Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4936/17 (M.M.)
Odluka donesena 27. 02. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Protek roka
- Pravično suđenje - razuman rok
- Stara devizna štednja
- Upravni postupak
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4936/17
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4936/17, rješavajući apelaciju M. M., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. veljače 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija M. M.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak za verifikaciju potraživanja stare devizne štednje po zahtjevu od 12. svibnja 2014.
godine, koji se trenutačno nalazi pred Financijsko-informatičkom agencijom – Poslovna jedinica Mostar.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da apelantu M. M. u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu M. M. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Financijsko-informatičkoj agenciji - Poslovna jedinica Mostar da po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak, shodno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Financijsko-informatičkoj agenciji – Poslovna jedinica Mostar da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. M. podnesena zbog duljine trajanja upravnog postupka za verifikaciju potraživanja stare devizne štednje, koji je pravomoćno okončan Rješenjem Agencije za pružanje finansijskih, informatičkih i posredničkih usluga d.d. Mostar
– Poslovnica Ljubuški broj 1/08 od 3. lipnja 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa zajednički odvjetnički ured Davor Kovač i Lujo Herceg iz Ljubuškog, podnio je 24. studenog 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka u upravnoj stvari verifikacije potraživanja stare devizne štednje, koji se trenutačno nalazi pred Financijsko-informatičkom agencijom – Poslovna jedinica Mostar (kao pravnog sljednika Agencije za pružanje financijskih, informatičkih i posredničkih usluga d.d. Mostar; u daljnjem tekstu: Agencija).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Povjerenstva za verifikaciju stare devizne štednje Sarajevo (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) i Agencije zatraženo je 5. siječnja 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Povjerenstvo i Agencija su u razdoblju od 5. do 15. siječnja 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 21. prosinca 2006. godine podnio Agenciji zahtjev za verifikaciju sredstava stare devizne štednje.
6. Rješenjem Agencije broj 36/06 od 21. prosinca 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Povjerenstva broj 09/1-14-3163/06 od 19. listopada 2007. godine, odbijen je apelantov zahtjev.
7. Presudom Kantonalnog suda broj 008-0-U-07-000 118 od 22. travnja 2008. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, te predmet vraćen Agenciji na ponovni postupak i odluku.
8. Rješenjem Agencije broj 1/08 od 3. lipnja 2008. godine odbijen je apelantov zahtjev.
9. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da apelant nije podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 3. lipnja 2008. godine, koje mu je uredno uručeno 16. kolovoza 2008. godine.
10. Apelant je 12. svibnja 2014. godine ponovno podnio zahtjev za verifikaciju sredstava stare devizne štednje.
11. Rješenjem Agencije broj 141-2014 od 30. svibnja 2014. godine odbijen je apelantov zahtjev.
12. Rješenjem Povjerenstva broj 08-14-224/14-D od 22. veljače 2015. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 30. svibnja 2014. godine.
13. Presudom Kantonalnog suda broj 08-0-U-00244 15 od 24. ožujka 2016. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno rješenje i predmet vraćen Agenciji na ponovni postupak i odluku.
14. U ponovnom postupku Agencija je donijela Rješenje broj 2-2016 od 28. travnja 2016. godine kojim je odbila apelantov zahtjev.
15. Rješenjem Povjerenstva broj 08-14-P-I-224/14-D od 21. srpnja 2016. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostupanjsko rješenje Agencije od 28. travnja 2016. godine.
16. Presudom Kantonalnog suda broj 08 0 U 002924 16 U od 22. studenog 2017. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, te predmet vraćen Agenciji na ponovni postupak i odluku.
17. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da se postupak po apelantovom zahtjevu trenutno vodi pred Agencijom kao prvostupanjskim upravnim organom nadležnim za rješavanje predmetne upravne stvari.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
18. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) zbog duljine trajanja predmetnog upravnog postupka (gotovo 11 godina). S tim u svezi, također navodi i povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Naime, apelant navodi da je predmetni postupak pokrenuo davne 2006. godine. Nadalje, apelant opisuje kronologiju postupka i navodi da je „nakon dugih gotovo šest godina u ponovljenom postupku, prvostupanjsko tijelo (Agencija)“ donijelo rješenje od 30. svibnja 2014. godine kojim je odbilo njegov zahtjev za verifikaciju tražbina za staru deviznu štednju. Slijedom navedenog, apelant potražuje novčani iznos od 1,650.00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
b)Odgovor na apelaciju
19. Kantonalni sud je naveo da su neutemeljeni navodi apelacije da su odlukama tog suda povrijeđena apelantova prava, posebno imajući u vidu da nadležna tijela ne postupaju po presudama tog suda, iako su one za njih obvezne. Stoga je predloženo da se predmetna apelacija odbije kao neutemeljena.
20. Povjerenstvo je prvenstveno kronološki opisalo tijek postupka navodeći da apelantovo navođenje da je predmetni postupak pokrenuo „davne 2006. godine“ ne predstavlja točno prezentirane činjenice. S tim u svezi je Povjerenstvo istaklo da je apelant izostavio nespornu činjenicu da je postupak koji je pokrenuo zahtjevom iz 2006. godine završen 2008. godine donošenjem Rješenja Agencije od 3. lipnja 2008. godine u ponovnom postupku po presudi Kantonalnog suda od 22. travnja 2008. godine. Kako apelant nije izjavio žalbu protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 3. lipnja 2008. godine, Povjerenstvo je navelo da je navedeno rješenje (uručeno apelantu 16. lipnja 2008. godine) postalo pravomoćno budući da se apelant nije koristio izvanrednim pravnim sredstvima protiv navedenog prvostupanjskog rješenja. S obzirom na navedeno, Povjerenstvo je navelo da apelantove tvrdnje smatra neutemeljenima, te da su odluke u toj pravnoj stvari imale jedan slijed i donesene su u razumnim rokovima. Stoga je predloženo da se predmetna apelacija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neutemeljena.
21. Agencija je navela prije svega da „proces ne traje 11 godina, kako je to navedeno u apelaciji“, nego je riječ o odvojenim postupcima, te da su radnici Agencije u cijelosti postupili po važećim zakonskim propisima, ali i po uputama postupajućeg suda.
V.Relevantni propisi
22. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Članak 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana (…), što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
[...] Članak 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
23. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:
I - TEMELJNE ODREDBE
Članak 3.
Presude sudova donijete u upravnim sporovima obvezne su.
V - PRAVNI LIJEKOVI
5. Ostale odredbe postupka Članak 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
VI - OBVEZNOST PRESUDA
Članak 57.
Kada sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostupanjski akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donijet. Ako prema naravi stvari koja je bila predmetom spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležno tijelo dužno je donijeti ga bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostave presude. Nadležno tijelo pri tome je vezano pravnim shvaćanjem suda i primjedbama suda glede postupka
24. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Članak 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
25. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost u odnosu na duljinu trajanja upravnog postupka za verifikaciju potraživanja stare devizne štednje po zahtjevu od 21. prosinca 2006. godine
27. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem se ukazuje na duljinu trajanja postupka pokrenutog po apelantovom zahtjevu za verifikaciju potraživanja stare devizne štednje od 21. prosinca 2006. godine, Ustavni sud je pošao od navedene odredbe članka 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koja glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
28. Naime, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je navedeni postupak pravomoćno okončan Rješenjem Agencije broj 1/08 od 3. lipnja 2008. godine, budući da apelant nije koristio mogućnost izjavljivanja žalbe protiv navedenog prvostupanjskog rješenja Agencije, niti je naknadno koristio izvanredne pravne lijekove. S obzirom na to da je navedena odluka Agencije dostavljena apelantu 16. lipnja 2008. godine, a predmetna apelacija podnesena 24. studenog 2017. godine, proizlazi da je nesporno podnesena nakon proteka roka za podnošenje apelacije. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena nepravodobno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedeno rješenje Agencije od 3. lipnja 2008. godine.
Dopustivost u odnosu na duljinu trajanja upravnog postupka za verifikaciju potraživanja stare devizne štednje po zahtjevu od 12. svibnja 2014. godine
29. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelant 12. svibnja 2014. godine ponovno podnio novi zahtjev za verifikaciju potraživanja stare devizne štednje, te da taj postupak nije okončan. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
30. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
31. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na djelotvoran lijek iz članka 13. Europske konvencije u svezi sa pravom na pravično suđenje.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
32. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
33. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
Razdoblje koje se uzima u obzir
35. Ustavni sud ističe da je predmetni postupak verifikacije stare devizne štednje pokrenut 12. svibnja 2014. godine i prema stanju spisa trenutno se nalazi pred Agencijom kao nadležnim organom za postupanje. Dakle, predmetni postupak traje tri godine i devet mjeseci i to je razdoblje koje treba uzeti u obzir prilikom razmatranja duljine postupka u konkretnom slučaju. Analiza razumnosti trajanja postupka
36. Ustavni sud nalazi da iz stanja spisa predmeta proizlazi da se ne radi o složenom predmetu. Nadalje, Ustavni sud ne nalazi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelant poduzimao radnje kojim bi odugovlačio predmetni postupak.
37. Ocjenjujući ponašanje nadležnih organa, Ustavni sud zapaža da je nesporno da su organi uprave i Kantonalni sud provodili procesne radnje i donosili odluke u apelantovom predmetu. U tom smislu, Ustavni sud konstatira da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je u predmetnoj upravnoj stvari do sada doneseno ukupno šest odluka, te da je predmetni postupak u dva navrata vraćan na ponovno odlučivanje odlukama Kantonalnog suda (presude od 24. ožujka 2016. godine i 22. studenog 2017. godine). S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sustav. Pri tome, Ustavni sud ima u vidu argumentaciju iz odgovora Kantonalnog suda da nadležni upravni organi u ovoj pravnoj stvari nisu postupali po uputama tog suda iz presuda od 24. ožujka 2016. godine i 22. studenog 2017. godine. S tim u svezi, Ustavni sud zapaža da u takvim okolnostima, iako je Kantonalni sud imao mogućnost sam meritorno odlučiti u ovoj pravnoj stvari, primarnu odgovornost za duljinu postupka sagledanog u cjelini u odlučujućoj mjeri snose organi uprave zbog nepostupanja u skladu sa odredbama čl. 3. i 57. Zakona o upravnim sporovima.
38. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, promatrano u cjelini, traje skoro četiri godine i još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave, prije svega Agenciji i Povjerenstvu, koji nisu vodili postupak na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (čl. 6. i 14.) u kontekstu ispunjavanja svojih obveza, odnosno osiguravanja garancija obuhvaćenih pravom na pravično suđenje u odnosu na odlučivanje u razumnom roku.
39. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog duljine trajanja postupka verifikacije potraživanja stare devizne štednje povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
40. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
41. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 450,00 KM.
42. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, s obzirom na pravni status Agencije kao prvostupanjskog i Povjerenstva kao drugostupanjskog organa pred kojima je vođen predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
43. Imajući u vidu utvrđenje u svezi sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu došlo i do povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. VIII.Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada postupak verifikacije potraživanja stare devizne štednje traje skoro četiri godine, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret upravnim organima koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano Zakonom o upravnom postupku.
45. Na temelju članka 18. stavak (3) točka c), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman