Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2853/16 (H. J.)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2853/16

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP 2853/16, rješavajući apelaciju Huseina Jonuzovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Husein Jonuzović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Cazinu pod brojem 020-0-I-07-00- 0097, a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 I 011023 16 Gž od 13. aprila 2016. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Huseinu Jonuzoviću isplati iznos od 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Husein Jonuzović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnio je 4. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 020-0-I-07-00-0097, a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 I 011023 16 Gž od 13. aprila 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 28. marta 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. marta 2017. godine, a Općinski sud 6. aprila 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Apelant je 4. januara 2007. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv DD „Tvornica žičanih proizvoda“ Cazin (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj Pr-255/00 od 30. juna 2006. godine radi naplate potraživanja iz radnog odnosa, i to popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. Nakon toga Općinski sud je 6. maja 2008. godine donio Rješenje o izvršenju broj 020-0-I-07-00-0097. S obzirom na to da Općinski sud nije okončao izvršni postupak ni nakon osam godina, apelant je 5. januara 2015. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 1/15. Poslije toga Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1/15 od 27. oktobra 2015. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojio apelaciju, te utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na neokončanje izvršnog postupka u razumnom roku, te naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 020-0-I-07-00-0097. U konkretnom slučaju Ustavni sud nije odredio naknadu nematerijalne štete zbog utvrđenog kršenja apelantovog prava na pravično suđenje, nego je smatrao da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je izdat nalog Općinskom sudu da bez daljeg odgađanja donese odluku u konkretnom predmetu.

Postupak u predmetu broj 020-0-I-07-00-0097

6. Sudski izvršitelj je izlaskom na lice mjesta 18. novembra 2015. godine utvrdio da izvršenik nema pokretnih stvari koje mogu biti predmet izvršenja.

7. Nakon toga sudski izvršitelj je 21. decembra 2015. godine ponovo izašao na lice mjesta, te u svom pljenidbenom zapisniku konstatirao da kod izvršenika nije pronašao stvari koje bi mogle biti predmet izvršenja.

8. Shodno tome, Rješenjem Općinskog suda broj 020-0-I-07-00-0097 od 21. decembra 2015. godine obustavljen je postupak u predmetnoj izvršnoj stvari u odnosu na izvršenika i ukinute su sve provedene izvršne radnje.

9. Najzad, Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 I 011023 16 Gž od 13. aprila 2016. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog suda od 21. decembra 2015. godine.

10. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je okončan i ukupno je trajao devet godina i tri mjeseca.

11. Postupajući u konkretnom predmetu, Općinski sud je imao razdoblja neaktivnosti, odnosno nije efikasno preduzimao neophodne procesne radnje radi okončanja predmetnog izvršnog postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant se poziva i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, također, napominje da je Općinski sud svojom pasivnošću povrijedio ne samo navedena apelantova prava nego i relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku. Najzad, apelant predlaže da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, te da mu nadoknadi nematerijalnu štetu zbog neokončanja izvršnog postupka u razumnom roku u određenom novčanom iznosu.

b) Odgovori na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je, bez obrazloženja za dužinu trajanja, odnosno razdoblja neaktivnosti u predmetnom postupku, naveo da su u postupku provedene izvršne radnje, te da je nakon tih radnji, u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku, doneseno rješenje kojim je obustavljen postupak, a koje je postalo pravosnažno donošenjem odluke Kantonalnog suda od 13. aprila 2016. godine, na osnovu čega je predmetni postupak pred tim sudom okončan i spis je arhiviran.

14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su apelantovi navodi u odnosu na Kantonalni sud neosnovani, jer je taj sud apelantovu žalbu izjavljenu protiv prvostepenog rješenja zaprimio 3. marta 2016. godine, te o žalbi odlučio rješenjem od 13. aprila 2016. godine. V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

16. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. Ustavni sud ukazuje da je postupak u konkretnom predmetu okončan rješenjem Kantonalnog suda od 13. aprila 2016. godine, koje je apelant primio 23. maja 2016. godine, dok je apelaciju podnio 4. jula 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

20. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na okončanje postupka u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

22. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...]

25. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, kontinuirano isticao u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Period koji treba uzeti u obzir

26. U konkretnom slučaju Ustavni sud je u uvodnim napomenama istakao da je postupku u kojem je doneseno Rješenje broj 01 0 I 011023 16 Gž od 13. aprila 2016. godine prethodio postupak koji je razmatran Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 1/15 od 27. oktobra 2015. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojena apelantova apelacija, utvrđena povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na okončanje izvršnog postupka u razumnom roku, te naloženo Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 020-0- I-07-00-0097. Iz navedenog proizlazi da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje u pogledu dužine trajanja postupka već donesena konačna i obavezujuća odluka. Međutim, budući da apelantu nije na odgovarajući i dovoljan način otklonjeno kršenje prava zagarantiranih Ustavom, Ustavni sud smatra da se apelant i dalje ima smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1773/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 26, i Evropski sud za ljudska prava, Burdov protiv Rusije (broj 2), presuda od 15. januara 2009. godine, stav 60). S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da je postupak od dana podnošenja apelantovog prijedloga za izvršenje, 4. januara 2007. godine, pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda, 13. aprila 2016. godine, ukupno trajao devet godina i tri mjeseca.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

27. Nakon detaljne analize apelacije koja se tiče nemogućnosti okončanja postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne odluke u dugom vremenskom periodu, Ustavni sud zapaža da je okolnost da izvršenik nije imao pokretnih stvari koje mogu biti predmet izvršenja u izvjesnoj mjeri doprinijela ukupnoj dužini postupka koji je u pitanju. Međutim, ova okolnost nije odlučujuće utjecala na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka, jer, kako proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, od podnošenja prijedloga za izvršenje, 4. januara 2007. godine, pa do donošenja rješenja o izvršenju, 6. maja 2008. godine, prošla je jedna godina i četiri mjeseca, dok je, isto tako, od donošenja rješenja o izvršenju, 6. maja 2008. godine, do sljedeće navedene aktivnosti suda, izlaska sudskog izvršitelja na lice mjesta, 18. novembra 2015. godine, prošlo sedam godina i šest mjeseci. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnoj apelaciji koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog izvršnog postupka od devet godina i tri mjeseca, koji je pri tome po zakonu hitan i koji je bio okončan u vrijeme donošenja ove odluke, a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i ona bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Općinski sud nije ponudio obrazloženje za dugo trajanje ovog postupka, niti ima išta što ukazuje da je ovaj izvršni postupak bio naročito složen, da su postojale neke objektivne okolnosti, ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku.

28. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne odluke u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 2395/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da je „prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“.

29. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2395/15 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2395/15 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). Zbog istih razloga, i ova odluka, također, dostavlja se navedenim subjektima.

30. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“ za šta Općinski sud nije ponudio obrazloženje.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima povrede zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

32. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 2.700,00 KM.

33. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodio predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. c)Ostali navodi

34. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je u ovom predmetu, također, došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je u konkretnom slučaju dužina izvršnog postupka bila pretjerano duga, čime je ozbiljno dovedeno u pitanje apelantovo pravo na „pristup sudu“.

36. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2853/16 (H. J.) | Sudska praksa | Aktio