Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2481/17 (R. Đ.)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2481/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP-2481/17, rješavajući apelaciju Ranka Đurića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ranko Đurić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 018757 17 Gž od 4. aprila 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ranko Đurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, podnio je 16. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 P 018757 17 Gž od 4. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba protiv prvostepene presude kojom je utvrđeno postojanje potraživanja apelanta kao tužioca po osnovu ugovora o kontinuiranom otkupu i isporuci svježeg mlijeka od 19. januara 2012. godine u iznosu od 5.702,47 KM (stav I izreke). Utvrđeno je postojanje potraživanja tuženog "Natura Vita" d.o.o. Blatnice prema apelantu (kao nasljedniku umrlog S. Đ) po osnovu ugovora o zalozi stoke od 24. maja 2008. godine, odnosno zaključenog poravnanja stranaka od 30. juna 2012. godine u iznosu od 6.664,14 KM (stav II izreke). Određeno je da se pomenuta potraživanja prebijaju, te se obavezuje apelant da tuženom plati razliku u iznosu od 961,67 KM sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka (stav III izreke).

2. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, na osnovu svih navoda parničnih stranaka i ukupnih rezultata provedenih dokaza, utvrdio da je osnovan zahtjev tuženog za prebijanje potraživanja između parničnih stranaka, pa je na osnovu odredaba čl. 17. stav 1., 337., 343., 454. stav 1. i 277. Zakona o obligacionim odnosima ( u daljnjem tekstu: ZOO), u vezi sa članom 163. stav 1. Zakona o nasljeđivanju donio odluku kao u izreci pobijane presude. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je apelantov prednik sa tuženim 24. maja 2008. godine zaključio ugovor o zalozi stoke, na osnovu kojeg je tuženi dao apelantovom predniku određenu stoku, uz obavezu apelantovog prednika da za period otplate stoke od 78 mjeseci uredno vrši isporuku svježeg mlijeka iz dnevne proizvodnje po usaglašenoj tržišnoj cijeni. Takođe, Okružni sud je naveo da iz predmetnog ugovora proizilazi da u slučaju da apelantov prednik iz bilo kojeg razloga ne bude u stanju vraćati ugovorenu količinu mlijeka iz otplatnog plana, koji je sastavni dio tog ugovora, tuženi će odmah povući stoku i tražiti namirenje eventualne štete. Nadalje, Okružni sud je naveo iz ugovora od 19. janura 2012. godine, koji je zaključen između parničnih stranaka, proizlazi da su tim ugovorom regulisana međusobna prava i obaveze ugovarača u procesu otkupa, prijema i isporuke svježeg mlijeka, kvantitea i kvaliteta itd. U vezi s navedenim, Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud na osnovu nalaza vještaka finansijske struke utvrdio visinu međusobnih dugovanja apelanta i tuženog, o čemu je dao prihvatljivo obrazloženje u pobijanoj presudi. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno svoju odluku zasnovao na odredbama člana 337. u vezi sa članom 343. ZOO-a, cijeneći da se u konkretnom slučaju radi o šteti koju je tuženi pretrpio zbog neisporuke ugovorene količine mlijeka na ime preuzete stoke od strane apelantovog prednika. Budući da su potraživanja apelanta i tuženog dospjela i potiču iz istog poslovnog odnosa, Okružni sud je naveo da je osnovano prvostepeni sud izvršio prebijanje navedenih potraživanja i obavezao apelanta da tuženom isplati razliku u iznosu od 961,67 KM sa zakonskom zateznom kamatom u skladu odredbama člana 277. ZOO-a.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi u svojim odlukama pogrešno primijenili materijalno pravo. Apelant navodi da se iz obrazloženja prvostepene presude, ne može utvrditi koje odredbe ZOO-a je prvostepeni sud primijenio kada je odlučivao o osnovanosti kompenzacione protivtužbe tuženog, odnosno u vezi sa zaključkom da potraživanje tuženog predstavlja štetu i da na apelantu stoji odgovornost za naknadu iste.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo osobito imajući u vidu da apelant u apelaciji uglavnom ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno obrazložili zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na koje se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2481/17 (R. Đ.) | Sudska praksa | Aktio