Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2208/16 (F. Ć.)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2208/16

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2208/16, rješavajući apelaciju Fatime Ćeranić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Fatime Ćeranić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Zaključkom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 900663 14 I od 12. maja 2017. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Ćeranić podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 900663 14 Rev od 29. januara 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Fatima Ćeranić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Mostara, podnijela je 24. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 900663 14 Rev od 29. januara 2015. godine, kao i izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 58 0 P 900663 14 I, gdje je postupak nakon podnošenja apelacije okončan Zaključkom tog suda broj 58 0 P 900663 14 I od 12. maja 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 1. augusta 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Grada Mostar 22. augusta 2017. godine.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 5. septembra 2016. godine, a Grad Mostar 7. septembra 2017. godine.

4. Ustavni sud je telefonskim putem 9. februara 2018. godine od Vrhovnog suda zatražio informacije o statusu predmeta broj 58 0 P 900663 14 Rev.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Parnični postupak

6. Apelantica je Općinskom sudu podnijela tužbu protiv JP Parkovi Mostar i Grad Mostar. Općinski sud je u predmetnom postupku donio Presudu broj 58 0 P 900663 12 P 3 od 30. januara 2013. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 900663 13 Gž od 4. decembra 2013. godine. Iz stanja spisa proizlazi da su tuženi protiv navedene drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu. Odlučujući u revizionom postupku, Vrhovni sud je Presudom broj 58 0 P 900663 14 Rev od 29. januara 2015. godine reviziju djelimično usvojio u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate, dok je u preostalom dijelu odbio reviziju i potvrdio navedenu drugostepenu presudu. Apelanticin punomoćnik je Presudu Vrhovnog suda broj 58 0 P 900663 14 Rev od 29. januara 2015. godine, kojom je parnični postupak okončan, zaprimio 19. februara 2015. godine.

Izvršni postupak

7. Apelantica je posredstvom punomoćnika 11. februara 2014. godine podnijela prijedlog za izvršenje Općinskom sudu protiv izvršenika JP Parkovi Mostar, na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 900663 12 P 3 od 30. januara 2013. godine, potvrđene Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 900663 13 Gž od 4. decembra 2013. godine, radi isplate iznosa od 54.288,44 KM sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Kao sredstvo izvršenja apelantica je opredijelila popis, procjenu i prodaju nekretnine koja se nalazi u vlasništvu izvršenika, detaljno navedene u prijedlogu za izvršenje.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica na osnovu navedenih presuda novim prijedlogom za izvršenje od 11. februara 2014. godine kao izvršenike označila JP Parkovi Mostar i Grad Mostar radi isplate iznosa od 54.288,44 KM sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Kao sredstvo izvršenja apelantica je opredijelila zapljenu novčanih sredstava oba izvršenika, koji se nalaze na žiroračunima banaka detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje.

9. Podneskom od 16. aprila 2014. godine apelantica je kao sredstvo izvršenja u odnosu na JP Parkovi Mostar opredijelila popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari koje su u njegovom vlasništvu.

10. Općinski sud je zaključkom od 21. novembra 2014. godine odredio da se navedena dva prijedloga za izvršenje spoje i postupak vodi pod brojem 58 0 P 900663 14 I.

11. Općinski sud je zaključkom od 26. novembra 2014. godine pozvao apelanticu da opredijeli sredstvo izvršenja u odnosu na oba izvršenika. Apelantica je opredijelila sredstvo izvršenja u odnosu na oba izvršenika, na način što je u odnosu na JP Parkovi Mostar opredijelila popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari – vozila, koje se nalaze u njegovom vlasništvu, pljenidbu novčanih sredstava koja se nalaze na žiroračunu, te prodaju nekretnine koja je u njegovom vlasništvu. U odnosu na Grad Mostar apelantica je kao sredstvo izvršenja opredijelila pljenidbu novčanih sredstava koja se nalaze na žiroračunu izvršenika. Općinski sud je predloženo izvršenje dopustio Rješenjem o izvršenju broj 58 0 O 900663 14 I od 27. oktobra 2015. godine. Općinski sud je zaključkom od 27. oktobra 2015. godine naložio MUPHNK Mostar i Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: ZK ured) da izvrše upis zabilježbe postojanja navedenog rješenja o izvršenju u apelanticinu korist.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je Vrhovni sud, odlučujući u revizionom postupku protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 900663 13 Gž od 4. decembra 2013. godine (na osnovu koje je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje), donio Presudu broj 58 0 P 900663 14 Rev od 29. januara 2015. godine kojom je djelimično preinačio navedenu drugostepenu presudu u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate. Iz stanja spisa proizlazi da je Grad Mostar, nakon donošenja navedene presude Vrhovnog suda, protiv Rješenja o izvršenju broj 58 0 O 900663 14 I od 27. oktobra 2015. godine izjavio prigovor koji je Općinski sud djelimično usvojio Rješenjem broj 58 0 I 900663 15 P od 9. marta 2016. godine u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate. Općinski sud je 15. marta 2016. godine rješenje o izvršenju dostavio Raiffeisen banci d.d. BiH (u daljnjem tekstu: Raiffeisen banka) radi daljnjeg provođenja. Raiffeisen banka je dopisom od 12. aprila 2016. godine obavijestila Općinski sud da izvršenik Grad Mostar više nije klijent te banke i da je račun u toj banci ugašen.

13. Dopisom od 25. augusta 2016. godine Općinski sud je obavijestio apelanticu kao tražioca izvršenja o dopisu Raiffeisen banke i rješenju ZK ureda o upisu zabilježbe postojanja rješenja o izvršenju na predmetnoj nekretnini u apelanticinu korist. Dopisom od 26. augusta 2016. godine Općinski sud je pozvao Raiffeisen banku da se očituje o provođenju rješenja o izvršenju u odnosu na izvršenika JP Parkovi Mostar, tj. o eventualnom prosljeđivanju navedenog rješenja o izvršenju drugim bankama navedenim u rješenju o izvršenju. Dopisom od 26. augusta 2016. godine Općinski sud je pozvao i MUPHNK da se očituje o tome da li je upisao zabilježbu postojanja rješenja o izvršenju u apelanticinu korist na vozilima koja su u vlasništvu izvršenika JP Parkovi Mostar, koja su detaljno navedena u rješenju o izvršenju.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je sa žiroračuna JP Parkovi Mostar kao izvršenika Raiffeisen banka 2. septembra 2016. godine zaplijenila novčana sredstva u apelanticinu korist. Raiffeisen banka je dopisom od 27. januara 2017. godine obavijestila Općinski sud da je u cijelosti provela navedeno rješenje o izvršenju, što je na poziv suda, dopisom od 27. februara 2017. godine, potvrdila i apelantica. Općinski sud je Zaključkom broj 58 0 P 900663 14 I od 12. maja 2017. godine predmetni postupak okončao, tj. postupak izvršenja smatrao završenim, zatim je odredio brisanje navedenih zabilježbi koje su bile upisane u apelanticinu korist.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak okončan nakon tri godine i tri mjeseca. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelantica smatra da joj je u predmetnim postupcima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U apelaciji je navela tok predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, te je zatražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 20.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je sud procesne radnje preduzimao u skladu s relevantnim odredbama zakona, da nije bilo perioda pasivnosti u postupanju, zbog čega nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva.

18. Grad Mostar je u odgovoru na apelaciju obavijestio Ustavni sud da je apelantica u izvršnom postupku u cijelosti namirila svoja potraživanja, te da tokom postupka nisu povrijeđena njena prava na koja se u apelaciji poziva.

V.Relevantni propisi

19. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 5.

(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Dopustivost apelacije u odnosu na parnični postupak

21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Vrhovnog suda broj 58 0 P 900663 14 Rev od 29. januara 2015. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

23. Ustavni sud zapaža da je apelanticin punomoćnik navedenu presudu Vrhovnog suda zaprimio 19. februara 2015. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnijeta 24. maja 2016. godine, odnosno jednu godinu i tri mjeseca nakon prijema konačne odluke suda kojom je okončan predmetni parnični postupak. Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica posredstvom punomoćnika primila navedenu presudu Vrhovnog suda.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na izvršni postupak

25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi i na dužinu trajanja izvršnog postupka, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Zaključkom Općinskog suda broj 58 0 P 900663 14 I od 12. maja 2017. godine. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi u kontinuitetu ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24. sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

26. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4), Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

28. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacije nedopušten zbog proteka roka, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojim apelantica ističe da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 11. februara 2014. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja Zaključka Općinskog suda broj 58 0 P 900663 14 I od 12. maja 2017. godine, kojim je predmetni izvršni postupak okončan, dakle postupak koji je trajao tri godine i tri mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka

32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.

34. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica Općinskom sudu podnijela dva prijedloga za izvršenje, na osnovu istih izvršnih isprava, te da je više puta u odnosu na izvršenike određivala sredstvo izvršenja, što jeste u određenoj mjeri doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak za apelanticu od većeg značaja jer namiruje svoja potraživanja utvrđena navedenim pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama.

35. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u predmetnom postupku nije imao periode veće pasivnosti, da je procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, te da je u predmetnom postupku apelantica u roku od dvije godine i sedam mjeseci od podnošenja prijedloga za izvršenje u cijelosti namirila svoja potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, nakon čega je Općinski sud donio Zaključak broj 58 0 P 900663 14 I od 12. maja 2017. godine, kojim je predmetni postupak okončan.

36. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da u predmetnom postupku nije povrijeđeno apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku u kojem je apelantica u roku od dvije godine i sedam mjeseci u cijelosti namirila svoja potraživanja, a Općinski sud je procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

38. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu također odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

Pitanje naknade nematerijalne štete

39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

40. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelacijom zatražila zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je apelantica u roku od dvije godine i sedam mjeseci od podnošenja prijedloga za izvršenje u cijelosti namirila svoja potraživanja, a Općinski sud je procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima.

42. Na osnovu čl. 18. stav (3) tačka c), 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2208/16 (F. Ć.) | Sudska praksa | Aktio