Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-174/17 (R. V.)
Odluka donesena 27. 02. 2018.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-174/17
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP 174/17, rješavajući apelacije Ranka Vranješa i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije Ranka Vranješa, Zorana Kokana, Bojane Malešević, Rajka Ivezića i Adrijane Gavrilović-Trivić podnesene zbog neprovođenja rješenjā o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci br. 71 0 I 236485 16 I od 3. juna 2016.
godine, 71 0 I 239871 16 I od 21. jula 2016. godine, 71 0 I 246502 16 I od 4. novembra 2016. godine, 71 0 I 241422 16 I od 12. septembra 2016. godine i 71 0 I 238164 16 I od 30. juna 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 174/17
1. Ranko Vranješ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Željko Bubić, advokat iz Banjaluke, podnio je 12. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 236485 16 I od 3. juna 2016. godine. Prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu izvršne isprave - pravomoćnog Rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: MUPRS) broj 06/2-134.1-904/15 od 14. augusta 2015. godine kojim je apelantu odobrena isplata jubilarne nagrade za 20 godina radnog staža u oblasti unutrašnjih poslova u određenom iznosu.
2. Prema informaciji Osnovnog suda, rješenjem od 29. augusta 2016. godine djelomično je usvojen prigovor izvršenika, te je rješenje o izvršenju izmijenjeno u odnosu na glavni dug i troškove parničnog postupka. Nakon toga, navedeno rješenje sa klauzulom pravosnažnosti 25. septembra 2016. godine dostavljeno je Ministarstvu finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) na provođenje.
AP 175/17
3. Zoran Kokan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, kojeg zastupa Željko Bubić, advokat iz Banjaluke, podnio je 12. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 239871 16 I od 21. jula 2016. godine. Prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu izvršne isprave - pravomoćnog Rješenja MUP-a RS broj 06/2- 134.1-1119/15 od 8. septembra 2015. godine kojim je apelantu odobrena isplata jubilarne nagrade za 20 godina radnog staža u oblasti unutrašnjih poslova u određenom iznosu.
4. Prema informaciji Osnovnog suda, navedeno rješenje je 26. jula 2016. godine dostavljeno Ministarstvu finansija na provođenje. Nakon toga, rješenjem od 6. septembra 2016. godine usvojen je prigovor izvršenika, te je navedeno rješenje 17. oktobra 2017. godine proslijeđeno Okružnom sudu na postupanje po apelantovoj žalbi.
AP 252/17
5. Bojana Malešević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Željko Bubić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 19. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 246502 16 I od 4. novembra 2016. godine. Prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu izvršne isprave - Sporazuma o mirnom rješavanju individualnog radnog spora od 26. februara 2016. godine prema kojem se JU Elektrotehnička škola „Nikola Tesla“ Banjaluka obavezala da će apelantici isplatiti određeni novčani iznos na ime pomoći za rođenje djeteta.
6. Prema informaciji Osnovnog suda, rješenjem od 14. jula 2017. godine odbijen je prigovor izvršenika, te je istog dana Ministarstvo finansija obaviješteno da je rješenje o izvršenju postalo izvršno, te da se može pristupiti provođenju navedenog rješenja. Predmetni spis je 6. oktobra 2017. godine proslijeđen Okružnom sudu na postupanje po žalbi izvršenika.
AP 766/17
7. Rajko Ivezić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Željko Bubić, advokat iz Banjaluke, podnio je 23. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 24142216 I od 12. septembra 2016. godine. Prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu izvršne isprave - pravomoćnog Rješenja MUP-a RS broj 06/2-134.1-692/15 od 20. augusta 2015. godine kojim je apelantu odobrena isplata novčane pomoći na ime smrti užeg člana porodice u određenom iznosu.
8. Prema informaciji Osnovnog suda, rješenjem od 27. aprila 2017. godine odbijen je prigovor izvršenika, te je navedeno rješenje sa klauzulom pravosnažnosti 1. juna 2017. godine dostavljeno Ministarstvu finansija na provođenje.
AP 4208/17
9. Adrijana Gavrilović-Trivić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupaju Branislav Kosić i Sanjin Kosić, advokati iz Banjaluke, podnijela je 10. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 238164 16 I od 30. juna 2016. godine. Prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu izvršne isprave
- pravomoćne Presude Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 73 0 RS 021587 15 Rs od 18. februara 2016. godine kojom je apelantici dosuđena naknada za godišnji odmor za 2015. i 2016. godinu u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom.
10. Prema informaciji Osnovnog suda, rješenje o izvršenju je 30. juna 2016. godine dostavljeno Ministarstvu finansija na provođenje. Nakon toga, rješenjem od 24. augusta 2016. godine djelimično je usvojen prigovor izvršenika, te je navedeno rješenje proslijeđeno Okružnom sudu na postupanje po apelanticinoj žalbi, koji je rješenjem od 26. decembra 2017. godine uvažio apelanticinu žalbu i rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi.
11. Apelantica je u apelaciji tražila od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će se Republici Srpskoj naložiti „da odmah, bez odlaganja, provede Rješenje o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 238164 16 I od 30. juna 2016. godine i izvrši pravosnažnu Presudu Osnovnog suda broj 73 0 Rs 027379 17 Rs od 29. maja 2017. godine".
II.Postupak pred Ustavnim sudom
12. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Vlade Republike Srpske zatraženo je, u periodu od 10. jula do 4. decembra 2017. godine, da dostave odgovore na apelacije.
13. Osnovni sud je dostavio odgovore na apelacije u periodu od 17. jula 2017. do 19. januara 2018. godine.
14. Vlada Republike Srpske, odnosno Ministarstvo finansija 14. decembra 2017. godine dostavilo je odgovore na apelacije.
15. S obzirom na to da se sve navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP 174/17, AP 175/17, AP 252/17, AP 766/17 i AP 4208/17 i vodi jedan postupak, te donese jednu odluku pod brojem AP 174/17.
III.Činjenično stanje
16. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:
17. Postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravomoćnih presuda i rješenja kojima su apelantima dosuđena razna novčana potraživanje iz radnog odnosa, te zakonska zatezna kamata u predmetu broj AP 4208/17, Osnovni sud je u periodu od 3. juna do 4. novembra 2016. godine donio navedena rješenja o izvršenju kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima poslovnih banaka Republike Srpske kao izvršenika.
18. Osnovni sud je rješenja o izvršenju apelanata dostavio Ministarstvu finansija na provođenje u periodu od 30. juna 2016. do 14. jula 2017. godine.
19. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelanti smatraju da im je, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju navedenih u izreci odluke, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pored navedenog, u pojedinim predmetima apelanti ističu da im je povrijeđena zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti su naveli hronologiju predmetnih postupaka, te, između ostalog, istakli da je neizvjesno kada će naplatiti svoja potraživanja. Svi apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje, a apelantica Adrijana Gavrilović- Trivić (AP 4208/17) je zatražila i naknadu troškova za sastavljanje apelacije.
b) Odgovori na apelaciju
21. U odgovoru na apelacije Ministarstvo finansija navelo je da su predmetna izvršenja evidentirana u njihovoj bazi podataka, te da su u fazi obrade i unosa u Sistem upravljanja finansijskim informacijama (SUFI za plaćanje) osim u odnosu na apelanta Zorana Kokana (AP 175/17) za koje je Ministarstvo finansija navelo da mu je od Osnovnog suda 21. jula 2016. godine dostavljeno rješenje o izvršenju za ovog apelanta, te da će po njemu biti postupljeno nakon prijema obavještenja o pravosnažnosti tog rješenja.
22. Osnovni sud je, između ostalog, naveo hronološki tok predmetnih postupaka, kao i da je predmetna rješenja o izvršenju proslijedio Ministarstvu finansija na daljnje postupanje. V.Relevantni propisi
23. Ustav Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 21/92, 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96, 21/02, 26/02 ispravka, 30/02 ispravka, 31/02, 69/02, 31/03, 98/03, 115/05, 117/05 i 48/11) u relevantnom dijelu glasi:
IV. PRAVA I DUŽNOSTI REPUBLIKE
Član 66.
Prava i dužnosti Republike vrše Ustavom određeni republički organi.
Ljudska prava i slobode, jednakost pred zakonom, samostalnost i jednak položaj preduzeća i drugih organizacija, ustavni položaj i prava jedinica lokalne samouprave osnova su i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa.
V. ORGANIZACIJA REPUBLIKE
Član 69.
Državna vlast u Republici organizuje se na načelu podjele vlasti.
[...] Izvršnu vlast vrši Vlada.
[...].
24. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 12. tačka 5.
Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. [...] Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
27. U odnosu na dopustivost apelacija, Ustavni sud naglašava da je slično pravno pitanje – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Republike Srpske razmatrao u predmetu broj AP 244/08 ( vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, dostupna na Internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao da „smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku, te zaključio da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je doneseno u izvršnom postupku na osnovu pravomoćne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje“. Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 244/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretnih apelacija, u cijelosti poziva na razloge navedene u toj odluci Ustavnog suda.
28. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je u predmetima br. AP 175/17 i AP 252/17 prvostepeni sud donio rješenja kojim je djelimično usvojio prigovor izvršenika, te je po žalbama apelanata spis proslijeđen Okružnom sudu na postupanje. Dakle, u ovim predmetima Okružni sud nije donio odluku po žalbi. Međutim, rješenja o izvršenju i ovih apelanata dostavljena su Ministarstvu finansija na provođenje. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na odredbu člana 12. tačka 5. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske, koja propisuje da „prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru“. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da i ovi apelanti ukazuju na nemogućnost izvršenja pravosnažnih presuda, Ustavni sud nalazi da predmetne apelacije ispunjavaju uslove u pogledu dopustivosti. Ovakav stav Ustavni sud je zauzeo i u Odluci broj AP 4769/16 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4769/16 od 7. septembra 2017. godine, tačka 35, dostupna na Internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
VII.Meritum
29. Apelanti smatraju da im je, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije.
30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o neprovođenju pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka i odluka upravnih organa kojima su utvrđena različita potraživanja apelanata iz radnog odnosa na teret budžetskih sredstava Republike Srpske.
31. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud 14. novembra 2017. godine usvojio dvije presude u odnosu na Bosnu i Hercegovinu (presude nisu konačne) koje se odnose na neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 20514/15, i Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 68955/12 i dr.). Evropski sud je u obje presude utvrdio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja konačnih i izvršnih domaćih presuda u korist aplikanata. Ustavni sud primjećuje da u obrazloženju presude Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine Evropski sud, između ostalog, ističe da "[...] aplikanti imaju presude donesene u njihovu korist, koje još nisu provedene i još uvijek su u neizvjesnoj situaciji kada će se te odluke provesti i kada će se izvršiti. Evropski sud primjećuje da su domaće presude razmatrane u ovome predmetu postale konačne između više od sedam i gotovo jedanaest godina. Takva kašnjenja u provođenju smatraju se prekomjernim (vidjeti već navedeno, Jeličić, stav 40, Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, broj 1218/07 i dr., 10. novembar 2009, § 15, te Runić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, broj 28735/06 i dr., 15. novembar 2011., stav 21) [...]".
32. Nadalje, Ustavni sud ukazuje na presudu Kukalo protiv Rusije (vidi, Evropski sud, Kukalo protiv Rusije, aplikacija broj 63995/00, 3. novembar 2005. stav 52) u kojoj je Evropski sud naveo da je "[...] sud grada Kurgana (Kurgan Town Court) u dva navrata odobrio odgađanje izvršenja presude za otprilike pet i šest mjeseci, i to oba puta zbog nedostatka finansijskih sredstava uzimajući u obzir potrebu da se finansiraju radovi na odbrani od poplave. Iako navodni nedostatak državnih sredstava ne može poslužiti kao izgovor za nepoštivanje duga iz presude, odgađanje od godinu i po dana u ovim okolnostima ne izgleda da je dovelo do ugrožavanja suštine prava zaštićenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga nije došlo do povrede člana 6. stav 1. Konvencije [...]".
33. Također, Ustavni sud podsjeća na svoju Odluku broj AP 29/17 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 29/17 od 31. januara 2018. godine, dostupna na Internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojoj je Ustavni sud naveo: „Imajući u vidu da pojedini apelanti na provođenje rješenja o izvršenju čekaju najduže jednu godinu i šest mjeseci, dok neki od njih čekaju nepunu godinu dana, Ustavni sud smatra da se navedeni period u kojem nisu provedena rješenja o izvršenju ne može smatrati nerazumnim, odnosno da u takvim okolnostima još uvijek nije došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje. Stoga, imajući u vidu navedeno, te slijedeći praksu Evropskog i Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da u predmetnim slučajevima, zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravomoćnih sudskih odluka donesenih u njihovu korist, još uvijek nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.“
34. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da im je, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju navedenih u izreci ove odluke, povrijeđeno, prije svega, pravo na pravično suđenje. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, po prijedlozima apelanata, donio predmetna rješenja o izvršenju u periodu od 3. juna do 4. novembra 2016. godine. Ustavni sud, također, zapaža da je Osnovni sud, ubrzo nakon donošenja rješenja o izvršenju, tj. u periodu od 30. juna 2016. do 14. jula 2017. godine, predmetna rješenja dostavio Ministarstvu finansija na provođenje. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu činjenicu da je Osnovni sud rješenja o izvršenju proslijedio Ministarstvu finansija na provođenje u periodu od juna 2016. do jula 2017. godine, tj. da pojedini apelanti na provođenje rješenja o izvršenju čekaju najduže jednu godinu i sedam mjeseci, dok neki od njih čekaju tek sedam mjeseci, Ustavni sud smatra da se navedeni period u kojem nisu provedena rješenja o izvršenju ne može smatrati nerazumnim, odnosno da u takvim okolnostima još uvijek nije došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje. Stoga, imajući u vidu navedeno, te slijedeći praksu Evropskog i Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da u predmetnim slučajevima, zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravomoćnih sudskih odluka donesenih u njihovu korist, još uvijek nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava apelanata na pravično suđenje, to apelantima ne pripada pravo na isplatu koju traže.
36. U odnosu na zahtjev apelantice Adrijane Gavrilović-Trivić (AP 4208/17) za naknadu troškova za sastavljanje apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije iz čega proizlazi da troškovi sastavljanja apelacije padaju isključivao na teret apelanata.
Ostali navodi
37. Apelanti navode da im je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Međutim, s obzirom na zaključak u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te imajući u vidu da, u suštini, apelanti navode o kršenju ovih prava dovode u vezu sa pravom na pravično suđenje, koji su razmotreni u prethodnom dijelu odluke, Ustavni sud smatra da su i navodi apelanata o kršenju navedenih prava, također, neosnovani.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da još uvijek nije došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada apelanti na provođenje rješenja o izvršenju čekaju od sedam mjeseci do jedne godine i sedam mjeseci, koji period se ne može smatrati nerazumnim.
39. Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije kada apelanti kršenje tih prava, u suštini, dovode u kontekst istih navoda istaknutih u vezi s pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je zaključio da još uvijek nije došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje.
40. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. S obzirom na odluku Ustavnog suda, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog apelantice Adrijane Gavrilović-Trivić (AP 4208/17) za donošenje privremene mjere.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman