Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4063/17 (A. H.)
Odluka donesena 27. 02. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Uknjižba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4063/17
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4063/17, rješavajući apelaciju Alije Hadžajlića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Alije Hadžajlića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Mostaru u predmetu broj 07 58 P 002462 05 P.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Alija Hadžajlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Rume, Republika Srbija, podnio je 25. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 07 58 P 002462 05 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 14. decembra 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 12. januara 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 24. novembra 2005. godine podnio tužbu Općinskom sudu radi utvrđenja prava svojine i uknjižbe, koja je zavedena i vodi se kao predmet broj 07 58 P 002462 05 P. Nakon što je tužbu dostavio na odgovor, Općinski sud je utvrdio da tužba sadrži nedostatke, pa je rješenjem od 7. jula 2008. godine pozvao apelanta da pravilno uredi tužbu u skladu sa članom 53. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na to da adrese tuženih nakon uređenja tužbe opet nisu bile tačne, Općinski sud je rješenjima od 10. novembra 2008. godine i 30. januara 2009. godine ponovo apelantu vratio tužbu na uređenje, dok je putem Ministarstva pravde BiH uputio zamolnicu radi dostavljanja tužbe na odgovor za pojedine tužene. U nastavku postupka apelant je podnescima od 9. i 18. juna 2010. godine ponovo uredio tužbu i dostavio nove adrese za tužene, dok je sud u toku 2012. i 2013. godine pokušavao dostaviti tužbu na odgovor pojedinim tuženim (određenom broju tuženih tužba dostavljena objavom u dnevnim novinama i putem oglasne ploče suda). Također, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u 2013. i 2014. godini donio niz procesnih rješenja vezanih za uređenje tužbe kojima je pozivao apelanta da dostavi tačne adrese tuženih, odnosno njihovih nasljednika.
6. Općinski sud je rješenjem od 4. septembra 2015. godine za tužene nepoznatog boravišta postavio privremenog zastupnika. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu i predmet je 14. aprila 2016. godine dostavljen na nadležno postupanje Kantonalnom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji je rješenjem od 15. februara 2017. godine ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak.
7. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan, odnosno da u predmetu nisu uredne dostave za sve tužene.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i naloži Općinskom sudu da okonča predmetni postupak, te je zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
9. Općinski sud je opisao hronologiju predmetnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, istaknuvši da u toku postupka nisu povrijeđena apelantova prava na koja se poziva u apelaciji. Sud navodi da je u konkretnom predmetu od početka preduzeo sve potrebne radnje radi njegovog okončanja, te da je na dugotrajnost postupka utjecala činjenica da apelant tokom cijelog postupka nije na adekvatan način uredio tužbu (u pogledu tačnih adresa tuženih i njihovih nasljednika). Na kraju, Općinski sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
10. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetni parnični postupak ni 12 godina i tri mjeseca nakon podnošenja tužbe nije okončan, to je predmetna apelacija dopustiva po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
14. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
16. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 24. novembra 2005. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja ove odluke. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste 12 godina i tri mjeseca.
Analiza razumnosti trajanja postupka
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku, da predmetni postupak nije hitne prirode po zakonu, te da je apelant tužbenim zahtjevom tražio utvrđenje prava svojine i uknjižbe protiv više tuženih, da nekim od tuženih nisu poznate adrese, niti njihovi pravni sljednici, dok je za neke tužene bilo neophodno putem Ministarstve pravde BiH zamolnicom vršiti dostavu tužbe na odgovor u inostranstvo, te da se u procesnom smislu može konstatovati da se radi o relativno složenom predmetu koji se, zbog navedenih okolnosti, i nakon 12 godina i tri mjeseca nalazi u početnoj fazi.
22. Ocjenjujući apelantovo ponašanje Ustavni sud zapaža da je apelant u odlučujućoj mjeri utjecao na dužinu trajanja postupka, jer je sudu podnio neurednu tužbu u odnosu na tužene i njihove adrese, zbog čega ga je Općinski sud tokom cijelog postupka pozivao da pravilno uredi tužbu. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvi put pozvao apelanta da uredi tužbu rješenjem od 7. jula 2008. godine, što je u kontinuitetu radio i do 4. septembra 2015. godine, kada je donio rješenje kojim je tuženim nepoznatog boravišta postavio privremenog zastupnika, a koje je osporio apelant, i nakon odluke Kantonalnog suda predmetni postupak još uvijek se nalazi u početnoj fazi dostave tužbe na odgovor.
23. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je sud imao određene periode neaktivnosti u preduzimanju procesnih radnji kako u periodu od podnošenja tužbe do prvog traženja da se tužba uredi, tako i dalje tokom postupka, gdje je između pozivanja apelanta na uređenje tužbe proticao vremenski period duži i od jedne i po godine. Međutim, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja postupka, te činjenicu da je apelant sudu prvobitno podnio neurednu tužbu, koju tokom cijelog postupka nije pravilno uredio, evidentno je da, zbog toga, sud nije mogao blagovremeno tuženim dostaviti tužbu na odgovor, kao i poziv za pripremno ročište. Imajući u vidu činjenicu da je sud tokom cijelog postupka više puta pozivao apelanta da uredi tužbu, te i sam pokušao otkloniti ovu procesnu smetnju obraćajući se Ministarstvu pravde BiH zamolnicom radi dostave tužbe na odgovor nekim od tuženih, te donoseći rješenje o postavljanju privremenog zastupnika za tužene nepoznatog boravišta, evidentno je da je Općinski sud pokušao da ubrza predmetni postupak. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da određeni periodi neaktivnosti Općinskog suda nisu u značajnijoj mjeri doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka.
24. Uzimajući u obzir cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u kojem je apelant tokom cijelog postupka uređivao tužbu, što je u odlučujućoj mjeri utjecalo na dužinu trajanja postupka, kao i na to da je predmetni postupak još uvijek u početnoj fazi, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, iako traje duže od 12 godina i tri mjeseca, još uvijek nije došlo do povrede apelantovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
26. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu, također, odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelacijom zatražio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku» u predmetu koji traje duže od 12 godina i tri mjeseca i čijoj dužini je u odlučujućoj mjeri doprinio sam apelant tako što je tokom cijelog postupka, na poziv suda, uređivao tužbu.
30. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman