Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-581/18 (B. I.)

Odluka donesena 15. 02. 2018.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-581/18

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

15. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 15. februara 2018. godine, u predmetu broj AP 581/18, rješavajući zahtjev Bosiljke Ivanković za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Bosiljke Ivanković za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Bosiljka Ivanković (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Dane Končar, advokat iz Banjaluke, podnijela je, 29. januara 2018. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 019924 16 U od 25. decembra 2017. godine i rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 15.03372-109/16 od 29. novembra 2016. godine. Apelantica je također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud „zabranio“ izvršenje konačnog drugostepenog rješenja Ministarstva od 29. novembra 2016. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Odjeljenja za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja Grada Banjaluka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj: 05-372-1817/1992 od 15. jula 2016. godine utvrđeno je da apelantica ima pravo trajnog i nesmetanog korištenja stana koji se nalazi u Banjaluci u ulici Vojvode Momčila broj 14 (u daljnjem tekstu: predmetni stan) te je odbijen zahtjev Grada Banjaluka kojim je tražio iseljenje apelantice iz predmetnog stana.

3. Rješenjem Ministarstva broj 15.03372-109/16 od 29. novembra 2016. godine poništeno je u cijelosti rješenje Odjeljenja od 15. jula 2016. godine i predmetna upravna stvar riješena tako što je utvrđeno da apelantica nema pravo trajnog i nesmetanog korišćenja predmetnog stana, vlasništvo Grada Banjaluka, nakon smrti B.L., nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu, pa joj je naloženo da, u roku od 15 dana, računajući od konačnosti tog rješenja, predmetni stan isprazni od lica i stvari i preda Gradu Banjaluka, bez prava na nužni smještaj, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

4. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 019924 16 U od 25. decembra 2017. godine u postupku upravnog spora odbijena je kao neosnovana apelanticina tužba protiv navedenog rješenja Ministarstva.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Apelantica traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi „zabranio“ izvršenje rješenja Ministarstava od 29. novembra 2016. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zapravo zasniva na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji zbog kojih smatra da treba donijeti traženu privremenu mjeru kojom bi se zabranilo izvršenje pravosnažnog i konačnog upravnog akta kojim je apelantici naloženo iseljenje iz predmetnog stana. Dakle, apelantica u apelaciji iznosi meritorne razloge o kojima će Ustavni sud tek odlučiti prilikom razmatranja osnovanosti same apelacije ali ne prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga po mišljenju Ustavnog suda, navedeni razlozi, nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio traženu privremenu mjeru iz razloga što zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno donijeti traženu privremenu mjeru. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru. Prema tome, po mišljenju Ustavnog suda apelantica u konkretnom slučaju ničim nije dokazala da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-581/18 (B. I.) | Sudska praksa | Aktio