Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-350/17 (I. M.)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-350/17

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP 350/17, rješavajući apelaciju Ivana Marijanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Ivan Marijanović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 I 017620 15 I 2.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Ivanu Marijanoviću isplati iznos od 3.900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 58 0 I 017620 15 I 2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivana Marijanovića podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Općinskog suda u Mostaru broj P-902/02 od 25. oktobra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ivan Marijanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Rizo Tvrtković, advokat iz Mostara, podnio je 30. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-902/02 od 25. oktobra 2002. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 58 0 I 017620 15 I 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 5. aprila 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 13. aprila 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je 2. februara 2018. godine telefonskim putem od ovlaštenog lica iz Pisarnice Općinskog suda pribavio informacije o predmetu.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Parnični postupak

6. Apelant je 28. augusta 2002. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv tuženog K. K. radi isplate naknade na ime oštećenog vozila.

7. Nakon toga, Općinski sud je donio Presudu zbog propuštanja broj P-902/02 od 25. oktobra 2002. godine kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev.

Izvršni postupak

8. Apelant je 2. novembra 2004. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika K. K. (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj P-902/02 od 25. oktobra 2002. godine radi isplate naknade na ime oštećenog vozila, zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi glede određene nekretnine, utvrđivanjem vrijednosti predmetne nekretnine, njenom prodajom i namirenjem apelanta iz iznosa dobivenog prodajom.

9. Općinski sud je 17. januara 2005. godine donio Rješenje o izvršenju broj I 2977/04.

10. Zaključkom Općinskog suda broj 58 0 I 017620 04 I (CMS broj) od 19. juna 2009. godine naloženo je apelantu da dostavi tačnu adresu izvršenika (Općinski sud nije mogao uredno dostaviti rješenje o izvršenju izvršeniku jer nije imao punomoćnika).

11. Podneskom od 28. augusta 2009. godine apelant je tražio da se dostavljanje izvrši u skladu sa relevantnim odredbama ZPP (putem oglasne ploče suda) jer je prema zvaničnim podacima adresa izvršenika kao u prijedlogu za izvršenje.

12. Nakon toga, zaključkom Općinskog suda od 25. februara 2010. godine zatraženo je da apelant dostavi dokaz da se izvršenik ne nalazi na adresi iz prijedloga za izvršenje, dok je apelant predložio da se ponovo provede dostavljanje prethodno predloženim načinom jer se prema službenim podacima izvršenik nalazi na istoj adresi kao u prijedlogu za izvršenje.

13. Općinski sud je podneskom od 22. augusta 2011. godine u skladu s relevantnim odredbama ZIP-a obavijestio suvlasnike predmetne nekretnine da je pokrenut postupak izvršenja cijele nekretnine.

14. Dostavljanje putem oglasne ploče i dnevnih novina je izvršeno 28. januara 2012. godine, te je po prigovoru trećih lica Općinski sud odlučio rješenjem od 16. augusta 2013. godine.

15. Dopisom od 15. maja 2016. godine Općinski sud je dostavio suvlasnicima predmetne nekretnine na ruke dopis advokata Maria Marića (kojeg je angažovao izvršenik da ga zastupa u konkretnom predmetu) u kojem, pored ostalog, navodi ime vještaka koji će izvršiti procjenu nekretnine.

16. Općinski sud je 10. aprila 2017. godine ponovo dostavio nalaz vještaka izvršenikovom punomoćniku jer je prethodno nalaz vještaka greškom poslat na ime pogrešnog advokata.

17. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku i ukupno traje 13 godina i tri mjeseca.

18. Postupajući u konkretnom predmetu, Općinski sud je imao periode neaktivnosti, odnosno nije efikasno preduzimao neophodne procesne radnje radi okončanja predmetnog izvršnog postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant također napominje da od dana podnošenja tužbe do dana podnošenja apelacije nije ostvareno njegovo pravo iako je u svemu odmah i hitno postupao po nalozima suda. Najzad, apelant predlaže da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju, utvrdi povredu navedenog prava, te da mu nadoknadi nematerijalnu štetu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u određenom novčanom iznosu.

b) Odgovor na apelaciju

20. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je opisao hronologiju predmetnog izvršnog postupka, kao što je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, bez obrazloženja za dužinu trajanja, odnosno periode neaktivnosti u predmetnom postupku. Pored toga, Općinski sud je naveo da će se postupak nastaviti po redovnoj proceduri nakon dostave nalaza vještaka izvršenikovom punomoćniku.

21. U informaciji dobivenoj telefonskim putem od ovlaštenog lica iz Pisarnice Općinskog suda navedeno je da predmetni postupak pred tim sudom još uvijek nije okončan.

V.Relevantni propisi

22. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

23. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na parnični postupak

26. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Općinskog suda broj P-902/02 od 25. oktobra 2002. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

27. Naime, Ustavni sud smatra da nije potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Općinskog suda broj P-902/02 od 25. oktobra 2002. godine, s obzirom na to da iz stanja spisa proizlazi da je na osnovu te pravosnažne i izvršne presude 25. oktobra 2002. godine podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu, pa se podrazumijeva da je predmetnu presudu apelant primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. januara 2017. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pomenutu presudu Općinskog suda.

28. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na izvršni postupak

29. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se prvenstveno odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i na to da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi vidi Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23˗24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da su apelacije koje su podnesene u odnosu na predmetne izvršne postupke koji nisu djelotvorno okončani dopustive prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

30. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

32. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

35. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Period koji treba uzeti u obzir

36. Ustavni sud zapaža da je apelant 2. novembra 2004. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoja potraživanja i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, izvršni postupak u predmetnoj apelaciji traje 13 godina i tri mjeseca.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

37. Nakon detaljne analize apelacije u dijelu koji se tiče nemogućnosti okončanja postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne odluke u dugom vremenskom periodu, Ustavni sud zapaža da je okolnost da se izvršenik nije nalazio na adresi iz službene evidencije u izvjesnoj mjeri doprinijela ukupnoj dužini postupka u pitanju. Međutim, ova okolnost nije odlučujuće utjecala na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka jer, kako proizilazi iz odgovora na apelaciju Općinskog suda, od donošenja rješenja o izvršenju 17. januara 2005. godine do donošenja zaključka 19. juna 2009. godine, kojim je naloženo apelantu da dostavi tačnu adresu izvršenika, prošlo je četiri godine i pet mjeseci, dok je, isto tako, od donošenja rješenja kojim je odlučeno o prigovoru trećih lica 16. augusta 2013. godine do sljedeće navedene aktivnosti suda, dopis od 15. maja 2016. godine, prošlo dvije godine i osam mjeseci. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnoj apelaciji koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog izvršnog postupka od 13 godina i tri mjeseca, u kojem periodu Općinski sud nije uspio okončati predmetni postupak, koji je pri tome po zakonu hitan i koji je još u toku, u vrijeme donošenja ove odluke a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Općinski sud nije ponudio obrazloženje za dugo trajanje ovog postupka, niti ima išta što ukazuje da je ovaj izvršni postupak bio naročito složen, da su postojale neke objektivne okolnosti ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku.

38. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupka po prijedlogu apelanata za izvršenje pravosnažne odluke u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojoj odluci broj AP 4661/16 od 7. septembra 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat je sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“.

39. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 4661/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4661/16 od 7. septembra 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.

40. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Općinski sud nije ponudio obrazloženje.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

41. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

42. Budući da je u predmetnim apelacijama utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 3.900,00 KM.

43. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u konkretnom slučaju dužina izvršnog postupka bila pretjerano duga, čime je ozbiljno dovedeno u pitanje apelantovo pravo na „pristup sudu“.

45. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-350/17 (I. M.) | Sudska praksa | Aktio