Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2915/17 (V. M.)
Odluka donesena 19. 06. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2915/17
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. lipnja 2018. godine, u predmetu broj AP 2915/17, rješavajući apelaciju V. M., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio V. M.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru kao predmet broj 56 0 Rs 054127 16 Rsž.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu V. M. isplati iznos od 700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, sukladno ovoj odluci, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 56 0 Rs 054127 16 Rsž, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. V. M. (u daljem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 11. srpnja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 Rs 112963 12 Rs, potom, pred Općinskim sudom u Konjicu kao predmet broj 56 0 Rs 054127 16 Rs, a predmet se, radi postupanja u drugom stupnju, nalazi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljem tekstu: Kantonalni sud) i vodi se kao predmet broj 56 0 Rs 054127 16 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Konjicu i od Kantonalnog suda zatraženo je 25. rujna 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud u Konjicu je dostavio 3. listopada 2017. godine, a Kantonalni sud 10. listopada 2017. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je Općinskom sudu u Mostaru 26. lipnja 2012. godine podnio tužbu protiv tuženog radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, gdje je predmet zaveden i vodio se pod brojem 58 0 Rs 112963 12 Rs. Općinski sud u Mostaru je podnio zahtjev Kantonalnom sudu da u apelantovom predmetu kao stvarno nadležan odredi Općinski sud u Konjicu zbog toga što je Općinski sud u Mostaru opterećen velikim brojem predmeta, pa u sporovima koji su žurne naravi ne može pravodobno postupati. Kantonalni sud je rješenjem od 9. ožujka 2016. godine usvojio zahtjev Općinskog suda u Mostaru i predmet je delegiran u nadležnost Općinskom sudu u Konjicu, gdje je zaveden pod brojem 56 0 Rs 054127 16 Rs. Općinski sud u Konjicu je 25. ožujka 2016. godine izdao naredbu o zakazivanju pripremnog ročišta za 5. svibanj 2016. godine, koje je odgođeno za 20. svibanj 2016. godine. Na održanom pripremnom ročištu predloženo je vještačenje vještaka ekonomske struke i sud je ročište za glavnu raspravu zakazao za 15. lipanj 2016. godine. Zakazano ročište za glavnu raspravu je odgođeno zbog toga što vještak ekonomske struke, zbog nepravodobnog dostavljanja potrebne dokumentacije nije mogao pravodobno izraditi nalaz i mišljenje. Ročište za glavnu raspravu sud je održao 13. rujna 2016. godine i istog dana je i zaključeno. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Konjicu u predmetnom postupku donio Presudu broj 56 0 Rs 054127 16 Rs od 24. listopada 2016. godine kojom je djelomično usvojio apelantov tužbeni zahtjev, a protiv navedene presude tuženi je podnio priziv 10. studenog 2016. godine. Predmet je radi postupanja u drugom stupnju 19. decembra 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu.
6. Apelant je radi okončanja predmetnog postupka 23. prosinca 2016. godine i 26. lipnja 2017. godine podnosio urgencije Kantonalnom sudu.
7. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak pet godina i sedam mjeseci nakon podnošenja tužbe nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da je, zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu: Europska konvencija) zbog čije duljine je tražio naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Konjicu je naveo tijek predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je sud u razumnim rokovima poduzimao procesne radnje, zbog čega nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.
10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istaknuo da je opterećen velikim brojem predmeta koje rješava prema kronologiji prijema i sukladno Uputi Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: VSTV). Navodi i to da se postupajući suci trude da prebace mjesečnu normu, ali da, zbog velikog broja predmeta, na odluku suda se, ipak, čeka od tri do četiri godine.
V.Relevantni propisi
11. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Članak 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
12. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Članak 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
13. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Obzirom na to da apelantov predmet i nakon vremenskog razdoblja duljeg od pet i pol godina nije okončan, to je apelacija dopustiva po članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.
16. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja postupka pred redovnim sudovima, prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2., što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud podsjeća da, sukladno članku 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 26. lipnja 2012. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji je traje pet godina i sedam mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu koji je po zakonu žurne naravi, te obzirom na materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, te navode iz apelacije i odgovore na apelaciju, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenom postupku.
22. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja postupka, te obzirom na to da u predmetnom postupku utvrđuje svoja prava proistekla iz radnog odnosa, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta.
23. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža veću pasivnost u postupanju Općinskog suda u Mostaru, koji u apelantovom predmetu u periodu duljem od tri i pol godine nakon podnošenja tužbe nije poduzimao procesne radnje, a u pitanju je radni spor koji zahtijeva određenu žurnost u postupanju. Općinski sud u Mostaru je tek nakon tri i pol godine od prijema tužbe podnio prijedlog Kantonalnom sudu da u apelantovom predmetu kao stvarno nadležan odredi Općinski sud u Konjicu zbog toga što je Općinski sud u Mostaru opterećen velikim brojem predmeta, te da nije u mogućnosti, zbog nedostatka sudaca, u predmetima koji zahtijevaju hitnost postupati ažurno, što je Kantonalni sud rješenjm od 9. ožujka 2016. godine i dozvolio. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u Konjicu, Ustavni sud zapaža da je, nakon prijema predmeta na postupanje, u predmetu apelanta postupao sa većom efikasnošću, gdje je prvostupanjsku presudu donio u periodu od sedam mjeseci, a protiv koje je podnesen priziv i predmet je 19. prosinca 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stupnju. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža pasivnost Kantonalnog suda, gdje i nakon vremenskog perioda duljeg od jedne godine od dostavljanja predmeta na postupanje, u predmetu koji je po zakonu žurne naravi nije donesena drugostupanjska odluka. Ustavni sud zapaža da efikasnost Općinskog suda u Konjicu ne može da nadoknadi vremenski period ukupne pasivnosti Općinskog suda u Mostaru i Kantonalnog suda, koji su u značajnoj mjeri doprinijeli duljini trajanja postupka u kome se u periodu duljem od četiri i pol godine nisu poduzimale procesne radnje (Općinski sud u Mostaru tri i pol godine i Kantonalni sud dulje od jedne godine).
24. Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da, kada redovni sudovi i pokušavaju da opravdaju dugo trajanje postupka, kao što je to opravdanje redovnih sudova i u predmetnom postupku, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno sukladno Uputi za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donijelo VSTV (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. ožujka 2016. godine, točka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba , ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. veljače 2017. godine, točka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba).
25. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine (i drugim odlukama od 10. svibnja 2017. godine, dostupne na Internet-stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da, „usprkos mjerama koje se poduzimaju za rješavanje prekomjerne duljine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sustavno kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za poduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjedniku suda pred kojim se predmetni postupak vodio, budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u svezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa“.
26. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji traje pet godina i sedam mjeseci došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, obzirom da u predmetu koji zahtijeva žurnost u postupanju ukupna pasivnost redovnih sudova je dulja od četiri i pol godine, što ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, a u odgovoru na apelacuju ponuđeni opravdani razloge za nepostupanje u apelantovom predmetu.
27. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1680/16 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, dostupna na internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Zbig istih razloga, i ova odluka se također, dostavlja navedenim subjektima.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
29. Budući da je u predmetnom postupku utvrđeno kršenje prava iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja navedenih prava. Obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu V. M. treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 700,00 KM. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
30. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku, koji je po zakonu žurne naravi, došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, gdje su redovni sudovi imali periode veće pasivnosti u poduzimanju procesnih radnji, a u odgovoru na apelaciju nisu ponudili opravdane razloge za nepravodobno postupanje u apelantovom predmetu.
32. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević