Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4639/17 (T. G.)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4639/17

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4639/17, rješavajući apelaciju Tatjane Gundić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. veljače 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Tatjane Gundić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak po zahtjevu za vraćanje stana u posjed, koji se trenutno nalazi pred Službom za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljene osobe i izbjeglice, Odjel za društvene djelatnosti Grada Mostara, u predmetu broj UP I 06/3-25-4258/07.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantici Tatjani Gundić isplati iznos od 5.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Službi za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljene osobe i izbjeglice, Odjel za društvene djelatnosti Grada Mostara, da po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak, shodno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i Službi za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljene osobe i izbjeglice, Odjel za društvene djelatnosti Grada Mostara, da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Tatjana Gundić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Republike Hrvatske, koju zastupa Maja Škoro, odvjetnica iz Mostara, podnijela je 8. studenog 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja upravnog postupka po zahtjevu za vraćanje stana u posjed, koji se trenutno nalazi pred Službom za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljene osobe i izbjeglice, Odjel za društvene djelatnosti Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Služba), u predmetu broj UP I 06/3-25-4258/07.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel) zatraženo je 8. siječnja 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Služba dostavili su odgovore na apelaciju 11. odnosno 15. siječnja 2018. godine. Ministarstvo nije dostavilo odgovor u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica navodi da je 15. srpnja 1998. godine kao član kućanstva svog oca Zije Sultanića, prijeratnog nositelja stanarskog prava na stanu u Mostaru (u daljnjem tekstu: predmetni stan), podnijela zahtjev za vraćanje stana u posjed. Apelantica je 22. svibnja 2007. godine dostavila Odjelu podnesak kojim je urgirala donošenje rješenja kojim će se izvršiti vraćanje predmetnog stana.

6. Zaključkom Odjela od 14. lipnja 2007. godine odbačen je apelantičin zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana kao nepravodoban (navedeno da je apelantica 22. svibnja 2007. godine podnijela zahtjev). Rješenjem Ministarstva od 14. rujna 2007. godine odbijena je apelantičina žalba podnesena protiv prvostupanjskog zaključka. Postupajući po tužbi u upravnom sporu, Kantonalni sud je presudom od 15. siječnja 2008. godine uvažio apelantičinu tužbu, poništio rješenje Ministarstva i predmet vratio Ministarstvu na ponovno rješavanje.

7. Postupajući u ponovnom postupku, Ministarstvo je rješenjem od 19. rujna 2008. godine odbilo apelantičinu žalbu protiv prvostupanjskog zaključka. Postupajući po tužbi u upravnom sporu, Kantonalni sud je presudom od 29. travnja 2009. godine uvažio apelantičinu tužbu, poništio rješenje Ministarstva i predmet vratio Ministarstvu na ponovno rješavanje.

8. Postupajući u ponovnom postupku, Ministarstvo je rješenjem od 29. svibnja 2009. godine poništilo prvostupanjski zaključak Odjela i predmet vratilo prvostupanjskom organu na ponovni postupak i odlučivanje. U ponovnom postupku Odjel je zaključkom od 27. siječnja 2010. godine odbacio apelantičin zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed kao nepravodoban, te je rješenjem Ministarstva od 25. lipnja 2010. godine odbijena apelantičina žalba podnesena protiv prvostupanjskog zaključka. Postupajući po tužbi u upravnom sporu, Kantonalni sud je presudom od 26. travnja 2011. godine uvažio apelantičinu tužbu, poništio rješenje Ministarstva i predmet vratio Ministarstvu na ponovno rješavanje, te odredio da će se o apelantičinom zahtjevu za naknadu troškova postupka odlučiti u konačnoj odluci.

9. U ponovnom postupku Ministarstvo je rješenjem od 22. listopada 2012. godine poništilo zaključak Odjela i odbacilo apelantičin zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed kao nepravodoban. Postupajući po tužbi u upravnom sporu, Kantonalni sud je presudom od 23. prosinca 2013. godine uvažio apelantičinu tužbu, poništio rješenje Ministarstva i zaključak Odjela i predmet vratio prvostupanjskom organu na ponovno rješavanje, te odredio da će se o troškovima postupka odlučiti u konačnoj odluci. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je, po ocjeni tog suda, zahtjev koji je apelantica podnijela 15. srpnja 1998. godine za vraćanje u posjed predmetnog stana putem pošte Kostanjevac (Hrvatska) pravodoban pa organi uprave nisu na pravilan način ocijenili odredbe Zakona o upravnom postupku i Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Međutim, kako nisu utvrđene činjenice vezane za status eventualnog privremenog korisnika, predmet je vraćen organu uprave da u tom dijelu utvrdi potpuno i pravilno činjenično stanje i donese odluku u skladu sa pravnim shvaćanjem tog suda.

10. Postupajući u ponovnom postupku, Grad Mostar je zaključkom od 15. prosinca 2014. godine odbacio apelantičin zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed kao nepravodoban, te je rješenjem Ministarstva od 15. travnja 2015. godine odbijena apelantičina žalba podnesena protiv prvostupanjskog zaključka.

11. Postupajući po tužbi u upravnom sporu, Kantonalni sud je presudom od 18. rujna 2017. godine uvažio apelantičinu tužbu, poništio rješenje Ministarstva i zaključak Grada Mostara i predmet vratio prvostupanjskom organu na ponovno rješavanje, te odredio da će se o apelantičinom zahtjevu za naknadu troškova postupka odlučiti u konačnoj odluci. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da prvostupanjski i drugostupanjski organi u ponovnom postupku nisu postupili po presudi od 23. prosinca 2013. godine, čime su postupili suprotno odredbama članka 57. Zakona o upravnim sporovima. Dalje je navedeno da su pobijana rješenja donesena u ponovnom postupku na podlozi istih dokaza na kojima je bilo utemeljeno ranije rješenje, te su upravni organi bili dužni provesti postupak onako kako je određeno u presudi.

12. Prema stanju spisa, još uvijek je u tijeku postupak pred prvostupanjskim organom. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

13. Apelantica navodi da joj je zbog duljine trajanja upravnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica navodi da je tijekom postupka podnosila molbe upravnoj inspekciji i urgencije upravnim organima za postupanje u predmetu. Apelantica navodi da predmetni postupak traje neopravdano dugo, te da prvostupanjski i drugostupanjski organi svjesno izbjegavaju provođenje upravnog postupka, donose rješenja kojim odbacuju njezin zahtjev i izbjegavaju postupiti po pravno obvezujućim uputama iz presuda Kantonalnog suda. Apelantica traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.700,00 KM zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

b)Odgovor na apelaciju

14. Kantonalni sud navodi da u svemu ostaje pri presudama od 18. rujna 2017. i 23. prosinca 2013. godine i datom obrazloženju. Smatra da je pravilno primijenio pozitivnopravne propise i da svojim presudama nije povrijedio apelantičina prava.

15. Služba navodi da nalozima Kantonalnog suda iz presude od 18. rujna 2017. godine prvostupanjskom organu nije dana mogućnost slobodne ocjene dokaza u postupku, već, naprotiv, da donese upravni akt kojim će zanemariti prekluzivne zakonske rokove za podnošenje zahtjeva za vraćanje stana u posjed, spominjući ranije presude i stav Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Dalje navodi da se navedenom presudom prijeti upravnim organima da čine tešku povredu službene dužnosti ako donesu akt suprotno primjedbama suda u pogledu ocjene činjeničnog stanja suda. Ističe da prvostupanjski organ nije nikada zaprimio apelantičin zahtjev za vraćanje stana koji je 15. srpnja 1998. godine navodno zaprimljen u pošti Hrvatske u naselju Kostanjevac. Služba smatra da nema eventualnog svjesnog odugovlačenja predmeta. V.Relevantni propisi

16. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Članak 150. stavak 1.

Organ koji vodi postupak dužan je da poduzima sve što je potrebno da se usmena rasprava obavi bez odugovlačenja i po mogućnosti bez prekidanja i odlaganja.

17. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 57.

Kada sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostupanjski akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donijet. Ako prema naravi stvari koja je bila predmetom spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležno tijelo dužno je donijeti ga bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostave presude. Nadležno tijelo pri tome je vezano pravnim shvaćanjem suda i primjedbama suda glede postupka.

18. Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine FBiH“ br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03, 29/03 i 81/09) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 4. st. 1. i 2.

Nositelj stanarskog prava iz članka 3. stavak 1. ovog zakona ima pravo tražiti vraćanje stana u posjed.

Zahtjev za vraćanje stana u posjed podnosi se općinskom organu uprave nadležnom za stambene poslove, ako zakonom kantona-županije nije drugačije određeno.

Članak 10.

Postupak u predmetima po zahtjevu iz članka 4. ovog zakona smatra se hitnim.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

22. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

24. Apelantica navodi da joj je zbog duljine trajanja upravnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

25. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

26. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela

27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

28. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sustava (vidi Europski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća 1997-IV). b)Razdoblje koje se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u presudi od 23. prosinca 2013. godine naveo da je apelantica pravodobno 15. srpnja 1998. godine podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed, te Ustavni sud stoga smatra da je postupak povodom apelantičinog zahtjeva za vraćanje predmetnog stana u posjed započeo 15. srpnja 1998. godine. Nadalje, navedeni postupak je, nakon što je Kantonalni sud svojom presudom od 18. rujna 2017. godine poništio drugostupanjsko rješenje i prvostupanjski zaključak i predmet vratio prvostupanjskom organu na ponovni postupak i odlučivanje, prema stanju spisa, još u tijeku pred Službom. Dakle, postupak po apelantičinom zahtjevu za vraćanje predmetnog stana u posjed traje oko 19 godina i sedam mjeseci, pa je to razdoblje koje će Ustavni sud ispitati.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora u kojem je apelantica kao član obiteljskog kućanstva nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu tražila vraćanje predmetnog stana u posjed. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja u konkretnom slučaju treba riješiti, a tiču se utvrđivanja pravodobnosti apelantičinog zahtjeva za povrat stana, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanticu jer o ishodu tog postupka ovisi njezino pravo na povrat i daljnje korištenje predmetnog stana.

31. Ustavni sud zapaža da su u tijeku predmetnog postupka veliki broj odluka donijeli upravni organi (tri prvostupanjske i šest drugostupanjskih odluka) i Kantonalni sud (pet odluka), te da je trenutno postupak po treći put vraćen prvostupanjskom organu. S tim u svezi, Ustavni sud zapaža da su organi uprave i Kantonalni sud, gledano nakon 2007. godine kada je donesena prva odluka u predmetu, u relativno kraćim rokovima donosili svoje odluke. Međutim, s druge strane, Ustavni sud isto tako zapaža da je Kantonalni sud pet puta poništavao rješenja upravnih organa i predmet vraćao na ponovni postupak. Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sustav. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da pretežnu odgovornost za duljinu postupka koji traje oko 19 godina i sedam mjeseci u konkretnom slučaju snose upravni organi koji nisu vodili postupak na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (čl. 14. i 150.), niti su postupili po presudi Kantonalnog suda (članak 57. Zakona o upravnim sporovima), odnosno počinili su propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli duljini postupka. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelantica na bilo koji način doprinijela duljini postupka, te zapaža da je urgirala za postupanje u predmetu.

32. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog duljine trajanja postupka za vraćanje predmetnog stana u posjed povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

34. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpjela zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 5.700,00 KM, uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je od značaja za apelanticu i koji je po zakonu hitan.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište organa uprave pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi

36. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantičine navode o kršenju prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka

8. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka

1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, koje apelantica dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje, jer se ti navodi temelje na istim razlozima.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak po apelantičinom zahtjevu za vraćanje predmetnog stana u posjed nije završen ni nakon 19 godina i sedam mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, za što u najvećem dijelu odgovornost snose nadležni organi uprave koji višekratno ne poštuju stav redovnog suda iznesen u presudi u upravnom sporu.

38. Na temelju članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4639/17 (T. G.) | Sudska praksa | Aktio