Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4675/15 (S. T.)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

  • Protek roka
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Revizija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4675/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP-4675/15, rješavajući apelaciju Sejfudina Tokića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. m) i c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sejfudina Tokića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 038362 15 Gž 4 od 10. jula 2015. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sejfudina Tokića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 038362 14 Rev od 17. marta 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Sejfudin Tokić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Kadrija Kolić, advokat iz Sarajeva, podnio je 19. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 038362 15 Gž 4 od 10. jula 2015. godine i presude Vrhovnog suda FBiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 038362 14 Rev od 17. marta 2015. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 038362 07 P od 31. decembra 2012. godine utvrđeno je da je Dražena Peranić (u daljnjem tekstu: tužiteljica) sa apelantom, za vrijeme trajanja vanbračne zajednice, stekla pravo suvlasništva na nekretninama preciziranim u st. 1. i 2. presude, na putničkom motornom vozilu preciziranom u stavu 3. presude, osnovnom kapitalu „EUROES“ društva za proizvodnju, promet i usluge d.o.o Sarajevo preciziranom u stavu 4. presude, te je utvrđeno i da je tužiteljica po osnovu posebne imovine vlasnica stana preciziranog u presudi.

3. U dopunskoj presudi od 7. juna 2013. godine dopunjen je stav 1. presude od 31. decembra 2012. godine na način preciziran u presudi, dok je rješenjem od 1. novembra 2010. godine odbijen zahtjev apelanta i Vesne Tokić (u daljnjem tekstu: umješač) za prekid predmetnog postupka do okončanja postupka koji se vodio pred Općinskim sudom pod brojem 65 0 P 037791 07 P.

4. Protiv navedene presude apelant i umješač podnijeli su žalbe Kantonalnom sudu, koji je presudom broj 65 0 P 038362 13 Gž 3 od 6. marta 2014. godine žalbe djelimično uvažio i preinačio prvostepenu presudu, na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice iz st. 1. i 4. Presudom je uvažena žalba i u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužiteljica po osnovu posebne imovine vlasnica stana preciziranog u presudi i u tom dijelu je odbijen tužiteljicin tužbeni zahtjev. Presudom je, nadalje, u odnosu na stav 2. prvostepne presude uvažena žalba, prvostepena presuda u tom dijelu ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok su u preostalom dijelu žalbe odbijene i prvostepena dopunska presuda i rješenje potvrđeni.

5. Protiv navedene presude i tužiteljica i apelant su izjavili revizije Vrhovnom sudu, koji je presudom broj 65 0 P 038362 14 Rev od 17. marta 2015. godine reviziju tužiteljice djelimično usvojio i pobijanju presudu u dijelu u kojem je odbijen tužiteljicin zahtjev da se utvrdi da je suvlasnica sa 50% u osnovnom kapitalu u društvu „EUROES“ Sarajevo, ukinuo i predmet u tom dijelu vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje. Presudom je, u preostalom dijelu, tužiteljicina revizija odbijena kao neosnovana kao i apelantova revizija.

6. U ponovljenom postupku Kantonalni sud je donio presudu broj 65 0 P 038362 15 Gž 4 od 10. jula 2015. godine (u kojoj je vrijednost spora označena u iznosu od 20.000,00 KM ) kojom je žalbu apelanta i umješača odbio i potvrdio prvostepenu presudu, u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužiteljica sa apelantom za vrijeme trajanja vanbračne zajednice stekla pravo suvlasništva u osnovnom kapitalu „EUROES“ društva preciziranog u presudi, slijedom čega je apelant dužan trpiti da se tužiteljica po osnovu ove presude upiše u sudskih registar kao suvlasnica 50% osnovnog kapitala navedenog društva.

Apelacioni navodi

7. Apelant smatra da su mu osporenom presudom prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Relevantni propisi

8. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

IX - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Revizija Član 237.

(2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

(Član 49. Izmjena i dopuna 23.12.15.)

(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku 30 dana od dana dostave prijepisa presude.

(2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 konvertibilnih maraka a u privrednim sporovima 50.000,00 konvertibilnih maraka.

(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

(4) U slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbi stava 2. ovog člana, stranke mogupodnijeti reviziju protiv drugostepene presude ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalno-pravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a naročito u slučaju:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvatanje odlučujući u pojedinim predmetima na sjednici odjeljenja, a riječ je o pitanju u kojem postoji različita praksa drugostepenih sudova;

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje, ali je odluka drugostepenog suda zasnovana na shvatanju koje nije podudarno sa tim shvatanjem;

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje i presuda se drugostepenog suda zasniva na tom shvatanju, ali bi naročito uvažavajući razloge iznesene tokom prethodnog prvostepenog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sistemu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda BiH, Evropskog suda za ljudska prava trebalo preispitati sudsku praksu.

(5) U reviziji iz stava 3. ovog člana stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

(Član 106. Izmjena i dopuna od 23.12.15.)

(1) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona ne bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema odredbama ovog zakona.

(2) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema ranije važećim odredbama ovog zakona.

(Član 107. Izmjena i dopuna od 23.12.15.)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.

Neiscrpljivanje pravnih lijekova

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 65 0 P 038362 15 Gž 4 od 10. jula 2015. godine Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda, a da prethodno nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu protiv navedene presude Kantonalnog suda, obzirom da je vrijednost spora u konkrentom slučaju iznosila 20.000,00 KM a protiv takve presude se shodno naprijed citiranim zakonskim odredbama revizija mogla izjaviti. Naime, u „Službenim novinama FBiH“ broj 98/15 od 23. decembra 2015. godine objavljene su gore citirane izmjene člana 237. ZPP, kojim je do tada propisani cenzus za izjavljivanje revizije u iznosu od 10.000,00 KM izmijenjen i određen cenzus u iznosu od 30.000,00 KM. Osim toga prema odredbama člana 106. istih izmjena i dopuna ZPP, propisano je da će se postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona bude donesena prvostepena odluka suda provesti prema ranije važećim odredbama ovog zakona, a prema članu 107. istih izmjena i dopuna propisano je da te izmjene i dopune stupaju na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenim novinama FBiH“ (dakle osmog dana od 23. decembra 2015. godine kao dana objavljivanja). Kako je u konkretnom slučaju vrijednost spora 20.000,00 KM, a prvostepena presuda je nesporno donesena prije stupanja na snagu navedenih izmjena i dopuna ZPP (jer je donesena 31. decembra 2012. godine) postupak se u konkretnom slučaju imao provesti prema propisima koji su važili u vrijeme njenog donošenja i prema kojima je cenzus za reviziju bio 10.000,00 KM. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Protek roka

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 65 0 P 038362 14 Rev od 17. marta 2015. godine Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda

14. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

15. S obzirom na to da je apelantu 6. aprila 2015. godine uručena presuda Vrhovnog suda broj 65 0 P 038362 14 Rev od 17. marta 2015. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 19. oktobra 2015. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4675/15 (S. T.) | Sudska praksa | Aktio