Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-472/18 (D. P.)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-472/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP-472/18, rješavajući apelaciju Dubravka Preradovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dubravka Preradovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 Rs 023659 17 Rev od 16. novembra 2017. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Rs 023659 16 Rsž od 30. marta 2017. godine i presude Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Rs 023659 16 Rs od 19. avgusta 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dubravko Preradović iz Prnjavora (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vujadin Ljubojević advokat iz Prnjavora, podnio je 24. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 78 0 Rs 023659 17 Rev od 16. novembra 2017. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Rs 023659 16 Rsž od 30. marta 2017. godine i presude Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Rs 023659 16 Rs od 19. avgusta 2016. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Rs 023659 16 Rs od 19. avgusta 2016. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi pravna ništavost odluke tuženog KP „Vodovod“ a.d. Prnjavor, kojim mu je otkazan Ugovor o radu sa 30. decembrom 2015. godine, te da se obaveže tuženi da ga vrati na poslove u okviru stručne spreme i preostale radne sposobnosti i da mu nadoknadi plate u iznosu od po 500,00 KM mjesečno, te da mu uplati doprinose za PIO, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Rs 023659 16 Rsž od 30. marta 2017. godine, žalba apelanta je odbijena a navedena presuda prvostepenog suda potvrđena. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima iznos od 50.000,00 KM. U konkretnom slučaju, podnoseći tužbu prvostepenom sudu apelant nije označio vrijednost predmeta spora, čime je pokrenuo i vodio parnicu protiv koje nije dozvoljena revizija. Revizija nije dozvoljena ni obzirom na novčanu vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude, jer sve i kada se računa do izjavljivanja revizije (period od 1. januara 2016. do 1. juna 2017. godine = 500,00 KM x 17 mjeseci), iznosi 9.500,00 KM što je manje od zakonom propisanog iznosa od 30.000,00 KM, zbog čega se revizija ukazuje nedozvoljenom.

3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zazaštiu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Rs 023659 16 Rsž od 30. marta 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 78 0 Rs 023659 17 Rev od 16. novembra 2017. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Rs 023659 16 Rsž od 30. marta 2017. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

6. S obzirom na to da je apelantu 17. maja 2017. godine uručena presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Rs 023659 16 Rsž od 30. marta 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. januara 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 Rs 023659 16 Rsž od 30. marta 2017. godine.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-472/18 (D. P.) | Sudska praksa | Aktio