Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3858/17 (M. L.)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3858/17

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP 3858/17, rješavajući apelaciju Mustafe Ljubijankića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Mustafa Ljubijankić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj 017-0-I-08- 001607.

Na osnovu člana 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Mustafi Ljubijankiću isplati iznos od 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Bihaću da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 017-0-I-08-001607 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Bihaću da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Ljubijankića podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-P-06-001678 od 13.

marta 2008. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mustafa Ljubijankić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 14. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 017-0-P-06-001678 od 13. marta 2008. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 017-0-I-08-001607.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 25. oktobra 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 3. novembra 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Parnični postupak

5. Apelant je 6. oktobra 2006. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog D.D. „Union-Inžinjering“ Bihać radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.

6. Nakon toga, Općinski sud je donio Presudu zbog propuštanja broj 017-0-P-06-001678 od 13. marta 2008. godine kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev.

Izvršni postupak

7. Apelant je 13. maja 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika D.D. „Union-Inžinjering“ Bihać (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 017-0-P-06-001678 od 13. marta 2008. godine radi prinudne naplate novčanog duga zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.

8. Općinski sud je 20. juna 2008. godine donio Rješenje o izvršenju broj 017-0-I-08-001607.

9. Nakon pravomoćnosti rješenja o izvršenju predmetni spis je dostavljen na provođenje sudskim izvršiocima 6. oktobra 2008. godine.

10. Izlaskom na lice mjesta sudski izvršioci su 13. novembra 2008. godine utvrdili da izvršenik ne radi, zbog čega su na ulaznim vratima ostavili pismenu obavijest.

11. Isto tako, izlaskom na lice mjesta gdje je sjedište izvršenika, sudski izvršioci su 9. septembra 2014. godine pronašli i popisali teretnu prikolicu.

12. Zaključkom Općinskog suda od 21. oktobra 2015. godine određena je prodaja popisane pokretne stvari izvršenika za 9. novembar 2015. godine, koja je proglašena neuspjelom jer se nije pojavio niko od ponuđača.

13. Zaključkom Općinskog suda od 26. novembra 2015. godine određeno je drugo ročište za javno nadmetanje u postupku prodaje popisane pokretne stvari izvršenika za 15. decembar 2015. godine, ali je apelantov punomoćnik zatražio odlaganje ročišta zato što izvršenik nije lično primio poziv za ročište, što izvršenik kao pravno lice fizički više ne postoji na datoj adresi, te što predmet prodaje nije zatečen na licu mjesta.

14. Tom prilikom u mjestu sjedišta izvršenika zatečen je drugi pravni subjekt „Rad putevi“ d.o.o. Bihać koji nema veze s predmetnim izvršnim postupkom, a odgovorno lice navedenog pravnog subjekta je obavijestilo sudske izvršioce da izvršenik fizički više ne postoji duže vrijeme, niti posjeduje pokretnu imovinu u vlasništvu koja bi mogla biti predmet pljenidbe.

15. Ponovnim izlaskom na lice mjesta 21. januara 2016. godine sudski izvršilac je utvrdio da izvršenik fizički više ne postoji, niti na datoj adresi posjeduje bilo kakvu pokretnu imovinu koja bi mogla biti predmet popisa i prodaje, dok je naknadnom provjerom u Registru Općinskog suda utvrđeno da izvršenik-pravno lice nije brisan iz sudskog Registra.

16. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku i ukupno traje devet godina i devet mjeseci.

17. Postupajući u konkretnom predmetu, Općinski sud je imao periode neaktivnosti, odnosno nije efikasno preduzimao neophodne procesne radnje radi okončanja predmetnog izvršnog postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, također, napominje i to da je predmetna parnica iz radnog odnosa, za koju je relevantnom zakonskom odredbom jasno propisana obaveza sudova za hitno postupanje, što je Općinski sud u potpunosti zanemario. Isto tako, apelant tvrdi da je podneskom od 5. februara 2015. godine predložio promjenu sredstva i predmeta izvršenja, ali da o tom prijedlogu nije odlučeno. Najzad, apelant predlaže da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju, utvrdi povrede navedenog prava, te da mu nadoknadi nematerijalnu šteta zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prema praksi Ustavnog suda.

b) Odgovor na apelaciju

19. U odgovoru na apelaciju, Općinski sud je opisao hronologiju predmetnog izvršnog postupka, kao što je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, bez obrazloženja za dužinu trajanja, odnosno perioda neaktivnosti u predmetnom postupku. Pored toga, Općinski sud je posebno naglasio da ni apelant, niti njegov punomoćnik nikada nisu podnijeli bilo kakav prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, zbog čega se navod apelantovog punomoćnika da je 5. februara 2015. godine predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja smatra proizvoljnim i neosnovanim. V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

21. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na parnični postupak

24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Općinskog suda broj 017-0-P-06-001678 od 13. marta 2008. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

25. Naime, Ustavni sud smatra da nije potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Općinskog suda broj 017-0-P-06-001678 od 13. marta 2008. godine s obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je na osnovu te pravomoćne i izvršne presude 13. maja 2008. godine podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu, pa se podrazumijeva da je predmetnu presudu apelant primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. septembra 2017. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio spomenutu presudu Općinskog suda.

26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na izvršni postupak

27. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se prvenstveno odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i na to da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23˗24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da su apelacije koje su podnesene u odnosu na predmetne izvršne postupke koji nisu djelotvorno okončani dopustive prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

28. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

30. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

33. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, kontinuirano isticao u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Period koji treba uzeti u obzir

34. Ustavni sud zapaža da je apelant 13. maja 2008. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoja potraživanja i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, izvršni postupak u predmetnoj apelaciji traje devet godina i devet mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

35. Nakon detaljne analize apelacije u dijelu koji se tiče nemogućnosti okončanja postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravomoćne odluke u dugom vremenskom periodu, Ustavni sud zapaža da su okolnosti da sudski izvršilac nije pronašao izvršenika na licu mjesta pri prvom izlasku, te da se niko od ponuđača nije pojavio na prodaji teretne prikolice popisane pri drugom izlasku na lice mjesta, zbog čega je prodaja proglašena neuspješnom, kao i okolnost da je sudski izvršilac 21. januara 2016. godine utvrdio da izvršenik fizički više ne postoji, niti na datoj adresi posjeduje bilo kakvu pokretnu imovinu koja bi mogla biti predmet popisa i prodaje, objektivno utjecale na dužinu trajanja postupka, te da je i apelant time što je njegov punomoćnik tražio odgodu drugog ročišta za prodaju popisane pokretne stvari u izvjesnoj mjeri doprinio ukupnoj dužini postupka u pitanju. Međutim, navedene okolnosti, kao i apelantov doprinos nisu odlučujuće utjecale na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka jer, kako proizlazi iz odgovora na apelaciju Općinskog suda, od prvog izlaska sudskih izvršilaca na lice mjesta, 13. novembra 2008. godine, pa do idućeg izlaska na lice mjesta, 9. septembra 2014. godine, kada su sudski izvršioci pronašli i popisali teretnu prikolicu, prošlo je gotovo šest godina. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnoj apelaciji koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog izvršnog postupka od devet godina i devet mjeseci, u kojem periodu Općinski sud nije uspio okončati predmetni postupak, koji je pri tome po zakonu hitan, i koji je još u toku, u vrijeme donošenja ove odluke, a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Općinski sud nije ponudio obrazloženje za dugo trajanje ovog postupka, niti ima išta što ukazuje da je ovaj izvršni postupak bio naročito složen ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje postupka. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta jer nastoji ostvariti potraživanje iz radnog odnosa u izvršnom postupku koji je po zakonu hitan. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku.

36. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravomoćne odluke u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 2395/15 od 10. maja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2395/15 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da je: „Prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje.“

37. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2395/15 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2395/15 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.

38. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Općinski sud nije ponudio obrazloženje.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

40. Budući da je u predmetnim apelacijama utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 2.700,00 KM.

41. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u konkretnom slučaju dužina izvršnog postupka bila pretjerano duga, čime je ozbiljno dovedeno u pitanje apelantovo pravo na „pristup sudu“.

43. Na osnovu člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3858/17 (M. L.) | Sudska praksa | Aktio