Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2981/17 (Hypo Leasing Karten Gmbh & Co Kg Klagenfurt)
Odluka donesena 27. 02. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Stečaj
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Zastara
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2981/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP-2981/17, rješavajući apelaciju Hypo Leasing Karten Gmbh & Co Kg Klagenfurt, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Hypo Leasing Karten Gmbh & Co Kg Klagenfurt protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 Ps 003628 15 Rev od 11. maja 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Hypo Leasing Karten Gmbh & Co Kg Klagenfurt (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZOU Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnio je 14. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 Ps 003628 15 Rev od 11. maja 2017. godine kojom je, između ostalog, odbijena apelantova revizija protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Ps 003628 12 Pž od 17. novembra 201. godine. Navedenom presudom, između ostalog, žalba tužene Općine Livno je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u stavu prvom i drugom izreke na način da je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio isplatu iznosa od 100.000,00 KM na ime garancije sa zakonskom zateznom kamatom i naknadu troškova postupka.
2. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je naveo da iz utvrđenja nižestepenih sudova proizilazi da je tužena 2. decembra 1999.godine donijela Odluku kojom je izdala garanciju apelantu na iznos od 100.000,00 KM za podmirenje dijela obaveza preduzeća "Livno Trans" d.o.o. Livno prema apelantu, a po osnovu ugovora o lizingu za kamione i prikolice. Nadalje je utvrđeno da je nad korisnikom lizinga "Livno Trans" d.o.o. Livno 22. marta 2001. godine otvoren stečajni postupak i da apelant svoje potraživanje po izdatoj garanciji nije prijavio u stečajnom postupku i o tome obavijestio tuženu. Osim toga, utvrđeno je da su prava i obaveze po zaključenim ugovorima o lizingu bile predmet parničnog postupaka pred sudom u Austriji, koji je 5. januara 2001. godine donio privremenu mjera koju je Kantonalni sud priznao kao izvršnu ispravu. Zatim da je Općinski sud u Livnu postupajući po privremenoj mjeri predao apelantu motorna vozila koja su bila predmet lizinga, uz sačinjavanje zapisnika sa detaljima o vozilima od 16. augusta 2001. godine. Također je utvrđeno da je apelant 30. augusta 2007. godine protestovao garanciju i da je tužbu za isplatu duga po navedenoj garanciji podnio 1. oktobra 2008. godine. Vrhovni sud je naveo da je na ovako utvrđeno činjenično stanje drugostepeni sud pravilno primijenio odredbe člana 371. u vezi sa članom 1007. Zakona o obligacionim odnosima (daljnjem tekstu: ZOO), kao i odredbe člana 64. Zakona o stečaju i likvidaciji, kada je odbio apelantov tužbeni zahtjev (zbog osnovanosti istaknutog prigovora zastrajelosti potraživanja). Pri tome, Vrhovni sud je naveo da je nije mogao prihvatiti apelantove navode da u predmetnoj pravnoj stvari zastara počinje teći od dana protestiranja garancije tj. 30. avgusta 2007. godine. Po ocjeni Vrhovnog suda, apelantovo potraživanje po navedenoj garanciji je zastarjelo upravo iz razloga koje je dao drugostepeni sud u obrazloženju svoje odluke, a koje u potpunosti prihvata i taj sud. Naime, drugostepeni sud je naveo da dan otvaranja stečajnog postupka potraživanja povjerioca prema dužnicima (pa time i potraživanja apelanta po osnovu izdate garancije) koja nisu dospjela smatraju se dospjelim. Prema tome, drugostepeni sud je ukazao da je u takvoj pravnoj situaciji, a shodno odredbama člana 1007. ZOO-a, apelant bio dužan i to svoje potraživanje na ime garantnog pisma kao specifičnog oblika jemstva prijaviti u stečajnom postupku i o tome obavijestit tuženu kao jemca. Drugostepeni sud je ukazao da je prvostepeni sud računao trogodišnji zastarni rok od protesta garancije, iako se u ovoj pravnoj stvari ne radi o trogodišnjem roku zastare, nego važi opći zastarni rok od pet godina. Dakle drugostepeni sud je zaključio da je potraživanje apelanta zastarjelo, računajući opći zastarni rok od pet godina od otvaranja stečajnog postupka (koji je, dakle, istekao 22. marta 2006. godine). Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su Kantonalni i Vrhovni sud u konkretnom slučaju pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Apelant smatra da su usvajanjem istaknutog prigovora tuženog o zastarjelosti potraživanja pogrešno primjenili odredbe ZOO.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, a koje je u potpunosti prihvatio Vrhovni sud, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koje se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman