Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-270/16 (F. H.)
Odluka donesena 13. 03. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-270/16
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 03. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine, u predmetu broj AP 270/16, rješavajući apelaciju Fatme Hadžalić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Fatma Hadžalić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Cazinu pod brojem 020-0-I-07-00- 1112, a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 I 010508 15 Gž od 10. decembra 2015. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantici Fatmi Hadžalić isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Fatma Hadžalić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Cazina, koju zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnijela je 18. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 020-0-I-07-00-1112, a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 I 010508 15 Gž od 10. decembra 2015. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 23. februara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 2. marta 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Apelantica je 21. augusta 2007. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv DD „Tvornica žičanih proizvoda“ Cazin (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda broj Rs-96/04 od 20. juna 2007. godine radi naplate potraživanja iz radnog odnosa, i to popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. Nakon toga, Općinski sud je 6. maja 2008. godine donio Rješenje o izvršenju broj 020-0-I-07-00- 1112. Nadalje, sudski izvršitelji su izašli na lice mjesta 27. aprila 2011. godine i konstatirali da se izvršenik ne nalazi na adresi navedenoj u prijedlogu za izvršenje, nakon čega je Općinski sud donio zaključak od 10. aprila 2014. godine kojim je obavijestio apelanticu o neuspjeloj pljenidbi i pozvao je da u roku od 15 dana dostavi sudu tačnu adresu izvršenika. Nakon što je apelantica postupila po nalogu suda, sudski izvršitelji su ponovo izašli na lice mjesta 8. juna 2015. godine, kada su ponovo konstatirali da kod izvršenika nisu pronađene stvari koje mogu biti predmet izvršenja. Općinski sud je 22. juna 2015. godine donio rješenje o obustavi predmetnog postupka. U međuvremenu, a s obzirom na to da Općinski sud nije okončao izvršni postupak ni nakon sedam godina i osam mjeseci, apelantica je 14. maja 2015. godine Ustavnom sudu podnijela apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 2404/15. Nakon toga, Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2404/15 od 10. oktobra 2016. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je odbio kao neosnovanu apelaciju podnesenu zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka obustavljenog navedenim rješenjem Općinskog suda.
Postupak u predmetu broj 020-0-I-07-00-1112
6. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 I 010508 15 Gž od 10. decembra 2015. godine apelanticina žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog suda od 22. juna 2015. godine kojim je obustavljen postupak u predmetnoj izvršnoj stvari i ukinute sve provedene izvršne radnje.
7. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je okončan i ukupno je trajao osam godina i tri mjeseca.
8. Postupajući u konkretnom predmetu, Općinski sud je imao periode neaktivnosti, odnosno nije efikasno preduzimao neophodne procesne radnje radi okončanja predmetnog izvršnog postupka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, apelantica se poziva i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica, također, napominje da je Općinski sud svojom pasivnošću povrijedio ne samo navedena prava nego i relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku. Najzad, apelantica predlaže da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, te da joj nadoknadi nematerijalnu štetu zbog neokončanja izvršnog postupka u razumnom roku u određenom novčanom iznosu.
b) Odgovor na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je bez obrazloženja za dužinu trajanja, odnosno period neaktivnosti u predmetnom postupku, naveo da su u postupku provedene izvršne radnje, te da je nakon tih radnji, u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku, donijeto rješenje kojim je obustavljen postupak, a koje je postalo pravosnažno donošenjem odluke Kantonalnog suda od 10. decembra 2015. godine, na osnovu čega je predmetni postupak pred tim sudom okončan i spis je arhiviran.
V.Relevantni propisi
11. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
12. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Ustavni sud smatra da nije potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljeno rješenje Kantonalnog suda od 10. decembra 2015. godine kojim je postupak u konkretnom predmetu okončan, s obzirom na to da je apelaciju podnijela 18. januara 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda
16. Konačno, apelacija ispunjava i uvjet iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na okončanje postupka u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
18. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]
21. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Period koji treba uzeti u obzir
22. U konkretnom slučaju Ustavni sud je u uvodnim napomenama istakao da je postupku u kojem je doneseno Rješenje broj 20 0 I 010508 15 Gž od 10. decembra 2015. godine prethodio postupak koji je razmatran Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 2404/15 od 10. oktobra 2016. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je odbijena apelanticina apelacija podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka obustavljenog navedenim rješenjem Općinskog suda. Iz navedenog proizlazi da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje u pogledu dužine trajanja postupka već donesena konačna i obavezujuća odluka. Međutim, budući da apelantici nakon toga nije na odgovarajući i dovoljan način otklonjeno kršenje Ustavom zagarantiranih prava, Ustavni sud smatra da se apelantica ima smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1773/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 26, i Evropski sud za ljudska prava, Burdov protiv Rusije (broj 2), presuda od 15. januara 2009. godine, stav 60). S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da je postupak od dana podnošenja apelanticinog prijedloga za izvršenje 21. augusta 2007. godine, pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda 10. decembra 2015. godine ukupno trajao osam godina i tri mjeseca.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
23. Nakon detaljne analize apelacije koja se tiče nemogućnosti okončanja postupka po apelanticinom prijedlogu za izvršenje pravosnažne odluke u dugom vremenskom periodu, Ustavni sud zapaža da je okolnost da se izvršenik nije nalazio na adresi navedenoj u prijedlogu za izvršenje u izvjesnoj mjeri doprinijela ukupnoj dužini postupka u pitanju. Međutim, ova okolnost nije odlučujuće utjecala na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka, jer je, kako proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, od podnošenja prijedloga za izvršenje 21. augusta 2007. godine, pa do donošenja rješenja o izvršenju 6. maja 2008. godine prošlo osam mjeseci, dok je, isto tako, od donošenja rješenja o izvršenju 6. maja 2008. godine do sljedeće navedene aktivnosti suda, izlaska sudskog izvršitelja na lice mjesta 27. aprila 2011. godine, prošlo dvije godine i 11 mjeseci. Također, od izlaska sudskog izvršitelja na lice mjesta 27. aprila 2011. godine, pa do sljedeće navedene aktivnosti suda, zaključka od 10. aprila 2014. godine, prošle su gotovo tri godine. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnoj apelaciji koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog izvršnog postupka od osam godina i tri mjeseca, koji je pri tome po zakonu hitan i koji je bio okončan u vrijeme donošenja ove odluke, a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Općinski sud nije ponudio obrazloženje za dugo trajanje ovog postupka, niti ima išta što ukazuje da je ovaj izvršni postupak bio naročito složen, da su postojale neke objektivne okolnosti ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku.
24. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne odluke u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojoj odluci broj AP 2395/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat je sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“.
25. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2395/15 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2395/15 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.
26. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Općinski sud nije ponudio obrazloženje.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima povrede zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpjela zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 2.400,00 KM.
29. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodio predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. c)Ostali navodi
30. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u konkretnom slučaju dužina izvršnog postupka bila pretjerano duga, čime je ozbiljno dovedeno u pitanje apelanticino pravo na „pristup sudu“.
32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman