Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5342/15 (B. A. iz Živinica)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
  • Nekretnina
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Ništavost
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5342/15

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP 5342/15, rješavajući apelacije Bahrudina Arifovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Bahrudina Arifovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 021405 14 Gž od 7. septembra 2015. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Bahrudin Arifović iz Živinica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 2. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 P 021405 14 Gž od 7. septembra 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 27. septembra 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 3. oktobra 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 25. oktobra 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Tužioci su 29. jula 2004. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv apelanta i drugih tuženih radi utvrđenja ništavosti ugovora o kupoprodaji nekretnina bliže opisanih u predmetnoj tužbi i uspostavljanja ranijeg zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja.

6. Tužba je 9. septembra 2005. godine proslijeđena tuženim na odgovor i apelant je 5. oktobra 2005. godine dao odgovor na tužbu. Kako se tužba nije mogla uručiti ostalim tuženim, vraćena je tužiocima na uređenje. Nakon što je jedan od tužilaca umro, Općinski sud je 29. decembra 2006. godine donio rješenje o prekidu postupka.

7. Nakon što su podneskom od 19. maja 2010. godine označeni nasljednici iza umrlog tužioca, Općinski sud je nastavio postupak traženjem tačne adrese za druge tužene od tužilaca i nadležnog organa i u konačnici postavljanjem privremenog zastupnika tuženim (rješenjem od 22. novembra 2011. godine). Tužba je 27. februara 2012. godine dostavljena na odgovor privremenom zastupniku tuženih, koji je 4. marta 2012. godine dao odgovor na tužbu.

8. Apelant je 20. novembra 2012. godine podnio protivtužbu protiv tužilaca radi isplate štete u određenom novčanom iznosu.

9. Pripremna ročišta su bila zakazana i odložena iz različitih razloga sedam puta u periodu od 20. novembra 2012. do 5. juna 2013. godine, u toku kojeg je opozvano rješenje o postavljanju privremenog zastupnika tuženim (pojavili su se punomoćnici tuženih).

10. U periodu od 8. jula 2013. do 12. juna 2014. godine održano je sedam ročišta za glavnu raspravu.

11. Presudom Općinskog suda broj 33 0 P 021405 04 P od 29. jula 2014. godine odbijeni su tužba tužilaca i apelantova protivtužba, određeno da su tužioci dužni jednom od tuženih nadoknaditi troškove postupka, te da tužioci i apelant snose svoje troškove postupka.

12. Tužioci su 15. septembra 2014. godine podnijeli žalbu protiv presude Općinskog suda, te je Općinski sud 15. oktobra 2014. godine proslijedio spis Kantonalnom sudu.

13. Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 021405 14 Gž od 7. septembra 2015. godine odbijena je žalba tužilaca i potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužilaca i u odluci o troškovima postupka, te je odbijen zahtjev tužilaca za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Kantonalnim i Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant traži i naknadu štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka.

b) Odgovori na apelaciju

15. Kantonalni sud navodi da je predmet po žalbi primio 16. oktobra 2014. godine, a da je odluka donesena 7. septembra 2015. godine.

16. Općinski sud je opisao hronologiju postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke. Smatra da je po predmetu postupao ažurno uzimajući u obzir sve okolnosti i broj predmeta s kojima je postupajući sudija bio zadužen u to vrijeme, imajući u vidu i procesne smetnje u toku postupka, kao i prekid postupka.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 021405 14 Gž od 7. septembra 2015. godine. Zatim, navedenu presudu apelantov punomoćnik je primio 9. oktobra 2015. godine, a apelacija je podnesena 2. decembra 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

22. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud podsjeća da u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 29. jula 2004. godine, kada su tužioci podnijeli tužbu, pa do 7. septembra 2015. godine, kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je okončao predmetni postupak. Dakle, postupak koji je trajao oko 11 godina i dva mjeseca.

Analiza razumnosti trajanja postupka

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o parničnom postupku, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, te da se radilo o postupku po tužbi i protivtužbi, te stoga smatra da se radilo o složenijem postupku.

28. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant u kratkom roku dostavio odgovor na tužbu, međutim da je u toku postupka podnio protivtužbu, što je utjecalo na složenost postupka.

29. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud prvenstveno zapaža da su tužioci 29. jula 2004. godine podnijeli tužbu protiv apelanta i ostalih tuženih, te da je Općinski sud nakon više od godinu dana dostavio tužbe na odgovor. Nakon toga, u narednom periodu od oko godinu dana Općinski sud je vratio tužbu tužiocima na uređenje u pogledu adrese tuženih. Okolnost da su tužioci podnijeli neurednu tužbu u pogledu adrese tuženih objektivno je utjecala na dužinu trajanja postupka. Zbog smrti tužioca, postupak je prekinut u periodu od 29. decembra 2006. do 19. maja 2010. godine, kada su označeni nasljednici iza umrlog tužioca i taj period se ne može staviti na teret Općinskom sudu budući da u tom periodu iz procesnih razloga nije mogao postupati u predmetnom postupku. U narednom periodu Općinski sud je kontinuirano preduzimao procesne radnje koje su bile usmjerene na utvrđivanje tačne adrese tuženih i postavljanje privremenog zastupnika tuženim, te dostavljanje tužbe na odgovor. Nakon što je privremenom zastupniku tuženih dostavio odgovor na tužbu, Općinski sud je u periodu nešto dužem od dvije godine, do donošenja prvostepene presude, pripremno ročište zakazao i odložio sedam puta, te je održao i sedam ročišta za glavnu raspravu. Slijedom navedenog, Ustavni sud zapaža da je okolnost što su tužioci podnijeli tužbu, koja nije sadržavala tačnu adresu tuženih, u većoj mjeri utjecala na dužinu predmetnog postupka. Ustavni sud, također, uvažava činjenicu da je okolnost da su se tuženi navodno nalazili u inostranstvu i da su postojale smetnje za uručenje tužbe tuženim objektivno utjecala na dužinu predmetnog postupka, koja je u određenoj mjeri otklonjena postavljanjem privremenog zastupnika tuženim. Stoga, iako je na osnovu dokaza spisa i odgovora na apelaciju primjetno da je Općinski sud procesne radnje preduzimao u nešto dužim vremenskim intervalima, Ustavni sud smatra da se odgovornost za dužinu predmetnog postupka ne može pripisati postupanju Općinskog suda jer je kontinuirano preduzimao radnje iz svoje nadležnosti i pokušavao ostvariti procesne pretpostavke za održavanje pripremnog ročišta i vođenje daljnjeg postupka. U pogledu postupka pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom trajao nerazumno dugo s obzirom na to da je taj sud u relativno kratkom roku donio odluku po žalbi (11 mjeseci).

30. Stoga, imajući u vidu da se radi o parničnom postupku u kojem je Općinski sud kontinuirano preduzimao procesne radnje i da nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud bezrazložno odugovlačio postupak, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni parnični postupak okončan oko 11 godina i dva mjeseca od pokretanja jer je Općinski sud kontinuirano preduzimao radnje iz svoje nadležnosti, a nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud odugovlačio postupak.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5342/15 (B. A. iz Živinica) | Sudska praksa | Aktio