Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4338/17 (P. P. iz Sarajeva, G. M. iz Sarajeva, Ž. P. iz Sarajeva, R. N. iz Sarajeva, P. M. iz Sarajeva, N. N. iz Ilidže, N. N. iz Sarajeva, M. P. iz Sarajeva, D. P. iz Sarajeva, S. P. iz Rotterdama (Holandija) i A. P. iz Sarajeva)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Građevinsko zemljište
  • Aktivna legitimacija
  • Upravni spor
  • Revizija
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4338/17

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4338/17, rješavajući apelaciju Predraga Pavlića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Predraga Pavlića, Gordane Mišević, Željka Pikulića, Rajke Njego, Petre Maksimović, Nikole Njege, Nenada Njege, Mladena Pikulića, Darka Pikulića, Sanjina Pikulića i Angeline Pikulić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan postupak revizije dodjele zemljišta i postupak po zahtjevu za određivanje naknade, a koji se trenutno vode pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetima br. 09 0 U 030172 18 U i 09 0 U 030175 18 U.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Novo Sarajevo da apelantima Predragu Pavliću, Gordani Mišević, Željku Pikuliću, Rajki Njego, Petri Maksimović, Nikoli Njegi, Nenadu Njegi, Mladenu Pikuliću, Darku Pikuliću, Sanjinu Pikuliću i Angelini Pikulić isplati ukupan iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupaka iz ove odluke u predmetima br. 09 0 U 030172 18 U i 09 0 U 030175 18 U, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Novo Sarajevo i predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Predrag Pavlić iz Sarajeva, Gordana Mišević iz Sarajeva, Željko Pikulić iz Sarajeva, Rajka Njego iz Sarajeva, Petra Maksimović iz Sarajeva, Nikola Njego iz Ilidže, Nenad Njego iz Sarajeva, Mladen Pikulić iz Sarajeva, Darko Pikulić iz Sarajeva, Sanjin Pikulić iz Roterdama (Holandija) i Angelina Pikulić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 20. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka revizije dodjele zemljišta i postupka određivanja naknade za preuzeto građevinsko zemljište, a koji se trenutno nalaze pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetima br. 09 0 U 030172 18 U i 09 0 U 030175 18 U. Apelanti su 30. januara 2018. godine dopunili apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) i Općinskog vijeća Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinsko vijeće) zatraženo je 21. novembra 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Federalna uprava i Općinsko vijeće su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 27. novembra 2017. godine do 22. januara 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Postupak revizije izvršene dodjele građevinskog zemljišta

5. Rješenjem Općinskog vijeća broj 08-31-249/99 od 28. decembra 1999. godine utvrđeno je pravo raspolaganja u korist DD „Tržni centar“ Sarajevo (sada „Merkator tržni centar“ d.o.o. Sarajevo, u daljnjem tekstu: „Merkator“) kako na zemljištu pravnih prednika apelanata, tako i na zemljištu ostalih titulara nosilaca prava raspolaganja i korištenja primjenom Uredbe o upisu u javne knjige nekretnina i prava na nekretninama u postupku privatizacije i Uputstva za provođenje Uredbe o upisu nekretnina u javne knjige.

6. U postupku revizije izvršene dodjele građevinskog zemljišta Općinsko vijeće je donijelo Rješenje broj 01-02-505/09 (u vezi sa 08-31-113/04) od 23. jula 2009. godine kojim je utvrđeno da apelantima, kao zakonskim nasljednicima iza zemljišnoknjižnih korisnika zemljišta, pripada pravo na novčanu naknadu prema njihovim suvlasničkim dijelovima kao kompenzacija za građevinsko zemljište koje je ranije dodijeljeno „Merkatoru“. Istim rješenjem je određeno da će se novčana naknada odrediti u odvojenom postupku nakon pravosnažnosti predmetnog rješenja.

7. „Merkator“ je tužbom od 28. augusta 2009. godine pokrenuo upravni spor protiv Općinskog vijeća radi poništenja rješenja od 23. jula 2009. godine.

8. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 004435 09 U od 27. decembra 2012. godine uvažio tužbu „Merkatora“ i poništio rješenje Općinskog vijeća od 23. jula 2009. godine i predmet vratio na ponovni postupak.

9. Rješavajući po uputama Kantonalnog suda, Služba za imovinskopravne i geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) je donijela zaključak broj 08-31-113/04 od 11. januara 2017. godine kojim je odbačen zahtjev apelanata za reviziju izvršene dodjele zemljišta po rješenju Općinskog vijeća od 28. decembra 1999. godine.

10. Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-3-422/17 od 30. maja 2017. godine poništen je zaključak Službe od 11. januara 2017. godine i odlučeno da se predmet dostavi nadležnom organu Općinskog vijeća (u izreci rješenja je očiglednom greškom navedeno Općinskom vijeću Općine Centar Sarajevo) na rješavanje.

11. Rješenjem Općinskog vijeća broj 08-31-113/04 od 28. decembra 2017. godine odbijen je zahtjev apelanata za reviziju izvršene dodjele gradskog građevinskog zemljišta zbog toga što nema uvjeta za pokretanje postupka, jer apelanti nisu pravno legitimirane stranke za pokretanje postupka revizije.

12. Apelanti su pokrenuli upravni spor pred Kantonalnim sudom protiv rješenja Općinskog vijeća od 28. decembra 2017. godine. Tužba je zaprimljena 22. januara 2018. godine i registrirana pod brojem 09 0 U 030172 18 U. Postupak pred Kantonalnim sudom je u toku.

Postupak po zahtjevu za određivanje naknade

13. Apelanti su 25. marta 2013. godine podnijeli zahtjev za određivanje naknade za preuzeto gradsko zemljište.

14. Rješavajući po zahtjevu apelanata da im se isplati naknada za zemljište, Služba je donijela obavještenje sa snagom zaključka broj 08-31-140/13 od 31. marta 2017. godine kojim je obavijestila apelante da im se ne može isplatiti naknada dok se u ponovnom postupku za reviziju odluke o dodjeli zemljišta od Općinskog vijeća ne utvrdi pravo na reviziju, pa time i pravo na naknadu.

15. Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-979/17 od 8. augusta 2017. godine poništena je obavijest Službe od 31. marta 2017. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.

16. Iz odgovora na apelaciju i informacija kojima Ustavni sud raspolaže proizlazi da je Služba donijela zaključak broj 08-31-140/13 od 24. novembra 2017. godine kojim je odbacila zahtjev apelanata za određivanje naknade za građevinsko zemljište, jer nema uvjeta za pokretanje postupka određivanja naknade.

17. Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-3-2647/17 od 22. decembra 2017. godine odbijena je žalba apelanata kao neosnovana.

18. Apelanti su pokrenuli upravni spor pred Kantonalnim sudom protiv rješenja Federalne uprave od 22. decembra 2017. godine. Tužba je zaprimljena 22. januara 2018. godine i registrirana pod brojem 09 0 U 030175 18 U. Postupak pred Kantonalnim sudom je u toku.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

19. Apelanti smatraju da im je u predmetnim postupcima revizije dodjele zemljišta i određivanja naknade za preuzeto građevinsko zemljište povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su opisali hronologiju predmetnog postupka revizije dodjele zemljišta, te istakli da postupak u konkretnom slučaju traje osam godina. S obzirom na dužinu predmetnog postupka, apelanti su istakli i zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 8.000,00 KM. Apelanti su u dopuni apelacije obavijestili Ustavni sud da su protiv rješenja Općinskog vijeća od 28. decembra 2017. godine i protiv rješenja Federalne uprave od 22. decembra 2017. godine tužbama od 22. januara 2018. godine pokrenuli upravne sporove pred Kantonalnim sudom, te da su postupci pred tim sudom u toku.

b)Odgovor na apelaciju

20. Kantonalni sud je naveo da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

21. Federalna uprava je predložila da se apelacija odbaci kao neosnovana.

22. Općinsko vijeće je opisalo hronologiju predmetnih postupaka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke. Nadalje, Općinsko vijeće je navelo da je u kontinuitetu po podnesenom zahtjevu apelanata donosilo upravne akte koji su žalbom i tužbom osporavani, što je i dovelo do dužeg vremenskog perioda odlučivanja, zbog čega smatra da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti da odluke nisu donošene u razumnim rokovima.

V.Relevantni propisi

23. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. [...] Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

Član 223. stav 4.

(4) Protiv prvostepenih rješenja općinskog načelnika i gradonačelnika, odnosno općinskih i gradskih službi za upravu koja su u upravnom postupku donesena na osnovu federalnog zakona ili drugog federalnog propisa, u drugom stepenu rješava nadležni federalni organ uprave iz odgovarajuće upravne oblasti, ako federalnim zakonom nije utvrđena nadležnost drugog organa.

Član 244. stav 1.

(1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

24. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 34.

Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tom je vezan razlozima tužbe.

Ako sud po zahtjevu iz tužbe utvrdi da je osporeni upravni akt ništavan, poništit će ga, a ako su razlozi ništavnosti sadržani i u prvostepenom upravnom aktu, poništit će i taj akt. Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

25. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

26. Zakon o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 25/03 i 67/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 87. st. 3. i 4. (Revizija) Fizička lica, ili njihovi zakonski nasljednici, koja su imala pravo korištenja na građevinskom zemljištu, i koja su to pravo koristila na dan ili prije 6. aprila 1992. godine za stambene, poljoprivredne ili poslovne svrhe, a čije je pravo korištenja prestalo bez njihove saglasnosti između 6. aprila 1992. godine i dana stupanja na snagu ovoga zakona, mogu kod općinskog organa uprave nadležnog za imovinsko-pravne poslove podnijeti zahtjev za reviziju u roku od 2 godine od dana stupanja na snagu ovoga zakona (u daljem tekstu: podnosioci zahtjeva).

Zahtjev iz prethodnog stava može također podnijeti član porodičnog domaćinstva ili zakonski zastupnik osobe spomenute u prethodnom stavu.

Član 88.

Nadležni općinski organ uprave vodi postupak revizije i sačinjava nacrt rješenja po zahtjevu za reviziju dodijeljenog zemljišta iz člana 87. u roku od mjesec dana od dana prijema zahtjeva. Nacrt rješenja općinski organ uprave dužan je dostaviti na odlučivanje općinskom vijeću u roku od pet dana od njene pripreme.

Protiv rješenja iz prethodnog stava može se pokrenuti upravni spor.

VI.Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

29. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupci nisu okončani, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

31. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

35. Pored toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

a)U odnosu na postupak revizije izvršene dodjele građevinskog zemljišta Razdoblje koje se uzima u obzir

36. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelanti u predmetnom postupku osporavaju isključivo dužinu trajanja postupka od donošenja rješenja Općinskog vijeća od 23. jula 2009. godine, te da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste više od osam i po godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

37. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o postupku revizije dodjele zemljišta a koji, prema stanju spisa, ima elemente koji ga čine nešto zahtjevnijim i složenijim za odlučivanje.

38. Ocjenjujući značaj predmetnog postupka za apelante, Ustavni sud zapaža da se radi o reviziji izvršene dodjele građevinskog zemljišta i da od ishoda tog postupka zavisi i pravo apelanata na novčanu naknadu, koja će se odrediti u odvojenom postupku, pa je predmetni postupak nesumnjivo od velike važnosti za apelante.

39. Ustavni sud zapaža da je Općinsko vijeće donijelo rješenje 23. jula 2009. godine. Nezadovoljan navedenom odlukom Općinskog vijeća, „Merkator“ je 28. augusta 2009. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu, koji je tek nakon tri godine i tri mjeseca donio presudu (27. decembra 2012. godine) kojom je tužbu uvažio i predmet vratio na ponovni postupak. U ponovnom postupku Služba je nakon četiri godine (11. januara 2017. godine) donijela zaključak kojim je odbačen zahtjev apelanata. Odlučujući o žalbi apelanata protiv navedenog zaključka Službe, Federalna uprava je donijela rješenje nakon četiri mjeseca (30. maja 2017. godine) kojim je poništen zaključak Službe i predmet dostavljen Općinskom vijeću na rješavanje. U ponovnom postupku Općinsko vijeće je nakon sedam mjeseci (28. decembra 2017. godine) donijelo rješenje kojim je odbijen zahtjev apelanata protiv kojeg su apelanti tužbom od 22. januara 2018. godine kod Kantonalnog suda pokrenuli upravni spor koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Osim toga, Ustavni sud uočava da je Općinsko vijeće u odgovoru na apelaciju, u suštini, navelo hronološki tok predmetnog postupka, dok se Kantonalni sud i Federalna uprava nisu posebno očitovali na navode o dužini trajanja predmetnog postupka, već su samo naveli da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te predložili da se apelacija odbaci kao neosnovana.

40. Posmatrajući ovaj postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje upravnih organa i Kantonalnog suda, posebno ako se uzme u obzir da je Kantonalni sud u upravnom sporu presudom poništio rješenje prvostepenog organa i predmet vratio na ponovni postupak, kao i činjenicu da je Federalna uprava svojim rješenjem poništila prvostepeno rješenje i predmet vratila na ponovno rješavanje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

41. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini postupka, Ustavni sud smatra da se odgovornost za dužinu predmetnog upravnog postupka koji traje više od osam i po godina i koji još uvijek nije okončan može pripisati organima uprave i Kantonalnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

42. Imajući u vidu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o zahtjevu apelanata nužno je da taj sud donese odluku, to je Kantonalnom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja. b)U odnosu na postupak određivanja naknade Razdoblje koje se uzima u obzir

43. Ustavni sud zapaža da je postupak u konkretnom predmetu započeo 25. marta 2013. godine, kada su apelanti podnijeli zahtjev za određivanje naknade za preuzeto građevinsko zemljište, te da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste gotovo pet godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

44. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o postupku određivanja naknade za preuzeto građevinsko zemljište. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o posebno složenom postupku, te da se, s obzirom na predmet postupka, radi o predmetu koji za apelante ima izuzetan značaj.

45. U vezi s ponašanjem organa uprave, Ustavni sud primjećuje da je Služba tek nakon četiri godine (31. marta 2017. godine) odlučila o zahtjevu apelanata na način da je donijela obavijest sa snagom zaključka. Nakon toga Federalna uprava je poslije četiri mjeseca donijela rješenje (8. augusta 2017. godine) kojim je poništena obavijest Službe i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje. Služba je u ponovnom postupku nakon tri mjeseca donijela zaključak (24. novembra 2017. godine) kojim je odbacila zahtjev apelanata. Ustavni sud zapaža da je Federalna uprava nakon mjesec dana (22. decembra 2017. godine) donijela rješenje kojim je odbila žalbu apelanata protiv kojeg su apelanti tužbom od 22. januara 2018. godine kod Kantonalnog suda pokrenuli upravni spor koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.

46. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave, te imajući u vidu da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka, koji traje gotovo pet godina i koji još uvijek nije okončan, može u najvećem dijelu pripisati Službi. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

47. Međutim, pošto se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene tužbe apelanata protiv rješenja Federalne uprave od 22. decembra 2017. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke u predmetnom postupku neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj tužbi, Kantonalnom sudu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

48. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

49. Ustavni sud smatra da u ovom slučaju, s obzirom na sve njegove okolnosti, apelantima treba na ime naknade nematerijalne štete, zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, isplatiti ukupan iznos od 1.200,00 KM zbog utvrđenog kršenja ustavnog prava. Ovu naknadu je dužna platiti Općina Novo Sarajevo, s obzirom na pravni status Službe i Općinskog vijeća kao organa Općine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

50. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se i oni, u suštini, odnose na dužinu trajanja postupka.

VIII.Zaključak

51. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupci povodom zahtjeva za reviziju postupka dodjele zemljišta i povodom zahtjeva za određivanje naknade nisu završeni ni nakon više od osam i po godina, odnosno ni nakon gotovo pet godina, a takvo neopravdano trajanje predmetnih postupaka se može pripisati ponašanju nadležnih organa uprave i Kantonalnom sudu, jer apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini trajanja postupaka, a organi javne vlasti nisu iznijeli obrazloženja koja bi mogla biti dovoljna i razumna za ovako dugo trajanje postupaka.

52. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4338/17 (P. P. iz Sarajeva, G. M. iz Sarajeva… | Sudska praksa | Aktio