Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-432/18 (J. J.)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protjerivanje stranaca
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-432/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP-432/18, rješavajući apelaciju Jongwei Ji, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jongwei Ji podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 023920 16 U od 26. decembra 2017. godine, rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine broj UP-2-06-07-2-138/16 od 16. septembra 2016.

godine i rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine – Službe za poslove sa strancima broj UP-I/18.5.I.07.3-52/16 od 29. jula 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jongwei Ji (u daljnjem tekstu: apelant) državljanin Kine, kojeg zastupa Vasvija Vidović, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 023920 16 U od 26. decembra 2017. godine, rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-2-06-07-2-138/16 od 16. septembra 2016. godine i rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine – Službe za poslove sa strancima (u daljnjem tekstu: Služba) broj UP-I/18.5.I.07.3-52/16 od 29. jula 2016. godine. Apelant je istovremeno zatražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio Službi, Ministarstvu i svakom drugom ogranu vlasti u Bosni i Hercegovini da mu otkažu stalni boravak i mjeru protjerivanja, „do nove odluke Ustavnog suda“.

2. Rješavajući po službenoj dužnosti u upravnoj stvari otkaza stalnog boravka u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH) za apelanta, Služba je donijela rješenje broj UP-I/18.5.I.07.3- 52/16 od 29. jula 2016. godine. Predmetnim rješenjem apelantu – državljaninu Kine i nosiocu precizirane putne isprave otkazano je pravo na stalni boravak, odobren preciziranim rješenjem Službe, te mu je, uz otkaz stalnog boravka u BiH, izrečena i mjera protjerivanja sa teritorije BiH sa zabranom ulaska i boravka u BiH u periodu od četiri godine, računajući od momenta napuštanja teritorije BiH, zbog toga što je utvrđeno da njegovo prisustvo u BiH predstavlja prijetnju sigurnosti BiH. Takođe, predmetnim rješenjem apelantu je naloženo da napusti teritoriju BiH u roku od tri dana po sticanju uslova iz člana 113. st. 1 i 2. Zakona o strancima, te je određeno da mu se, nakon što rješenje o otkazu stalnog boravka postane konačno, naljepnica odobrenog stalnog boravaka precizirani broj poništava, a da mu se do napuštanja teritorije BiH uz potvrdu privremeno oduzimaju sve putne isprave koje može koristiti za prelazak državne granice BiH.

3. Apelant je podnio žalbu protiv rješenja tužbe, koju je Ministarstvo odbilo kao neosnovanu rješenjem broj UP-2-06-07-2-138/16 od 16. septembra 2016. godine.

4. Apelant je podnio tužbu protiv rješenja Ministarstva koju je Sud BiH odbio presudom broj S1 3 U 023920 16 U od 26. decembra 2017. godine

5. Apelant tvrdi da mu je osporenim odlukama u povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kako navodi „usljed proizvoljne primjene procesnog prava, odnosno proizvoljne primjene Zakona o upravnom postupku BiH“ te pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije „jer nisu precizno navedeni razlozi zbog kojih mu se otkazuje boravak i izriče mjera protjerivanja“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud podsjeća da odluke koje se tiču ulaska, ostanka i protjerivanja stranaca ne uključuju utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza ili utvrđivanje postojanja krivične optužbe protiv njega u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava: u daljnjem tekstu: Evropski sud, Maaouia protiv Francuske, aplikacija broj 39652/98, st. 36- 40, EHCR 2000-X i Ustavni sud Odluka o dopustivosti i meritumu AP-5802/10 od 30. marta 2012. godine, tačka 54, dostupna na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi iz apelacije u ovom dijelu ratione materiae u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

8. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i apelantovi navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa tim pravom ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-432/18 (J. J.) | Sudska praksa | Aktio