Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4563/15 (Općina Breza)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Hipoteka
  • Javna vlast
  • Uknjižba
  • Nekretnina
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4563/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP- 4563/15, rješavajući apelaciju Općine Breza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Općina Breza protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 007645 15 Gž od 14. augusta 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Općina Breza (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Općinsko Pravobranilaštvo Breza, podnijela je 9. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 007645 15 Gž od 14. augusta 2015. godine.

2. Postupajući po zahtjevu Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine-Kantonalni porezni ured Zenica (u daljnjem tekstu: predlagač), Općinski sud u Visokom-Odjeljenje za zemljišnoknjižne poslove (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem broj 041-0-Dn-14-001702 od 28. maja 2014. godine, dozvolio uknjižbu zakonske hipoteke na nekretninama (pobliže opisanim u dispozitivu rješenja) poreznog obveznika-dužnika JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo-Zavisno društvo Rudnik mrkog uglja „Breza“ d.o.o. Breza, radi osiguranja novčanog potraživanja po osnovu dužnih poreznih obaveza u korist predlagača.

3. Odlučujući o žalbi apelantice, kao zainteresovane osobe, Kantonalni sud je rješenjem broj 04 0 Dn 007645 15 Gž od 14. augusta 2015. godine, žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao da je Općinski sud po zahtjevu predlagača, radi upisa zakonske hipoteke na nekretninama poreznog dužnika, dozvolio upis u skladu sa odredbom člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama te zaključio da isto nije u suprotnosti sa odredbom člana 50. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poreskoj upravi Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ broj 27/2012) koji je stupio na snagu 29. marta 2012. godine (prije podnošenja zahtjeva za upis od 9. maja 2014. godine). Dalje je Kantonalni sud istakao da iz zahtjeva predlagača proizilazi da je isti podnesen u cilju realizacije člana 54. Zakona o poreskoj upravi Federacije BiH i člana 28. Pravilnika o procedurama prinudne naplate poreznih obveznika i radi osiguranja potraživanja po osnovu dužnih poreznih obaveza poreznog dužnika JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo-Zavisno društvo Rudnik mrkog uglja „Breza“ d.o.o. Breza. Osim toga je navedeno da je predlagač uz zahtjev za upis zakonske hipoteke na nekretninama poreznog dužnika upisanim u zk uloške, pobliže navedene u dispozitivu prvostepenog rješenja, dostavio i izvršno rješenje o pokretanju prinudne naplate od 22. aprila 2014. godine.

5. Apelantici kao žalitelju je ukazano da je odredbom člana 338. Zakona o stvarnim pravima („Službene novine FBiH“ broj 66/2013 ) propisana pretvorba prava korištenja ili upravljanja ili raspolaganja, tj. društvenog vlasništva, kojom je u stavu 1. propisano da ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, pravo upravljanja ili korištenja ili raspolaganja, kao osnovna prava na stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu, koje do stupanju na snagu ovog Zakona nije postalo vlasništvo druge osobe, danom stupanja na snagu ovog Zakona, pretvaraju se u pravo vlasništva njihovog dosadašnjeg nosioca, odnosno njegovog pravnog slijednika, ako te stvari mogu biti predmet prava vlasništva, u kom pravcu apelantica neosnovano prigovara u žalbi. Dalje je istaknuto da su neosnovani žalbeni navodi apelantice o dozvoli upisa hipoteke na nekretninama-stvarima u općoj upotrebi koje nisu u prometu (rijeka, ulice, javni putevi škole...) kada se ima u vidu da namirenje potraživanja sudskim putem, založni povjerilac ostvaruje u skladu s načelom oficijelnosti, na način da se obrati sudu kako bi se nekretnina prodala službenim putem, javnom prodajom po proceduri propisanoj odredbama Zakona o izvršnom postupku FBiH (dakle, samo stvari koje mogu biti u prometu). Na kraju je istaknuto da ni ostali žalbeni prigovori zainteresirane apelantice ne mogu uticati na donošenje drugačije odluke u ovom postupku.

6. Apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenog prava apelantica vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Smatra da su predmet uknjižbe sporne hipoteke nekretnine koje imaju status općeg dobra i javnog dobra te po svojim svojstvima ne mogu biti u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba i kao takvi su izvan prometa, odnosno na istim se ne može zasnovati hipoteka. Predmet hipoteke mogu biti samo nepokretne stvari koje se nalaze u prometu i na kojima je hipotekarni dužnik uknjižen sa pravom koje sadrži ovlaštenje raspolaganja, a u konkretnom slučaju, kako ističe apelantica, niti jedan od ova dva uslova za zasnivanje hipoteke u konkretnoj zemljišnoknjižnoj stvari nije ispunjen.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. S obzirom na to da je apelantica nositeljica javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da ona ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji je Kantonalni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Ustavni sud također ukazuje da je gotovo identično činjenično i pravno pitanje razmatrao u predmetu iste apelantice broj AP-1590/15 te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Kantonalnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti br. AP-1590/15 od 11. januara 2017. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

12. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4563/15 (Općina Breza) | Sudska praksa | Aktio