Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-967/17 (D. S.)
Odluka donesena 27. 02. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-967/17
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP 967/17, rješavajući apelaciju Dragice Stjepanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Dragica Stjepanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 126 0 Rs 029101 17 Gži.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantici Dragici Stjepanović isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli, u skladu s ovom odlukom, da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 126 0 Rs 029101 17 Gži u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dragica Stjepanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Osječana podnijela je 13. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka, koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Lukavcu kao predmet broj 126 0 I 029101 12 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Lukavcu i Općinskog suda u Tuzli zatraženo je 29. marta 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Sudovi su u periodu od 4. do 13. aprila 2017. godine dostavili odgovore na predmetnu apelaciju.
4. Ustavni sud je 24. januara 2018. godine od Općinskog suda u Lukavcu telefonskim putem pribavio dodatne informacije o predmetnom izvršnom postupku.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 31. augusta 2009. godine podnijela Općinskom sudu u Tuzli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „VF Komerc-Progres“ Lukavac kao pravnog sljednika d.d. „Progres“ Robna kuća Lukavčanka-Lukavac na osnovu izvršne isprave - Rješenja Kantonalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu broj 09-34-12191/00-VII od 19. decembra 2008. godine.
7. U predmetnom izvršnom postupku Općinski sud u Tuzli je donio Rješenje o izvršenju broj 032-0-I-09-009902 od 6. novembra 2009. godine kojim je odredio izvršenje radi uspostavljanja apelanticinog radnopravnog statusa, počev od 2. februara 2000. godine.
8. Postupajući u predmetnom izvršnom postupku, Općinski sud u Tuzli je rješenjem od 17. novembra 2011. godine odredio vještačenje po vještaku ekonomske struke sa zadatkom da se izjasni na okolnosti naknade plaće za određeni period.
9. Nakon toga, predmetni spis je 28. decembra 2012. godine dostavljen Općinskom sudu u Lukavcu na daljnje postupanje.
10. Prema stanju spisa, apelantica se 21. septembra 2016. godine obraćala predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu tražeći da se zakaže rasprava u njenom predmetu.
11. Općinski sud u Lukavcu je 27. oktobra 2016. godine održao ročište na kojem je, svojim zaključkom, stavio van snage sve provedene radnje Općinskog suda u Tuzli, tj. u dijelu određivanja vještačenja po vještaku ekonomske struke, zaključujući da se nije moglo odrediti navedeno vještačenje sa zadatkom kako je to odredio Općinski sud u Tuzli.
12. Apelantica je 9. februara 2017. godine ponovo uputila urgenciju predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu tražeći da sud donese rješenje nakon održanog ročišta od 27. oktobra 2016. godine.
13. Nakon toga, Općinski sud u Lukavcu je 11. aprila 2017. godine donio Rješenje broj 126 0 I 029101 12 I kojim je odlučeno da se postupak izvršenja smatra završenim provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, odnosno uspostavljanjem apelanticinog radnopravnog statusa počev od 2. februara 2000. godine i uplatom pripadajućih naknada.
14. Postupajući po apelanticinom prigovoru protiv navedenog rješenja, Općinski sud u Lukavcu je 21. jula 2017. godine donio rješenje kojim prigovor odbija.
15. Protiv navedenog rješenja apelantica je izjavila žalbu, te je predmetni spis 2. novembra 2017. godine proslijeđen Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na postupanje po žalbi.
16. Predmetni izvršni postupak ukupno traje osam godina i pet mjeseci.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je izložila tok postupka, te je istakla da se nekoliko puta bezuspješno obraćala predsjedniku Općinskog suda u Tuzli, te predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu urgirajući da se postupak u njenom predmetu okonča.
b) Odgovori na apelaciju
18. Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije dao svoje izjašnjenje u vezi s konkretnim predmetom, već je samo naglasio da se apelanticin predmet nalazi kod Općinskog suda u Lukavcu.
19. U odgovoru na apelaciju, Općinski sud u Lukavcu se nije posebno očitovao na navode apelacije o dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka, nego je naveo da je predmetni izvršni postupak završen, te je u prilogu odgovora dostavio Rješenje broj 126 0 I 029101 12 I od 11. aprila 2017. godine kojim je odlučeno da se „postupak izvršenja smatra završenim provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, odnosno uspostavom radnopravnog statusa apelantice počev od 2. februara 2000. godine i uplatom pripadajućih naknada“.
V.Relevantni propisi
20. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
21. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke, odnosno odluke nadležnog organa, predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također kontinuirano ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude, odnosno odluke nadležnog organa (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija koje je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
25. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
27. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...].
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
30. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, kontinuirano isticao u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Period koji treba uzeti u obzir
31. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 31. augusta 2009. godine i da je još u toku. Dakle, izvršni postupak u predmetnoj apelaciji traje osam godina i pet mjeseci. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
32. Ustavni sud zapaža da se predmetna apelacija tiče nemogućnosti okončanja izvršnog postupka, koji po sebi zahtijeva određenu hitnost u postupanju (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina). Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u predmetnom postupku radi o naročito složenim pitanjima budući da je predmetni izvršni postupak pokrenut po apelanticinom prijedlogu za provođenje rješenja Kantonalne komisije, a kojim je apelanticinom poslodavcu (sada izvršeniku) naloženo da apelantici uspostavi radno-pravni status počev od 2. februara 2000. godine.
33. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka. Naprotiv, prema stanju u spisu, apelantica se nekoliko puta pismenim putem obraćala predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu urgirajući da se njen predmet okonča, čime je iskazivala veću zainteresiranost za predmetni izvršni postupak. Ustavni sud, također, zaključuje da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanticu budući da se radi o njenom radnopravnom statusu.
34. Nadalje, analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Tuzli, postupajući po apelanticinom prijedlogu za izvršenje u relativno kratkom roku donio rješenje o izvršenju, tj. nakon tri mjeseca, ali da je, nakon toga, za period od tri godine koliko se još predmet nalazio kod ovog suda, preduzeo samo jednu procesnu radnju, tj. donio je rješenje kojim je odredio vještačenje. S druge strane, Ustavni sud zapaža veću pasivnost Općinskog suda u Lukavcu, kojem je predmet proslijeđen na postupanje u decembru 2012. godine, a koji je nakon tri godine i deset mjeseci (u oktobru 2016. godine) održao ročište na kojem je zaključkom stavio van snage radnje koje je proveo Općinski sud u Tuzli u odnosu na određivanje vještačenja, te je nakon dodatnih šest mjeseci nakon održavanja ročišta i apelanticine urgencije predsjedniku tog suda donio rješenje kojim je odlučeno da se postupak izvršenja smatra završenim (u aprilu 2017. godine). Općinski sud je u konačnici u julu 2017. godinu donio odluku o apelanticinom prigovoru i predmet proslijedio Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi. Ustavni sud zapaža da prvostepeni sudovi u odgovoru na apelaciju nisu ponudili nikakvo opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka, ali da je Općinski sud u Lukavcu istakao da se predmetni izvršni postupak smatra završenim. Međutim, u vezi s ovim navodima, Ustavni sud podsjeća da je, prema stanju spisa, predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom po apelanticinoj žalbi. Uzimajući u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud smatra da je ukupno trajanje predmetnog postupka pred prvostepenim sudovima koji je, u vrijeme donošenja ove odluke, trajao osam godina i pet mjeseci, od čega je pred prvostepenim sudovima trajao osam godina i tri mjeseca, a priori nerazumno i moglo bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti.
35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta prvostepeni sudovi nisu ponudili prihvatljivo opravdanje.
36. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja izvršnih postupaka u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1724/16 od 10. maja 2017. godine (i drugim odlukama od 10. maja 2017. godine dostupnim na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci Ustavni sud je, između ostalog, naveo da je:„Prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“
37. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1724/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1724/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Zbog istih razloga, i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.
38. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda pred kojim se postupak trenutno vodi po apelanticinoj žalbi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu s obzirom na to da predmetni postupak ukupno traje već osam godina i pet mjeseci. Naime, budući da je u predmetnom postupku utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42).
Pitanje naknade nematerijalne štete
39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da bi apelantici u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku trebalo isplatiti iznos od 2.400,00 KM, imajući u vidu da navedeni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, traje više od osam godina.
40. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina predmetnog izvršnog postupka, koji traje osam godina i pet mjeseci i još je u toku, bila pretjerano duga, čime je ozbiljno dovedeno u pitanje apelanticino pravo na „pristup sudu“.
42. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman