Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4089/17 (M. K.)
Odluka donesena 27. 02. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 139
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4089/17
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4089/17, rješavajući apelaciju Milenka Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Milenka Kovačevića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 09 0 U 029376 17 U.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Kovačevića podnesena zbog dužine trajanja upravnog postupka okončanog Rješenjem Službe za boračko-invalidsku zaštitu Općine Centar broj 09-AA-41-763/08 od 2. marta 2011. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Milenko Kovačević (u daljem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 2. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja upravnog postupka koji se vodio pred Službom za boračko-invalidsku zaštitu Općine Centar (u daljem tekstu: Služba za boračko-invalidsku zaštitu) kao predmet broj 09-AA-41-763/08 a koji je prije podnošenja apelacije okončan Rješenjem tog upravnog organa broj 09-AA-41-763/08 od 2. marta 2011. godine, kao i zbog dužine trajanja upravnog postupka pred Službom za boračko-invalidsku zaštitu u predmetu broj 09-41-AA-1336/13 pred Federalnim ministarstvom za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo) u predmetu broj UP-II-03-41-718/13 od 28. maja 2014. godine, odnosno upravnog spora koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 09 0 U 029376 17 U.
2. Apelant je Ustavnom sudu 1. decembra 2017. godine dostavio dopunu apelacije u kojoj predlaže da Ustavni sud u meritumu odluči o njegovom pravnom pitanju zbog toga što doživljava neprijatnosti od upravnih organa i ljekarske komisije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Službe za boračko-invalidsku zaštitu, Federalnog ministarstva i Kantonalnog suda zatraženo je 5. januara 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 12. januara 2018. godine, a upravni organi 17. januara 2018. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je Službi za boračko-invalidsku zaštitu 21. aprila 2008. godine podnio zahtjev za povećanje procenta invalidnosti, koji je odbijen Rješenjem broj 09-41-AA-763/2008 od 22. aprila 2008. godine. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu, koju je Federalno ministarstvo za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Rješenjem broj UP-II-03-41-926/08 od 14. oktobra 2008. godine odbilo kao neosnovanu. Protiv navedenog drugostepenog rješenja apelant je pokrenuo upravni spor podnoseći tužbu Kantonalnom sudu. Odlučujući o apelantovoj tužbi Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 002555 od 29. juna 2009. godine usvojio tužbu i osporena rješenja poništio, te predmet vratio upravnim organima na ponovni postupak. Odlučujući u ponovnom postupku Služba za boračko-invalidsku zaštitu je Rješenjem broj 09-AA-41-763/08 od 18. decembra 2009. godine odbila apelantov zahtjev kao neosnovan. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu. Federalno ministarstvo je Rješenjem broj UP-II-03-41-11/10 od 22. marta 2010. godine odbilo žalbu kao neosnovanu. Apelant je po drugi put protiv navedenih rješenja upravnih organa, podnoseći tužbu Kantonalnom sudu, pokrenuo upravni spor. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 006963 10 U od 22. decembra 2010. godine uvažio žalbu i osporena rješenja upravnih organa poništio i predmet vratio na ponovni postupak.
7. Postupajući u ponovljenom postupku Služba za boračko-invalidsku zaštitu donijela je Rješenje broj 09-AA-41-763/08 od 2. marta 2011. godine, čime je apelantu priznat status ratnog vojnog invalida V grupe sa 70 % invaliditeta. Iz stanja spisa proizlazi da je navedeno rješenje postalo konačno i pravosnažno.
8. Apelant se po drugi put 22. oktobra 2013. godine obratio Službi za boračko-invalidsku zaštitu zahtjevom za povećanje procenta invalidnosti zbog pogoršavanja zdravstvenog stanja. Služba za boračko-invalidsku zaštitu je Rješenjem broj 09-41-AA-1336/13 od 20. novembra 2013. godine odbila apelantov zahtjev kao neosnovan. Protiv prvostepenog rješenja apelant je podnio žalbu Federalnom ministarstvu. Drugostepeni upravni organ je Rješenjem broj UP-II-03-41-718/13 od 28. maja 2014. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Protiv rješenja drugostepenog organa apelant je pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. Odlučujući u upravnom sporu Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 021537 14 U od 20. avgusta 2015. godine tužbu uvažio, osporena rješenja poništio i predmet vratio upravnim organima na ponovni postupak. Aktom Federalnog ministarstva broj UP-II-03-41-718/13 od 27. avgusta 2015. godine predmet je dostavljen Službi za boračko-invalidsku zaštitu radi ponovnog vođenja upravnog postupka.
9. U ponovljenom postupku Služba za boračko-invalidsku zaštitu je naložila da ljekarska komisija pregleda apelanta. Ljekarska komisija je Službi za boračko-invalidsku zaštitu dostavila nalaz i mišljenje broj RVI-POV-SA-133/16 od 30. maja 2016. godine, gdje je utvrdila da je stepen invaliditeta kod apelanta i dalje isti, odnosno 70 %, nakon čega je prvostepeni organ donio Rješenje broj 09-41-724/13 od 1. septembra 2016. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za povećanje procenta invalidnosti kao neosnovan. Apelant je protiv navedenog rješenja podnio žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Federalno ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP-II-03-41-527/16 od 7. juna 2017. godine kojim je žalbu odbilo kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdilo. Protiv navedenog drugostepenog rješenja apelant je pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom 25. septembra 2017. godine i predmet se vodi pod brojem 09 0 U 029376 17 U. Kantonalni sud je dopisom od 26. septembra 2017. godine pozvao apelanta da uredi tužbu na način što će označiti tuženog. Navedeni dopis apelant nije zaprimio, pa je sud po drugi put 5. oktobra 2017. godine dopisom pozvao apelanta da uredi tužbu. Na povratnici je navedeno da je apelant obaviješten o sudskom aktu, ali da ga nije preuzeo u pošti. Kantonalni sud je po treći put poslao dopis apelantu, ali posredstvom kurira, 7. novembra 2017. godine. Apelant je 1. decembra 2017. godine dostavio podnesak kojim uređuje tužbu. Kantonalni sud je dopisom od 20. decembra 2017. godine po drugi put pozvao apelanta da uredi tužbu na način što će pravilno označiti tuženog.
10. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni postupak nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je naveo hronološki tok postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da tokom postupka nisu povrijeđena apelantova prava na koja se poziva u apelaciji.
13. U odgovoru na apelaciju upravni organi su naveli tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da su u predmetnom postupku postupali u skladu sa relevantnim odredbama zakona, zbog čega nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva. Služba za boračko-invalidsku zaštitu je, pored navedenog, istakla i to da je u apelantovom predmetu postupala i ljekarska komisija koja je donijela svoj nalaz i mišljenje, što je eventualno utjecalo na dužinu trajanja postupka, nakon što je Kantonalni sud predmet vratio na ponovni postupak.
V. Relevantni propisi
14. Zakon o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 2/98 i 48/99 ) u relevantnom dijelu glasi: Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 216.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.) nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1 i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.
(4) Kad se u postupku radi o slučajevima iz člana 139. ovog zakona, nadležni organ je dužan rješenje po zahtjevu stranke donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.
15. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 9.
Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. Član 55.
Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
16. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu postupka okončanog Rješenjem Službe za boračko-invalidsku zaštitu broj 09-AA-41-763/08 od 2. marta 2011. godine
18. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja upravnog postupka okončanog Rješenjem Službe za boračko-invalidsku zaštitu broj 09-AA-41- 763/08 od 2. marta 2011. godine Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.
20. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopuštena i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
22. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant prvi put upravni postupak pokrenuo 21. aprila 2008. godine podnoseći zahtjev za povećanje procenta invalidnosti Službi za boračko-invalidsku zaštitu. Ustavni sud zapaža da je donesena odluka o apelantovom zahtjevu u upravnom postupku, a to je Rješenje Službe za boračko-invalidsku zaštitu broj 09-AA-41-763/08 od 2. marta 2011. godine. Ustavni sud zapaža da apelant protiv navedenog rješenja nije podnosio pravne lijekove zbog čega je rješenje postalo konačno, odnosno nije pokretao upravne sporove zbog čega je navedeno rješenje postalo i pravosnažno. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum prijema navedenog rješenja, jer se apelant obratio po drugi put Službi za boračko-invalidsku zaštitu zatjevom za povećanje invalidnosti 22. oktobra 2013. godine, pa se podrazumijeva da je navedeno rješenje zaprimio ranije, a apelaciju je podnio 2. oktobra 2017. godine, tj. približno četiri godine nakon podnošenja drugog zahtjeva za povećanje invalidnosti. Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedeno rješenje kojim je predmetni upravni postupak okončan.
23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu postupka nakon drugog podnošenja zahtjeva za povećanje procenta invalidnosti Službi za boračko-invalidsku zaštitu od 22. oktobra 2013. godine
24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji i nakon vremenskog perioda od četiri godine i tri mjeseca nije okončan, zbog čega je apelacija dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
25. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
27. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacije nedopušten zbog proteka roka, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima se ističe da je, zbog dužine trajanja upravnog postupka koji se vodio pred Službom za boračko-invalidsku zaštitu broj 09-41-AA-1336/13, odnosno upravnog spora pred Kantonalnim sudom kao predmet broj 09 0 U 029376 17 U, došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 22. oktobra 2013. godine, kao dana podnošenja zahtjeva za povećanje invalidnosti, pa do odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje četiri godine i tri mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka
31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
32. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku, odnosno upravnom sporu koji po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.
33. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja upravnog postupka. Međutim, Ustavni sud zapaža da je apelant u upravnom sporu utjecao na dužinu trajanja postupka na način što je Kantonalnom sudu podnio neurednu tužbu, zbog čega je sud tri puta pokušavao apelantu da dostavi dopis kojim mu nalaže da pravilno uredi tužbu na način što će pravilno označiti tuženog. Ustavni sud zapaža da je apelant 1. decembra 2017. godine dostavio Kantonalnom sudu podnesak kojim uređuje tužbu. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da apelant nije pravilno uredio tužbu, jer ga je Kantonalni sud i 20. decembra 2017. godine ponovo pozvao da uredi tužbu kojom će pravilno odrediti tuženog.
34. Ocjenjujući ponašanje upravnih organa, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni upravni organ u roku od jednog mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za povećanje procenta invalidnosti donio rješenje kojim je odbijen apelantov zahtjev u cijelosti. O podnesenoj žalbi na prvostepenu odluku Federalno ministarstvo je odlučilo u roku od pola godine od donošenja prvostepenog rješenja (28. maja 2014. godine). Nakon što su odluke upravnih organa poništene kao nepravilne u upravnom sporu od Kantonalnog suda (20. avgusta 2015. godine), Ustavni sud zapaža da su organi uprave, u ponovljenom postupku, prvostepenu odluku donijeli približno godinu dana nakon dostavljanja predmeta na ponovni postupak. Međutim, na dužinu trajanja prvostepenog postupka je utjecao i pregled apelanta od ljekarske komisije, koja je 30. maja 2016. godine sačinila nalaz i mišljenje o apelantovom zdravstvenom stanju, nakon čega je prvostepeni upravni organ Rješenjem broj 09-41- 724/13 od 1. septembra 2016. godine odbio apelantov zahtjev kao neosnovan. Postupajući po podnesenoj žalbi na prvostepeno rješenje, Federalno ministarstvo je donijelo odluku u roku od devet mjeseci, nakon donošenja prvostepene odluke upravnog organa, tj. 7. juna 2017. godine. Ustavni sud zapaža da su organi uprave u razumnim rokovima preduzimali procesne radnje, odnosno u njihovom postupanju nije bilo perioda veće pasivnosti s obzirom na činjenicu da je nakon vraćanja predmeta na ponovni postupak od Kantonalnog suda, u apelantovom predmetu postupala i ljekarska komisija, koja je izradila svoj nalaz i mišljenje o apelantovom zdravstvenom stanju. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža i to da su organi uprave, nakon podnošenja zahtjeva za povećanje invalidnosti, u predmetnom postupku donijeli dvije odluke u roku od sedam mjeseci a koje su kao nepravilne ukinute. Ustavni sud zapaža da su upravni organi, nakon poništenja navedenih odluka i vraćanja predmeta na ponovni postupak, u ponovljenom postupku donijeli dvije odluke u roku od jedne godine i sedam mjeseci, te da je apelant došao do konačne odluke upravnih organa, protiv kojih je pokrenuo upravni spor.
35. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je sud, nakon što je apelant pokrenuo prvi put upravni spor u postupku koji se razmatra apelacijom, presudu donio u roku od jedne godine od pokretanja upravnog spora, što predstavlja razuman period postupanja i donošenja sudske odluke. Ustavni sud zapaža i to da je Kantonalni sud, nakon što je apelant po drugi put pokrenuo upravni spor, u predmetnom postupku sa većom efikasnošću preduzimao procesne radnje zbog čega nije bilo perioda pasivnosti.
36. Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je, iako predmetni postupak traje četiri godine i tri mjeseca, u tom periodu apelant dobio četiri odluke upravnih organa i jednu odluku Kantonalnog suda, gdje u postupanju i u upravnom postupku i u upravnom sporu nije bilo perioda veće pasivnosti nadležnih organa, odnosno Ustavni sud zaključuje da je apelant u ponovljenom postupku došao do konačne odluke upravnih organa protiv koje je pokrenuo upravni spor 25. septembra 2017. godine, te da predmetni postupak nije pravosnažno okončan.
37. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da su upravni organi i Kantonalni sud u apelantovom predmetu postupali u razumnim rokovima zbog čega Ustavni sud nije našao da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
38. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji ukupno traje četiri godine i tri mjeseca, još nije došlo do kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
39. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, također, odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, također, neosnovani.
VIII. Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku u kome su organi uprave i Kantonalni sud u razumnim rokovima preduzimali procesne radnje radi okončanja predmetnog postupka.
41. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman