Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-529/18 (D. D.)
Odluka donesena 27. 02. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-529/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP-529/18, rješavajući apelaciju Dalibora Ducanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dalibora Ducanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Rs 202793 17 Rev od 22. novembra 2017. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 202793 16 Rsž od 27. aprila 2017.
godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 202793 14 Rs od 25. decembra 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Dalibor Ducanović iz Krupe na Vrbasu (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Božidar Bojanić advokat iz Banja Luke, podnio je 24. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 Rs 202793 17 Rev od 22. novembra 2017. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 202793 16 Rsž od 27. aprila 2017. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 202793 14 Rs od 25. decembra 2015. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 202793 14 Rs od 25. decembra 2015. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim traži da se utvrdi da je nezakonito rješenje Disciplinske komisije i odluka Upravnog odbora tuženog „Autoprevoz“ a.d. putnički saobraćaj Banja Luka te da radni odnos nije prestao što je tuženi dužan priznati i dozvoliti apelantu da radi na svom radnom mjestu autoelektričara, kao neosnovan. Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 202793 16 Rsž od 27. aprila 2017. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i potvrđena gore pomenuta prvostepena presuda. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03 do 61/13-u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM ,a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. U konkretnom slučaju radi se o radnom sporu, gdje se tužbeni zahtjev sastoji iz nenovčanog i novčanog potraživanja. U ovoj parnici apelant nije u tužbi označio vrijednost spora, a slijedom toga ni preko propisanog iznosa od 30.000,00 KM, kao uslova za ostvarivanje prava na izjavljivanje revizije, pa je započeo i vodio parnicu u kojoj revizija nije dozvoljena.
3. Apelant ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3. k)Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 202793 16 Rsž od 27. aprila 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 Rs 202793 17 Rev od 22. novembra 2017. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka, presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 202793 16 Rsž od 27. aprila 2017. godine donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je o apelantovom zahtjevu za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 179018 17 Rev od 26. oktobra 2017. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 202793 16 Rsž od 27. aprila 2017. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepenog rješenja, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepeno rješenje primio prije datuma kad je donesena odluka o njegovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. januara 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Rs 202793 16 Rsž od 27. aprila 2017. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman