Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-686/18 (A. L. iz Sarajeva)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-686/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP-686/18, rješavajući apelaciju Almira Lepenice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Almira Lepenice podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 384003 17 Rev od 26. oktobra 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 384003 14 Gž od 27. februara 2017.

godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 384003 13 P od 6. maja 2014. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Almir Lepenica iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Damir Alagić advokat iz Sarajevo, podnio je 5. februar 2018 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 384003 17 Rev od 26. oktobar 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 384003 14 Gž od 27. februara 2017. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 384003 13 P od 6. maja 2014. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 384003 13 P od 6. maja 2014. godine, obavezana je tužena Republika Srpska da apelantu na ime nematerijalne štete za duševne bolove zbog povrede ugleda i časti, slobode i prava ličnosti, na ime pretrpljenog straha, za vrijeme neosnovanog lišenja slobode u logoru Kula u trajanju od 31 dana, isplati ukupan iznos od 6.200,00 KM zajedno sa zakonskom kamatom. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 384003 14 Gž od 27. februara 2017. godine, žalba tužene je uvažena i prvostepena presuda odbijena kao neosnovana tako što je odbijen prethodno usvojeni tužbeni zahtjev za naknadom nematerijalne štete. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačen akao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojima se saglasno odredbi člana 106. stav (2) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o praničnom postupku („Službene novine FBiH“, broj: 98/15 –u daljnjem tekstu: ZPP), ima provesti postupak u ovoj pravnoj stvari, određene su procesno pravne pretpostavke za izjavljivanje revizije na način da ova nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Dosljedno navedenom, kako se revizijom apelanta pobija presuda drugostepenog suda u kojoj je vrijednost pobijanog dijela u iznosu od 6.200,00 KM, dakle, koja ne prelazi označeni iznos kao uslov za dopuštenost izjavljivanja revizije, očito je da se kao predmet revizionog pobijanja pojavljuje presuda u kojoj je vrijednost pobijanog dijela u iznosu koji je ispod propisanog, što je čini nedopuštenom, pa se ova, saglasno odredbama člana 247. stav (1) u vezi sa stavom (2) ZPP-a, imala odbaciti, jer je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može izjaviti.

3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3. d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 384003 14 Gž od 27. februara 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 384003 17 Rev od 26. oktobar 2017. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 384003 14 Gž od 27. februara 2017. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.

6. S obzirom na to da je o apelantovom zahtjevu za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 384003 17 Rev od 26. oktobra 2017. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 384003 14 Gž od 27. februara 2017. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepenog rješenja, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepeno rješenje primio prije datuma kad je donesena odluka o njegovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. februara 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 384003 14 Gž od 27. februara 2017. godine

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-686/18 (A. L. iz Sarajeva) | Sudska praksa | Aktio