Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2484/17 ("Kompanija Dušanić" d.o.o. Prnjavor)
Odluka donesena 27. 02. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2484/17
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP 2484/17, rješavajući apelaciju „Kompanije Dušanić“ d.o.o. Prnjavor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela „Kompanija Dušanić“ d.o.o. Prnjavor.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu pred Osnovnim sudom u Banjaluci broj 71 0 Ip 048745 08 Ip.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantici „Kompaniji Dušanić“ d.o.o. Prnjavor isplati iznos od 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci, u skladu s ovom odlukom, da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 71 0 Ip 048745 08 Ip.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Kompanija Dušanić“ d.o.o. Prnjavor (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Bojana Duka-Bubić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 16. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 Ip 048745 08 Ip.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. jula 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 17. jula 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. U konkretnom predmetu apelantica je 8. jula 2008. godine na osnovu izvršne isprave – sporazuma broj IP-1201/05 od 7. novembra 2005. godine podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika („Metal“ a.d Banjaluka) radi naplate novčanog potraživanja zabilježbom izvršenja u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom nekretnina izvršenika označenih u prijedlogu za izvršenje (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), nakon čega je Osnovni sud 18. juna 2014. godine donio rješenje o izvršenju. U nastavku postupka Osnovni sud je rješenjem od 29. oktobra 2014. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršenika, dok je Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) rješenjem od 22. aprila 2015. godine odbio kao neosnovanu žalbu izvršenika i potvrdio prvostepeno rješenje od 29. oktobra 2014. godine. Nakon toga, u julu i augustu 2015. godine izvršeno je vještačenje - procjena vrijednosti predmetnih nekretnina po vještaku građevinske struke i vještaku geodetske struke.
6. U nastavku postupka Osnovni sud je zaključkom od 28. aprila 2016. godine pozvao apelanticu da u roku od tri mjeseca izdejstvuje i dostavi zemljišnoknjižni izvadak kao dokaz da su predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo izvršenika, te je upozorio apelanticu da će, ukoliko ne postupi po nalogu suda, obustaviti postupak izvršenja. S obzirom na to da od apelantice nije dobio tražene dokumente, Osnovni sud se također obratio Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka da dostavi zemljišnoknjižne izvatke za predmetne nekretnine i obavijestio Pravobranilaštvo Republike Srpske o vođenju predmetnog izvršnog postupka.
7. Iz predmetnog spisa proizlazi da se apelantica, u skladu sa zaključkom suda od 28. aprila 2016. godine, obratila katastru sa zahtjevom za pretvaranje prava korištenja u pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u korist izvršenika, te da je navedeni postupak u toku pred Okružnim sudom po apelanticinoj tužbi podnesenoj protiv rješenja nadležnog katastra. Osim toga, apelantica je tokom postupka postupila po svim nalozima suda, te je više puta urgirala kod Osnovnog suda da konkretni predmet uzme u rad.
8. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku i ukupno traje devet godina i sedam mjeseci. Postupajući u konkretnom predmetu, Osnovni sud je imao značajan period neaktivnosti, odnosno nije efikasno preduzimao neophodne procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelantica je podnijela apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je pokrenula 8. jula 2008. godine i koji, prema stanju spisa, ni nakon devet godina i sedam mjeseci još uvijek nije okončan. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ističe da je u svemu ažurno postupala po nalozima suda i da nije doprinijela dužini trajanja postupka, nego da odgovornost za to snosi isključivo Osnovni sud koji je postupao neažurno i pored toga što je izvršni postupak hitan po zakonu. Ističe da je predmetni postupak od velikog značaja za nju jer je riječ o višemilionskoj naplati potraživanja, te da je podnosila 17 pismenih i najmanje 20 usmenih urgencija, ali bez uspjeha jer postupak još nije okončan. Stoga, apelantica predlaže da joj Ustavni sud u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda odredi pravičnu naknadu zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka.
b) Odgovori na apelaciju
10. Osnovni sud je opisao hronologiju predmetnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, istaknuvši da je podneseni prijedlog za izvršenje od dana podnošenja neuredan i da apelantica nije postupila po zaključku suda od 28. aprila 2016. godine. Dalje, sud navodi da je nakon donošenja zaključka poduzimao radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, te da se predmetna apelacija može smatrati kao vrsta pritiska na sud i predlaže da se ona odbije. V.Relevantni propisi
11. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
12. U Zakonu o sudovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS” br. 37/12 i 44/15) relevantne odredbe glase:
Član 48.
[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
16. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
18. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
21. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, kontinuirano isticao u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Period koji treba uzeti u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 8. jula 2008. godine i da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, izvršni postupak u predmetnoj apelaciji traje devet godina i sedam mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
23. Ustavni sud zapaža da se predmetna apelacija tiče nemogućnosti okončanja postupka po apelanticinom prijedlogu za izvršenje pravomoćne odluke u dugom vremenskom periodu. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnoj apelaciji koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, naročito činjenicu da apelantica duže od devet godina nije naplatila svoje novčano potraživanje, Ustavni sud smatra da dužina izvršnog postupka u predmetnoj apelaciji, koji je do sada trajao devet godina i sedam mjeseci i koji je još uvijek u toku, u vrijeme donošenja ove odluke a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje u izvjesnoj mjeri utječu na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem postupku u kojem su rađena vještačenja predmetnih nekretnina, te je i podnošenje neurednog prijedloga za izvršenje od strane apelantice u izvjesnoj mjeri utjecalo na dužinu trajanja postupka. Međutim, i pored navedenog, Ustavni sud zapaža da apelantica u svemu postupa po nalogu suda u ostavljenim rokovima, pa stoga smatra da te okolnosti ne predstavljaju opravdanje za dosadašnju dužinu trajanja izvršnog postupka, koji je po zakonu hitan, i da je takvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku. Ovo posebno zato što je Osnovni sud u konkretnom predmetu imao evidentne periode neaktivnosti jer je tek šest godina od podnošenja prijedloga za izvršenje donio rješenje o izvršenju, a tek nakon nepune dvije godine nakon donošenja rješenja o izvršenju je zatražio od apelantice da dostavi dokaz da su predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo izvršenika.
24. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravomoćne odluke u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 331/17 od 15. juna 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da je: „Prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“
25. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta Osnovni sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.
26. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 331/17 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 331/17 od 15. juna 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je apelantica tražila naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpjela zbog kršenja navedenog prava. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 2.700,00 KM u skladu s novijom praksom Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Damjanović i „Euromag“ d.o.o. protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Damjanović i „Euromag“ d.o.o. protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 31. oktobra 2017. godine, aplikacija broj 17248/11), kao i vlastitom praksom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3289/17 od 6. decembra 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
29. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koji je predmet ove odluke došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u predmetnom slučaju dužina izvršnog postupka pretjerano duga, čime je ozbiljno dovedeno u pitanje apelanticino pravo na „pristup sudu“.
31. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman