Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3130/17 (S. F. vlasnik S.Z.R. „Šiz friz“ i Zarkan-promet d.o.o. Grude)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Aktivna legitimacija
  • Izvršni postupak
  • Pasivna legitimacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3130/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP-3130/17, rješavajući apelacije S. F. vlasnik S.Z.R. „Šiz friz“ i Zarkan-promet d.o.o. Grude, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

S. F. vlasnik S.Z.R. „Šiz friz“ protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Ip 028592 16 Pž od 5. jula 2017.

godine i Zarkan-promet d.o.o. Grude protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Ip 027072 16 Pž od 5. jula 2017.

godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-3130/17

1. S. F. vlasnik S.Z.R. „Šiz friz“ (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ivana Grizelj, advokat iz Gruda, podnio je 21. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 Ip 028592 16 Pž od 5. jula 2017. godine.

AP-3131/17

2. Zarkan-promet d.o.o. Grude (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ivana Grizelj, advokat iz Gruda, podnio je 21. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 63 0 Ip 027072 16 Pž od 5. jula 2017. godine.

Spajanje predmeta

3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3130/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

4. U konkretnim slučajevima, osporenim konačnim odlukama odbijene su žalbe apelanata (kao izvršenika) podnesene protiv prvostepenih rješenja, kojim su odbijeni prigovori apelanata podneseni protiv rješenja o izvršenju i kojim su odbačeni prijedlozi apelanata za ukidanje potvrde pravosnažnosti i izvršnosti rješenja o dugovanju od 16. septembra 2015. godine (AP-3130/17), odnosno od 30. marta 2015. godine (AP-3131/17) (na osnovu kojih su pokrenuti predmetni izvršni postupci) koje je donijelo „Vrilo“ javna ustanova za komunalne djelatnosti Grude (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja).

5. U predmetnim postupcima prvostepeni sud je naveo da u pogledu apelantovih prigovora aktivne i pasivne legitimacije da treba istaći da ista jasno proizlazi iz izvršnih isprava na temelju kojih su podneseni prijedlozi za izvršenje tražitelja izvršenja. Zatim, da je članom 8. Zakona o komunalnom gospodarstvu – pročišćeni tekst, propisano da se pravnim osobama iz člana 4. zakona (u konkretnom javnoj ustanovi) može povjeriti da u sklopu djelatnosti, radi koje su osnovane, općim aktima uređuju određene odnose: rješavaju u pojedinačnim upravnim stvarima o pravima, obavezama i odgovornosti fizičkih i pravnih osoba, te obavljaju druge javne ovlasti, što je u konkretnom slučaj. Naime, da je Odlukom Općinskog vijeća Grude o izmjeni Odluke o komunalnoj naknadi, izvršena izmjena ranije Odluke o komunalnoj naknadi, na način da je konkretizirano da je komunalna naknada prihod Javne ustanove "Vrilo” Grude (izmjena člana 3. Odluke), da rješenje o utvrđivanju obveze i visine komunalne naknade donosi Javna ustanova "Vrilo'’ Grude (izmjena člana 16. Odluke), da se komunalna naknada uplaćuje na račun Javne ustanova "Vrilo” Grude (izmjena člana 18. Odluke), pa čime prigovor apelanata u pogledu nedostatka aktivne legitimacije tražitelja izvršenja postaje apsolutno neosnovan. Nadalje, da pasivna legitimacija, kako je i prethodno navedeno, jasno proizlazi iz izvršne isprave, te da je neosnovan prigovor apelanata i u tom pogledu. Prvostepeni sud je istakao da je pravni osnov nesporan. Naime, da je tražitelj izvršenja podnio prijedloge za izvršenje na temelju izvršnih isprava, rješenja o dugovanju od 16. septembra 2015. godine (AP-3130/17), odnosno od 30. marta 2015. godine (AP-3131/17), te da su isti podneseni u skladu sa članom 36. Zakona o izvršnom postupku. Zatim, da u pogledu prigovora apsolutne nenadležnosti suda, da apelanti evidentno gube iz vida da je članom 25. Zakona o komunalnom gospodarstvu - pročišćeni tekst, propisano da „prisilnu naplatu komunalne naknade provodi nadležni sud sukladno propisima kojima je regulisan izvršni postupak", te da ne stoje ni navodi prigovora u tom pogledu. Takođe, da nema mjesta prigovoru zastare iz razloga što su rješenja o dugovanju donesena 16. septembra 2015. godine, odnosno od 30. marta 2015. godine, a da je zastarni rok, u skladu sa članom 379. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, za navedena potraživanje deset godina. Prvostepeni sud je naveo da obzirom da su apelanti u prigovoru istakli da prigovor ujedno predstavlja i prijedlog za ukidanje pravosnažnosti i izvršnosti rješenja o dugovanju od 16. septembra 2015. godine, odnosno od 30. marta 2015. godine, da u skladu sa članom 35. stav

4. Zakona o izvršnom postupku, neosnovanu potvrdu o izvršnosti odluke može ukinuti samo sud ili organ koji je istu i donio, radi čega je prijedlog apelanata odbačen.

6. U obrazloženju osporenih odluka Kantonalni sud je, između ostalog, istakao da navodi žalbe apelanata ničim ne dovode u pitanje zakonitost i pravilnost prvostepenih odluka, pa da ih je zbog toga odbio kao neosnovane.

Apelacioni navodi

7. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, u suštini, smatraju da su u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi, te navode, između ostalog, da tražitelj izvršenje nema aktivnu legitimaciju za potraživanje komunalne naknade i da su sudovi u predmetnim postupcima bili apsolutno nenadležni. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija, zabrana zloupotrebe prava), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama gore već navedenim.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. U konkretnim slučajevima, a na osnovu činjenica konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-442/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3130/17 (S. F. vlasnik S.Z.R. „Šiz friz“ i… | Sudska praksa | Aktio