Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4037/17 („Raguž-promet“ d.o.o. Stolac)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4037/17

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. veljače 2018. godine, u predmetu broj AP 4037/17, rješavajući apelaciju „Raguž-prometa“ d.o.o. Stolac, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio „Raguž-promet“ d.o.o.

Stolac.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 53 0 P 000274 07 I koji se vodio pred Općinskim sudom u Čapljini, a trenutno se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru pod brojem 53 0 P 000274 17 Gži.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu „Raguž-prometu“ d.o.o. Stolac isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 53 0 P 000274 17 Gži u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1.

Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Raguž-promet“ d.o.o. Stolac (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 25. rujna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nije okončan izvršni postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 53 0 Ip 037926 11 Ip. Navedeni predmet je pripojen predmetu broj 53 0 P 000274 07 I kao starijem predmetu – pristupanjem u ranije pokrenuti izvršni postupak, a koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 53 0 P 000274 17 Gži.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. prosinca 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. siječnja 2018. godine.

4. Ustavni sud je 2. veljače 2018. godine telefonskim putem od ovlaštene osobe iz Pisarnice Kantonalnog suda pribavio informacije o predmetu.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda, navoda Općinskog suda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 17. siječnja 2011. godine Općinskom sudu, na temelju pravomoćne Presude Općinskog suda broj 07 58 Ps 902440 05 Ps od 16. siječnja 2007. godine, podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika TGA d.d. Stolac (u daljnjem tekstu: izvršenik).

7. Apelant je kao sredstva izvršenja opredijelio: a) popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika i prijenos sredstava na račun apelantovog opunomoćenika, b) zabilješku izvršenja u zemljišnoj knjizi glede određenih nekretnina, utvrđivanje vrijednosti predmetnih nekretnina, njihovom prodajom i namirenje apelanta iz iznosa dobivenog prodajom.

8. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 53 0 Ip 037926 11 Ip od 15. ožujka 2011. godine dozvolio predloženo izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.

9. Nakon toga, Općinski sud je donio Zaključak broj 53 0 Ip 037926 11 Ip od 11. listopada 2011. godine kojim je na temelju predmetnog rješenja o izvršenju odredio da će se pljenidbeni popis pokretnih stvari u posjedu izvršenika radi prinudne naplate duga izvršiti 12. siječnja 2012. godine. Međutim, izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika se nije moglo provesti jer su sve pokretnine bile založene u korist T.M.T.I. Trade d.o.o. Grude shodno odredbama Okvirnog zakona o zalozima, i to od 2005. godine pa dalje.

10. Isto tako, Općinski sud je donio Zaključak broj 53 0 Ip 037926 11 Ip od 8. studenog 2016. godine kojim je odredio da apelant, za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje, stupa u već pokrenuti izvršni postupak koji se vodi kod istog suda pod brojem P 000274 I shodno odredbi članka 73. st. 1., 2. i 3. ZIP-a u svezi sa člankom 135. ZIP-a. Nadalje, određeno je da je izvršenje pod točkom a) bilo neprovodivo, te da će se izvršenje nastaviti na predmetnim nekretninama izvršenika koje se već provodi pod navedenim brojem P 000274 I.

11. U jedinstvenom postupku pod brojem 53 0 P 000274 07 I tražitelj izvršenja „Bora“ d.o.o. Banjaluka (ranije Hypo Alpe Adria Bank) kao povjeritelj s pravom prvenstvenog namirenja tražio je da se zbog proteka vremena utvrdi vrijednost svih založenih nekretnina – građevinskih objekata u vlasništvu izvršenika, a u kojima je upisano založno pravo, i to tri založna prava Hypo Alpe Adria Bank.

12. Shodno tome, vještak građevinske struke je 7. travnja 2016. godine utvrdio vrijednost svih založenih nekretnina, te svoj nalaz dopunio 6. lipnja 2016. godine.

13. Nakon toga, Općinski sud je 9. svibnja 2017. godine održao treće ročište za javnu prodaju založenih nekretnina na kojem je utvrdio listu kupaca, te je shodno tome, zaključcima od 9. svibnja, 13. lipnja i 22. kolovoza 2017. godine pozivao kupce, po utvrđenom redoslijedu, da plate u roku kupoprodajnu cijenu koju su ponudili na prvom, odnosno drugom i trećem ročištu za prodaju predmetnih nekretnina.

14. Nadalje, Općinski sud je 28. rujna 2017. godine donio Rješenje broj 53 0 P 000274 07 I kojim je izvršenje u konkretnom predmetu obustavio i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Naime, budući da treći kupac nije uplatio ponuđeni iznos, Općinski sud je u skladu s odredbom članka 95. stavak 1. ZIP-a odlučio kao u dispozitivu rješenja.

15. Protiv navedenog rješenja žalbe su 6. listopada 2017. godine izjavili apelant, odnosno 10. listopada 2017. godine tražitelj izvršenja „Bora“ d.o.o. Banjaluka i predmet je dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbama i zaveden pod brojem 53 0 P 000274 17 Gži. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je još uvijek u tijeku. Postupajući u konkretnom predmetu, Općinski sud je imao razdoblja neaktivnosti, odnosno nije efikasno poduzimao neophodne procesne radnje radi okončanja predmetnog izvršnog postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Osim toga, apelant je naveo da u velikom razdoblju izvršnog postupka nisu poduzimane nikakve procesne radnje, što ukazuje na pasivnost suda u konkretnom predmetu, čime je izvršena povreda ljudskih prava na apelantovu štetu u odnosu na provođenje izvršenja do njegovog okončanja, pa je zbog toga tražio da mu se isplati naknada na ime nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

17. Općinski sud je naveo tijek predmetnog izvršnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je istina da izvršni postupak dugo traje, ali da se kod tog suda, između ostalog, vodilo 26 izvršenja protiv istog izvršenika u kojim su tražitelji izvršenja bili bivši radnici izvršenika radi naplate neisplaćenih plaća i uplate doprinosa, te je stoga, u smislu članka 73. ZIP-a, pored ostalog, zaključkom od 8. studenog 2016. godine spojio i navedeni predmet s ostalim predmetima. Nadalje, Općinski sud je istaknuo da su razlozi objektivne prirode jer je postupak veoma složen, da se provode vještačenja i da je izvršenik dulje vremensko razdoblje blokiran, kao i računi tvrtke na kojima nema financijskih transakcija. Nadalje, Općinski sud tvrdi da je u svemu postupio shodno zakonskim propisima, poštujući ljudska prava iz Europske konvencije, posebice pravo na pravično suđenje, i načela izvršnog postupka, te da Općinski sud nije mogao utjecati na razloge koji su uzrokovali dugo trajanje samog postupka.

18. U informaciji dobivenoj telefonskim putem od ovlaštene osobe iz Pisarnice Kantonalnog suda navedeno je da je tom sudu dostavljen konkretni predmet na postupanje po žalbama i zaveden pod brojem 53 0 P 000274 17 Gži, te da još uvijek nije okončan.

V.Relevantni propisi

19. U Zakonu o ovršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Članak 5.

U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.

Članak 64.

Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

20. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Članak 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

21. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na duljinu izvršnog postupka. U svezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima povinovati se zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao na to da u Federaciji BiH ne postoji učinkovito pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, toč. 23.-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije učinkovito okončan dopustiva prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.

24. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

27. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke. [...]

28. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

29. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Europskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da članak 6. stavak 1. Europske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Razdoblje koje treba uzeti u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je apelant 17. siječnja 2011. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika i da taj postupak, prema stanju spisa i dobivenim informacijama, još traje. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni duljine predmetnog postupaka jeste razdoblje od sedam godina i jedan mjesec.

Analiza duljine trajanja izvršnog postupka

31. Ustavni sud zapaža da se predmetna apelacija tiče nemogućnosti okončanja postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravomoćne odluke u dugom vremenskom razdoblju. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnoj apelaciji, koje su predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog izvršnog postupka, koji do sada traje sedam godina i jedan mjesec i koji je još u tijeku, u vrijeme donošenja ove odluke a priori ne ispunjava standard „razumne“ duljine postupka i mogla bi se opravdati samo u iznimnim okolnostima. Općinski sud je kao opravdanje za duljinu trajanja predmetnog postupka naveo okolnost da u predmetnom postupku sudjeluje veći broj tražitelja izvršenja, među njima i bivši radnici izvršenika, te složenost postupka zbog kojeg su se provodila vještačenja, što je i, prema mišljenju Ustavnog suda, objektivno utjecalo na duljinu trajanja predmetnog postupka. Međutim, navedena okolnost nije prihvatljivo obrazloženje za ovako dugo trajanje ovog postupka, imajući u vidu razdoblja neaktivnosti u postupanju Općinskog suda, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Općinski sud nije učinkovito kontrolirao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku.

32. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupaka po prijedlogu apelanata za izvršenje pravomoćnih odluka u dugom vremenskom razdoblju pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojoj Odluci broj AP 2328/16 od 7. rujna 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci Ustavni sud je, između ostalog, naveo da je: „Prekomjerna duljina izvršnih postupaka rezultat sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje.“

33. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je duljina izvršnog postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Općinski sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.

34. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2328/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2328/16 od 7. rujna 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.

35. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda pred kojim se postupak trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da po žurnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu jer je u pitanju izvršni postupak koji je po zakonu žurne prirode i ukupno traje sedam godina i jedan mjesec. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. prosinca 2009. godine, točka 42.).

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

36. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

37. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Uzimajući u obzir navedeno, te sve okolnosti konkretnog slučaja, između ostalih i to da je apelant tražio naknadu nematerijalne štete, te da je riječ o postupku koji je po zakonu žuran, a imajući u vidu i noviju praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) u predmetu Damjanović i „Euromag“ d.o.o. protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Damjanović i „Euromag“ d.o.o. protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 31. listopada 2017. godine, aplikacija broj 17248/11), Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 2.100,00 KM.

38. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. c)Ostali navodi

39. Imajući u vidu utvrđenje u svezi sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da je u izvršnom postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do kršenja prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je u konkretnom slučaju duljina izvršnog postupka bila pretjerano duga, čime je ozbiljno dovedeno u pitanje apelantovo pravo na „pristup sudu“.

41. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4037/17 („Raguž-promet“ d.o.o. Stolac) | Sudska praksa | Aktio