 od 7. novembra 2016. godine kojim je dozvoljeno brisanje upisa zabilježbe u koloni Upisa C lista zemljišno knjižnog uloška SP Podgora kojim je na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda od 1. septembra 2014. godine zabilježeno postojanje prava služnosti spornog puta kao poslužnog dobra u korist parcele apelantice kao povlasnog dobra (stav I). Stavom II izreke navedenog rješenja utvrđeno je, da se na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda od 1. septembra 2014. godine dozvoljava uknjižba u koloni Upisa C lista zemljišno knjižnog uloška pobliže iznačenog kao u izreci presude SP Podgora, pravo stvarne služnosti spornog puta - pristupnog kolskog – pješačkog preko parcele pobliže označene kao u izreci presude kao poslužnog dobra u korist parcele označene također kao u izreci presude kao povlasnog dobra. Stavom II navedenog rješenja također je dozvoljena uknjižba u kolonu Upisa A2 zemljišno knjižnog uloška SP Podgora, i to prava stvarne služnosti pristupnog kolskog –pješačkog puta širine 3 metra a dužine 21,25 m2 preko parcele pobliže označene kao u izreci rješenja kao poslužnog dobra, upisane u A listu zemljišnoknjižnog uloška SP Podgora, a u korist parcele označene također kao u izreci ove presude kao povlasnog dobra.
7. U obrazloženju rješenja je navedeno, da je ZK Odjeljenje prilikom odlučivanja o upisu imalo u vidu činjenicu da je u međuvremenu došlo do promjene vlasništva na spornom putu-parceli, tj. da na istom više nije upisan kao vlasnik tuženi Mirhad Velić, nego Ramiz Velić, ali da to ne može biti smetnja za traženi upis obzirom da pravo stvarne služnosti stečeno temeljem pravomoćne sudske presude prati kako povlasnu tako i poslužnu nekretninu, bez obzira na promjenu vlasništva. Na osnovu navedenog i primjenom odredbe člana 43. Zakona o zemljišnim knjigama je odlučeno kao u izreci rješenja.
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 007578 17 Gž 2 od 19. aprila 2017. godine žalba Ramiza Velića je uvažena, prvostepeno rješenje preinačeno, tako da je prijedlog za upis prava služnosti na temelju pravomoćne presude Općinskog suda od 1. septembra 2014. godine odbijen. Istim rješenjem apelantica je obavezana da Ramizu Veliću na ime troškova žalbe isplati iznos od 421,20 KM.
9. Kantonalni sud je naveo da su osnovani žalbeni navodi žalitelja, da je između tuženog, Mirhada Velića i Ramiza Velića zaključen Ugovora o zamjeni nekretnina koji je notarski obrađen 5. jula 2010. godine, te koji je u zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda zaprimljen 7. jula 2010. godine, a proveden 30. marta 2012. godine. Žalitelj Ramiz Velić je na temelju navedenog ugovora stekao pravo vlasništva na poslužnoj nekretnini, prije nego je apelantica kao predlagateljica zahtjevala upis prava služnosti na istoj temeljem pravomoćne presude prvostepenog suda, kojem pravu se ne može suprostaviti stečeno pravo služnosti (član 230. stav 3. i 4. Zakona o stvarnim pravima). Iz navedenog slijedi zaključak da je Ramiz Velić, kao pošteni stjecatelj prava vlasništva na poslužnoj nekretnini, stekao temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina, dakle neopterećeno. Stoga je Kantonalni sud naveo da smatra da je apelanatica svoju tužbu i tužbeni zahtjev bila u obavezi usmjeriti prema Ramizu Veliću kao tuženom, umjesto prema tuženom Mirhadu Veliću, zbog čega je taj sud odlučio kao u izreci rješenja. Odluku o troškovima žalbenog postupka Kantonalni sud je donio primjenom odredbe člana 397. stav 2. ZPP.
10. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Tvrdi da se pobijano rješenje temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, zbog čega je u predmetnom postupku u konačnici žalba Ramiza Velića usvojena i prijedlog apelantice za upis prava stvarne služnosti na nekretninama na temelju pravomoćne presude Općinskog suda od 1. septembra 2014. godine odbijen. Apelantica također smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer je kako ističe predmetni postupak trajao nerazumno dugo, više od šest godina. Također smatra da joj je nezakonitim postupanjem sudova povrijeđeno i pravo na imovinu.
11. Apelantica dalje traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom bi odložio izvršenje rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 007578 Gž 2 od 19. aprila 2017. godine. S tim u vezi ističe da živi kao podstanar, jer joj je zbog promjene vlasnika na parceli koja je služila kao poslužno dobro, fizičkom preprekom zabranjen prilaz kući, kao svom domu.
12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
13. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
14. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica u okolnostima konkretnog slučaja navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelantica je morala posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
15. Ustavni sud primjećuje da apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na činjenici da na raspolaganju nema djelotvorno pravno sredstvo kojim bi spriječila izvršenje, kako tvrdi, nezakonitog akta Kantonalnog suda (kojim je odbijen apelanticin prijedlog za upis prava služnosti), utemeljenog na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava koje je donio redovni sud u izvršnom postupku tj. postupku upisa u zemljišne knjige. Imajući u vidu navode apelacije Ustavni sud smatra da apelantica suštinski ukazuje na razloge meritorne prirode zbog kojih smatra da treba donijeti traženu privremenu mjeru. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda razlozi koji se odnose na meritum apelacije, sami za sebe, nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio traženu privremenu mjeru iz razloga što zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno donijeti traženu privremenu mjeru. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila takve razloge, niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna, odnosno koji bi ukazivali da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
16. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman