Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3311/17 (B. D.)
Odluka donesena 27. 02. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Penzija
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3311/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP-3311/17, rješavajući apelacije Bogdana Dimića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Bogdan Dimić protiv:
- Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 84 0 I 049620 17 Gž od 17. maja 2017. godine i
- Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 84 0 I 049620 17 Gž 2 od 20. oktobra 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-3311/17
1. Bogdan Dimić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Broda, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 1. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 84 0 I 049620 17 Gž od 17. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Derventi broj 84 0 I 049620 16 I od 25. januara 2017. godine u dijelu u kojem je obustavljeno izvršenje u odnosu na apelantovo potraživanje na ime naknade plata od pravosnažnosti presude do vraćanja na rad u iznosu od 626,25 KM mjesečno počev od 28. januara 2016. godine do vraćanja na rad, te naplate doprinosa Fondu PIO Republike Srpske na ime obaveznog osiguranja apelanta za period od 28. januara 2016. godine do vraćanja na rad u iznosu utvrđenom od strane Fonda PIO Republike Srpske i troškova izvršnog postupka u iznosu od 668,00 KM.
2. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je naveo, između ostalog, da je po apelantovom prijedlogu podnesenom na osnovu izvršne isprave – Presuda Osnovnog suda u Derventi broj 84 0 Rs 041616 13 Rs od 31. avgusta 2015. godine (potvrđena Presudom Okružnog suda od 28. januara 2016. godine) protiv izvršenika („Rafinerija nafte“ a.d. Brod), doneseno rješenje o izvršenju od 8. aprila 2016. godine. Dalje, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je osnovan prigovor izvršenika u pogledu obustave izvršenja plate i doprinosa dospjelih od pravosnažnosti presude do povratka na posao, jer je na osnovu podneska Fonda PIO Republike Srpske, Filijala Doboj od 10. novembra 2016. godine utvrđeno da je apelant aktivan korisnik starosne penzije od 1. marta 2015. godine. Okružni sud je ukazao da iz navedenog proizilazi da je apelant sve vrijeme od pravosnažnosti presude kao izvršne isprave tj. od 28. januara 2016. godine primao penziju tako da su se okolnosti na osnovu kojih je doneseno rješenje o izvršenju u tom dijelu izmijenile, slijedom čega je osnovan prigovor izvršenika da se taj dio rješenja stavi van snage, odnosno u tom dijelu obustavi, iz razloga što bi apelant za period od 28. januara 2016. godine do povratka na rad primao i starosnu penziju i naknadu plate u mjesečnom iznosu od 626,25 KM sa svim uplatama Fondu PIO. Osim toga, Okružni sud je naveo da apelant tokom postupka nije tvrdio niti dokazao da u spornom periodu nije primao penziju.
AP-5576/17
3. Apelant, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 28. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 84 0 I 049620 17 Gž 2 od 20. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Derventi broj 84 0 I 049620 16 I od 10. jula 2017. godine kojim je odlučeno da se postupak izvršenja smatra završenim.
4. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je naveo, između ostalog, da iz stanja spisa i obrazloženja osporenog rješenja prvostepenog suda proizilazi da je apelant na osnovu izvršne isprave Presude Osnovnog suda u Derventi od 31. avgusta 2015. godine podnio prijedlog da bude vraćen na posao i da mu izvršenik isplati utvrđena potraživanja. Okružni sud je naveo da je rješenje o izvršenju doneseno 8. aprila 2016. godine. Takođe, Okružni sud je ukazao da je podneskom od 2. marta 2017. godine izvršenik obavijestio prvostepeni sud da je u cjelosti postupio po rješenju o izvršenju i u prilogu dostavio materijalne dokaze na osnovu kojih je prvostepeni sud utvrdio da je izvršenik isplatio apelantu iznos od 285,57 KM na ime ostatka duga po osnovu plata, zatezne kamate na plate i zatezne kamate na troškove parničnog postupka, kao i da je izvršenik na apelantov račun uplatio iznos od 5.481,04 KM na ime otpremnine zbog odlaska u starosnu penziju sa pripadajućim porezima i doprinosima. Takođe, navedeno je da je izvršenik 13. februara 2017. godine donio odluku o provođenju presude Osnovnog suda u Derventi od 31. avgusta 2015. godine iz koje proizilazi da se apelant vraća na rad kod izvršenika na mjesto pomoćnika mašiniste kotla, na poslove koje je obavljao prije otkaza ugovora o radu. Osim toga, utvrđeno je da je zapisnik o vraćanju apelanta na rad sastavljen od strane izvršenika 14. februara 2017. godine, da je potpisan od strane ovlaštenog radnika izvršenika i apelanta i da je u zapisniku konstatovano da je apelant pozvan da se vrati na rad, da se apelant javio u kadrovsku službu izvršenika, ali da je odbio da se vrati na radno mjesto pomoćnik mašiniste kotla na koje je bio raspoređen po ugovoru o radu do proglašenja tehnološkim viškom, te da apelant insistira da se vrati na neko drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi. Isto tako, navedeno je da zbog toga što apelant ispunjava uslove za starosnu penziju, zaduženo je Upravljanje personalom da za apelanta izradi rješenje kojim se regulišu prava i obaveze povodom ostvarivanja prava na penziju. Okružni sud je ukazao da je s obzirom na navedeno, pravilno prvostepeni sud zaključio da je izvršenik izmirio u cjelosti sve svoje obaveze koje je imao prema apelantu, te pozivom na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku, budući da su u izvršnom postupku provedene sve izvršne radnje predviđene odredbama čl. 214. do 217. Zakona o izvršnom postupku, pravilno odlučio kao u izreci prvostepenog rješenja. Pored toga, Okružni sud je istakao da nisu osnovani apelantovi prigovori da su mu uskraćena imovinska prava jer mu je odlukom izvršenika od 13. februara 2017. godine ponuđeno vraćanje na rad sa 28. februarom 2015. godine i da su mu na taj način uskraćena prava da za period od skoro dvije godine ostvari prava po osnovu radnog odnosa, iz razloga što je utvrđeno da je apelant korisnik penzije od 1. marta 2015. godine pa nadalje, a što ni sam apelant ne spori. Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3311/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
6. Nakon brižljive, pojedinačne analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelant poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom izvršnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno primijenjen Zakon o izvršnom postupku.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji je u predmetnom izvršnom postupku utvrđeno činjenično stanje i primijenjene relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Imajući u vidu činjenice konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatima postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman