Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-946/17 (Z. O.)
Odluka donesena 27. 02. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-946/17
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 946/17, rješavajući apelaciju Zorana Opačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Zorana Opačića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci kao predmet broj 71 0 P 132826 16 P 2 (raniji broj 71 0 P 132826 11 P), koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 132826 17 Rev od 19. septembra 2017.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 13. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 P 132826 16 P 2 (raniji broj 71 0 P 132826 11 P), koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 132826 17 Rev od 19. septembra 2017. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 18. augusta 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju, a od Vrhovnog suda je 11. januara 2018. godine zatraženo da dostavi informacije vezane za apelantov predmet.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 28. augusta 2017. godine, Okružni sud 31. augusta 2017. godine, a Vrhovni sud je informaciju u predmetnom postupku dostavio 18. januara 2018. godine.
4. Ustavni sud je 25. januara 2018. godine telefonskim putem od Vrhovnog suda pribavio informaciju o statusu predmeta.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 5. decembra 2011. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženih radi utvrđivanja prava vlasništva, vrijednost spora 10.000,00 KM. Postupajuća sutkinja M. K. je 7. decembra 2011. godine zatražila izuzeće u predmetnom postupku, što je predsjednik suda rješenjem od 29. decembra 2011. godine usvojio kao osnovan zahtjev i u apelantovom predmetu je kao postupajući sudija zadužen B. S. I druga postupajuća sutkinja je također zatražila izuzeće u predmetnom postupku, gdje je predsjednik suda rješenjem od 20. marta 2012. godine usvojio zahtjev za izuzeće kao osnovan. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet po treći put presigniran i zadužena je sutkinja M. J. koja je donijela Presudu broj 71 0 P 132826 11 P od 15. maja 2013. godine, gdje je u cijelosti odbila apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan. Protiv navedene prvostepene presude apelant je podnio žalbu, o kojoj je odlučio Okružni sud rješenjem od 9. februara 2015. godine kojim je prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovni postupak. Nakon prijema predmeta na ponovno postupanje Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 P 132826 16 P 2 od 4. februara 2016. godine naložio apelantu da uredi tužbu i tužbeni zahtjev u skladu s uputstvom drugostepenog suda. Osnovni sud je u apelantovom predmetu donio Presudu broj 71 0 P 132826 16 P 2 od 1. februara 2017. godine kojom je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev. Protiv navedene prvostepene presude apelant je podnio žalbu i cio spis je radi postupanja u drugom stepenu 15. marta 2017. godine dostavljen Okružnom sudu. Odlučujući u drugom stepenu, Okružni sud je donio Presudu broj 71 0 P 132826 17 Gž 2 od 9. juna 2017. godine. Protiv navedene drugostepene presude apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je apelantov predmet zaprimio 29. juna 2017. godine, nakon čega je donio Rješenje broj 71 0 P 132826 17 Rev od 19. septembra 2017. godine kojim je apelantovu reviziju odbacio kao nedozvoljenu.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak okončan nakon pet godina i devet mjeseci.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Osnovni i Okružni sud su naveli tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da tokom postupka nisu povrijedili apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.
10. Vrhovni sud je u informaciji koju je dostavio Ustavnom sudu naveo da je apelantov predmet završen navedenim rješenjem od 19. septembra 2019. godine.
V. Relevantni propisi
11. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji postupak je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 132826 17 Rev od 19. septembra 2017. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
16. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud podsjeća da u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 5. decembra 2011. godine kao dana podnošenja tužbe pa do donošenja Rješenja Vrhovnog suda broj 71 0 P 132826 17 Rev od 19. septembra 2017. godine kojim je predmetni parnični postupak okončan. Dakle, postupak koji je trajao pet godina i devet mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku.
22. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnom postupku nije utjecao na dužinu trajanja postupka.
23. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je na početku predmetnog postupka predmet tri puta dodjeljivan sudijama na postupanje, da su dvoje sudija zatražili izuzeće koje je navedenim rješenjem predsjednika suda usvojeno kao osnovano. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud tri mjeseca nakon podnošenja tužbe samo odlučivao o tome koji će sudija konačno biti zadužen za apelantov predmet, što je objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka, nakon čega je Osnovni sud nastavio efikasnije preduzimati procesne radnje i prvostepenu presudu je donio godinu i pet mjeseci nakon podnošenja tužbe, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja razuman period u kome je donesena prvostepena presuda. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud o apelantovoj prvoj žalbi odlučio u roku od godinu i devet mjeseci nakon donošenja prvostepene presude, a nakon što je predmet po drugi put zaprimio u rad radi postupanja u drugom stepenu Okružni sud je o apelantovoj žalbi odlučio u roku od tri mjeseca od dostavljanja predmeta na postupanje, zbog čega Ustavni sud zaključuje da je Okružni sud u predmetnom postupku procesne radnje preduzimao s većom efikasnošću, kao i Vrhovni sud, koji je o izjavljenoj apelantovoj reviziji odlučio u roku od tri mjeseca nakon dostavljanja predmeta na postupanje.
24. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u apelantovom predmetu postupali u razumnim rokovima, da je apelant u roku od pet godina i devet mjeseci dobio konačnu odluku suda kojom je riješeno njegovo pravno pitanje, zbog čega Ustavni sud nije našao da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je u predmetu, koji po zakonu nije hitne prirode, postupao Osnovni, Okružni i Vrhovni sud, u čijem postupanju nije bilo perioda veće pasivnosti.
25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom parničnom postupku, koji je okončan nakon pet godina i devet mjeseci, nije došlo do kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku u kome su redovni sudovi u razumnim rokovima preduzimali procesne radnje nakon prethodnih odluka o izuzeću dvoje sudija.
27. Na osnovu člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman