Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4292/17 (D. M.)
Odluka donesena 27. 02. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izbori
- Izborni zakon
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4292/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP-4292/17, rješavajući apelaciju Džanana Murtića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine–Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Džanan Murtić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 026068 17 Iž od 18. avgusta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Džanan Murtić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 16. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 026068 17 Iž od 18. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK BiH), kojom je utvrđeno da je apelant odgovoran što je na dan održavanja Lokalnih izbora 2016. godine u obrascu za zbirne rezultate (većinski glas) za Općinsko vijeće Velika Kladuša upisao 89 umjesto 162 važeća glasa po političkim subjektima, čime je prekršio odredbu člana 5.25 stav (1) tačka 2) Izbornog zakona BiH. Slijedom toga, apelantu je, na osnovu odredbe člana 6.7 stav (1) tač. 1) i 4) Izbornog zakona BiH i primjenom člana 19.8 stav (1) tačka u) tog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 KM i zabrana angažovanja za rad na biračkom mjestu, odnosno u organima nadležnim za provođenje izbora na period od 4 (četiri) godine, računajući od pravosnažnosti navedene odluke.
2. U obrazloženju osporenog rješenja Sud BiH je, između ostalog, naveo da je odredbom člana 5.25 Izbornog zakona BiH propisano da nakon zatvaranja biračkog mjesta i završetka postupka brojanja, birački odbor u odgovarajuće obrazce unosi sljedeće podatke: ukupan broj glasova, ukupan broj važećih glasova za svaku političku stranku, koaliciju, listu nezavisnih kandidata i nezavisnog kandidata, ukupan broj glasova za svakog pojedinačnog kandidata na kandidatskoj listi, ukupan broj nevažećih glasačkih listića, posebno navodeći broj glasačkih listića koji su nevažeći jer nisu ispunjeni, a posebno broj glasačkih listića koji su nevažeći jer su pogrešno ispunjeni; ukupan broj upropaštenih glasačkih listića; ukupan broj nepotvrđenih glasačkih listića koji se nalaze u glasačkoj kutiji, ako ih ima i ukupan broj neiskorištenih glasačkih listića. Zapisnik o radu biračkog odbora i odgovarajuće obrasce potpisuju svi članovi biračkog odbora. Ako neki član odbije da se potpiše, predsjednik ili jedan od članova koji se potpisuju to će evidentirati zajedno sarazlozima nepotpisivanja. Nadalje, odredbom člana 2.20 stav (1) Izbornog zakona BiH propisano je, između ostalog, da predsjednik upravlja radom biračkog odbora i zajedno sa članovima biračkog odbora, odgovoran je za zakonitost rada na biračkom mjestu, održava integritet procesa glasanja, odnosno brojanja i održava mir i red na biračkom mjestu i njegovoj okolini; popunjava sve potrebne obrasce. U vezi s tim, Sud BiH je ocjenio da je ispravna odluke CIK BiH kada je utvrdio da je apelant odgovoran za nepravilnosti učinjene prilikom evidentiranja broja osvojenih glasova za Općinsko vijeće Velika Kladuša, jer odgovornost za zakonitost rada na predmetnom biračkom mjestu podrazumijeva brojanje glasačkih listića i popunjavanje svih potrebnih obrazaca što predstavlja povredu gore navedenih zakonskih odredbi. Sud BiH je ukazao da iz samog spisa predmeta proizilazi da je, nakon ponovnog brojanja glasačkih listića u Glavnom centru za brojanje u Sarajevu, utvrđeno da je birački odbor na obrascu za zbirne rezultate za Općinsko vijeće Velika Kladuša pogrešno evidentirao ukupan broj glasova (upisano manje 73 glasa), što znači da je CIK BiH pravilno utvrdila činjenično stanje da je birački odbor na navedenom biračkom mjestu pogrešno unio broj osvojenih glasova za pojedine političke subjekte. Dalje se navodi, da se odgovornost apelanta zasniva na činjenici da je učestvovao u postupku brojanja glasačkih listića i popunjavanja obrazaca, kao i činjenici da je ispravnost navedenih podataka potvrdio svojeručnim potpisom na obrascima. Takođe, Sud BiH je naveo da odlučujući o navodima žalbe kojima se prigovara na visinu izrečene kazne, cijenila se činjenica da je apelant bio član biračkog odbora, te da je zajedno sa predsjednikom i drugim članovima odbora odgovoran za zakonitost rada na biračkom mjestu, te je utvrđeno je da je izrečena kazna u okvirima zakonskog minimuma srazmjerna učinjenom prekršaju. Sud BiH je zaključio da je CIK BiH pravilno postupila odredivši apelantu i mjeru zabrane angažovanja za rad na biračkom mjestu, odnosno u organima nadležnim zaprovođenje izbora na period od 4 (četiri) godine, računajući od dana pravosnažnosti osporavane odluke, nalazeći kao otežavajuću okolnost činjenicu da je imenovani odslušao cjelokupnu obuku za rad u biračkom odboru prema Planu i programu stalne edukacije članova organa za provođenje izbora.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je za tačnost unesenih podataka odgovoran isključivo Predsjednik biračkog odbora. Dalje, kako je obrazac popunjen od strane Predsjednika biračkog odbora članovi nemaju mogućnost provjere i kontrole unesenih podataka. Takođe, apelant smatra da se ničim nije dokazalo da se radi o promjeni volje birača unošenjem netačnih podataka u obrazac zbirnih rezultata jer unošenjem manjeg broja glasova jednom političkom subjektu isti nisu dodavani drugom političkom subjektu, odnosno radi se o grešci a ne namjeri farvorizovanja bilo kojeg izbornog subjekta.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji je Sud BiH utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene odredaba Izbornog zakona BiH, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman