Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4421/16 (R. C.)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4421/16

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP 4421/16, rješavajući apelaciju Refika Civića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Refik Civić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Cazinu pod brojem 020-0-I-07-00- 1152 (novi broj 20 0 I 019256 16 Gž), a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 I 019256 16 Gž od 5. oktobra 2016. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Refiku Civiću isplati iznos od 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Refik Civić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnio je 28. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 020-0-I-07-00-1152 (novi broj 20 0 I 019256 12 I), a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 I 019256 16 Gž od 5. oktobra 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 16. marta 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 24. marta 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Apelant je 24. augusta 2007. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv DD „Tvornica žičanih proizvoda“ Cazin (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda broj Rs:95/04 od 20. juna 2007. godine radi naplate potraživanja iz radnog odnosa, i to popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.

6. Nakon toga, Općinski sud je 5. maja 2008. godine donio Rješenje o izvršenju broj 020-0-I- 07-00-1152.

7. Nadalje, sudski izvršitelji su izašli na lice mjesta 23. marta 2011. godine i konstatirali da nema izvršenikove pokretne imovine za pljenidbu, procjenu i prodaju, nakon čega je Općinski sud donio zaključak od 25. marta 2011. godine kojim je obavijestio apelanta o neuspjeloj pljenidbi i pozvao ga da predloži ponovnu pljenidbu, što je apelant i učinio podneskom od 30. marta 2011. godine u kojem je predložio pljenidbu na ranije datoj izvršenikovoj adresi, kao i na adresi trećeg lica za koje je apelant tvrdio da se nalazi u posjedu stvari za popis.

8. Sudski izvršitelji su 25. maja 2011. godine ponovo izašli na lice mjesta i konstatirali da kod izvršenika nisu pronašli pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja, nakon čega je Općinski sud rješenjem od 16. septembra 2011. godine obustavio postupak u predmetnoj izvršnoj stvari i ukinuo sve provedene radnje.

9. Rješenjem Kantonalnog suda od 13. decembra 2011. godine uvažena je apelantova žalba, ukinuto je rješenje o obustavi postupka i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

10. Prema stanju u spisu, predmet je u međuvremenu zaveden u CMS sistem i dobio je broj 20 0 I 019256 12 I. U nastavku postupka dnevnom naredbom od 19. marta 2014. godine naloženo je sudskom izvršitelju da izađe na lice mjesta radi popisa, procjene i prodaje izvršenikovih pokretnih stvari uz usmene konsultacije po nalogu iz odluke Kantonalnog suda, nakon čega je sudski izvršitelj sačinio službenu zabilješku u kancelariji suda 18. februara 2015. godine.

11. Međutim, dnevnom naredbom od 18. februara 2015. godine naloženo je sudskom izvršitelju da postupi po ranijoj naredbi (od 27. juna 2014. godine), odnosno da izađe na lice mjesta na adresu trećeg lica po apelantovom prijedlogu iz podneska od 30. marta 2011. godine uz obavještavanje apelanta o mjestu i vremenu zapljene, kao i da sačini službenu zabilješku na okolnosti prve dvije stvari navedene u podnesku od 30. marta 2011. godine (trafostanice i pumpe, tj. o njihovom stanju i karakteru).

12. S obzirom na to da Općinski sud nije okončao izvršni postupak ni nakon sedam godina i dva mjeseca, apelant je 22. oktobra 2014. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 4559/14. Nakon toga, Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4559/14 od 17. juna 2015. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojio apelaciju, te utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na neokončanje izvršnog postupka u razumnom roku, te naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 020-0-I-07-00- 1152 (novi broj 20 0 I 019256 12 I). U konkretnom slučaju Ustavni sud nije odredio naknadu nematerijalne štete zbog utvrđenog kršenja apelantovog prava na pravično suđenje, nego je smatrao da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je izdat nalog Općinskom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u konkretnom predmetu.

Postupak u predmetu broj 020-0-I-07-00-1152 (novi broj 20 0 I 019256 12 I)

13. Sudski izvršitelj je sačinio službenu zabilješku 18. februara 2015. godine o ranije navedenom, te je apelant obaviješten o ročištu za popis, procjenu i pljenidbu zakazanom za 5. mart 2015. godine. Na zakazano ročište apelant, iako uredno obaviješten, nije pristupio, a sudski izvršitelj je sačinio zapisnik o neuspjeloj pljenidbi izvršenikovih pokretnih stvari i na adresi na kojoj je ukazao apelant da se nalaze.

14. Zaključkom od 17. aprila 2015. godine apelant je obaviješten o neuspjeloj pljenidbi i pozvan da predloži novu pljenidbu, što je apelant i učinio podneskom od 30. juna 2015. godine, te su sudski izvršitelji postupajući po apelantovom zahtjevu za ponovnu pljenidbu sačinili službenu zabilješku o neuspjelom ponovljenom pljenidbenom ročištu.

15. Shodno tome, rješenjem Općinskog suda od 23. jula 2015. godine obustavljen je postupak u predmetnoj izvršnoj stvari i ukinute su sve provedene izvršne radnje.

16. Najzad, Rješenjem Kantonalnog suda broj 20 0 I 019256 16 Gž od 5. oktobra 2016. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog suda od 23. jula 2015. godine.

17. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je okončan i ukupno je trajao devet godina i jedan mjesec.

18. Postupajući u konkretnom predmetu, Općinski sud je imao periode neaktivnosti, odnosno nije efikasno poduzimao neophodne procesne radnje radi okončanja predmetnog izvršnog postupka. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant se poziva i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, također, napominje da je Općinski sud svojom pasivnošću povrijedio ne samo apelantova navedena prava nego i relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku. Najzad, apelant predlaže da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, te da mu u određenom novčanom iznosu nadoknadi nematerijalnu štetu zbog neokončanja izvršnog postupka u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

20. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko opisao hronologiju izvršnog postupka, koja je, u skladu sa dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju, bez obrazloženja za dužinu trajanja, odnosno periode neaktivnosti u predmetnom postupku.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

22. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. Ustavni sud ukazuje da je postupak u konkretnom predmetu okončan rješenjem Kantonalnog suda od 5. oktobra 2016. godine, koje je apelant primio 17. oktobra 2016. godine, dok je apelaciju podnio 28. novembra 2016. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

26. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na okončanje postupka u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

28. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

31. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Period koji treba uzeti u obzir

32. U konkretnom slučaju Ustavni sud je u uvodnim napomenama istakao da je postupku u kojem je doneseno Rješenje broj 20 0 I 019256 16 Gž od 5. oktobra 2016. godine prethodio postupak koji je razmatran Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 4559/14 od 17. juna 2015. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojena apelantova apelacija, utvrđena povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na okončanje izvršnog postupka u razumnom roku, te naloženo Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 020-0- I-07-00-1152 (novi broj 20 0 I 019256 12 I). Iz navedenog proizlazi da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje u pogledu dužine trajanja postupka već donesena konačna i obavezujuća odluka. Međutim, budući da apelantu nije na odgovarajući i dovoljan način otklonjeno kršenje Ustavom zagarantiranih prava, Ustavni sud smatra da se apelant i dalje ima smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1773/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 26, i Evropski sud za ljudska prava, Burdov protiv Rusije (broj 2), presuda od 15. januara 2009. godine, stav 60). S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da je postupak od dana podnošenja apelantovog prijedloga za izvršenje 24. augusta 2007. godine pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda 5. oktobra 2016. godine ukupno trajao devet godina i jedan mjesec.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

33. Nakon detaljne analize apelacije koja se tiče nemogućnosti okončanja postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne odluke u dugom vremenskom periodu, Ustavni sud zapaža da je okolnost da izvršenik nije imao pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja u izvjesnoj mjeri doprinijela ukupnoj dužini postupka u pitanju. Međutim, ta okolnost nije odlučujuće utjecala na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka jer, kako proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, od podnošenja prijedloga za izvršenje 24. augusta 2007. godine pa do donošenja rješenja o izvršenju 5. maja 2008. godine prošlo je osam mjeseci, dok je, isto tako, od donošenja rješenja o izvršenju 5. maja 2008. godine do sljedeće navedene aktivnosti suda, izlaska sudskog izvršitelja na lice mjesta 23. marta 2011. godine, prošlo dvije godine i deset mjeseci, nakon čega je Općinski sud poduzimao procesne radnje u ovom izvršnom postupku koji je rezultirao obustavom postupka (16. septembra 2011. godine). Također, u ponovnom postupku (nakon što je Kantonalni sud 13. decembra 2011. godine ukinuo rješenje o obustavi postupka) ponovo je vidljiva neaktivnost Općinskog suda u periodu od dvije godine i tri mjeseca nakon čega je Općinski sud (19. marta 2014. godine) naložio sudskim izvršiteljima da izađu na lice mjesta radi popisa, procjene i prodaje izvršenikovih pokretnih stvari. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnom postupku koji je predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog izvršnog postupka od devet godina i jedan mjesec, koji je pri tome po zakonu hitan i koji je bio okončan u vrijeme donošenja ove odluke, a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Općinski sud nije ponudio obrazloženje za dugo trajanje ovog postupka, niti ima išta što ukazuje da je ovaj izvršni postupak bio naročito složen, da su postojale neke objektivne okolnosti koje bi odlučujuće utjecale na dužinu trajanja postupka ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku.

34. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne odluke u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojoj odluci broj AP 2395/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat je sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“.

35. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2395/15 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2395/15 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.

36. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Općinski sud nije ponudio obrazloženje.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima povrede zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 2.700,00 KM.

39. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodio predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. c)Ostali navodi

40. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u konkretnom slučaju dužina izvršnog postupka bila pretjerano duga, čime je ozbiljno dovedeno u pitanje apelantovo pravo na „pristup sudu“.

42. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4421/16 (R. C.) | Sudska praksa | Aktio