Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4994/17 (U. M. K.)
Odluka donesena 13. 03. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Troškovi postupka
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4994/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 03. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine, u predmetu broj AP-4994/17, rješavajući apelaciju Une Mary Kelly, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine–Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Una Mary Kelly protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 527465 17 Mož od 30. avgusta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Una Mary Kelly (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Muhidin Karšić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 30. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 527465 17 Mož od 30. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantičina žalba i potvrđeno prvostepeno dopunsko rješenje od 2. februara 2017. godine, kojim je, između ostalog, odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stav I izreke rješenja). Odbijen je apelantičin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (stav II izreke rješenja).
2. U obrazloženju prvostepenog rješenja prvostepeni sud je, između ostalog, naveo da je odlučujući o troškovima postupka izvršio uvid u spis, a u cilju procjene razloga za postupanje apelantice odnosno o poduzimanju pravnih radnji koje su je izložile troškovima ovog postupka. Naime, prvostepeni sud je ukazao da iz stanja spisa proizlazi da je apelantica većinu podnesaka, za koje traži naknadu troškova, u spis suda uložila samoinicijativno i iz vlastite potrebe očitovanja, a ne po nalogu suda ili zbog stvarne neophodnosti za vođenje postupka. Takođe, prvostepeni sud je naveo da je pitanje naknade troškova na ime prijevoda na neki od službenih jezika u BiH regulirano odredbama člana 315. stav 1. Zakona o parničnom postupku (kojima je propisno da stranke i umješači koji ne poznaju nijedan od jezika iz člana 6. ovog zakona, obezbijediće o svom trošku usmeno i pismeno prevođenje procesnih radnji koje preduzimaju, kao i druga usmena i pismena prevođenja za svoje potrebe). Prvostepeni sud je naveo da je jedina zaista potrebna pravna radnja apelantice bila sastav podneska-odgovora na tužbu u kojem je apelantica obavijestila sud o svom diplomatskom imunitetu. S tim u vezi, prvostepeni sud je naveo da je, cijeneći sve naprijed navedeno, donio odluku o troškovima postupka temeljem ovlaštenja iz člana 280. stav 1. Porodičnog zakona F BiH (kojim je propisano da o troškovima postupka u statusnim stvarima sud će odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka), pa je o istima odlučio slobodno i to na način da je svaku stranku obavezao da snosi svoje troškove postupka. Naime, prvostepeni sud je ocijenio da ovo iz razloga što u konkretnom slučaju imamo spor iz oblasti porodično-pravih odnosa koji se može svrstati u spor o statusnim stvarima stranaka, a upravo to je vrsta sporova za koje Porodični zakon F BiH, kao lex specialis u odnosu na Zakon o parničnom postupku, daje ovlaštenje sudu da o troškovima postupka odluči slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i bez obaveze da isključivo cijeni uspjeh stranaka u parnici.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da iz prvostepenog rješenja i stanja spisa slijedi da je prvostepeni sud rješenjem od 30. septembra 2016. godine odbacio prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja i tužbu tužitelja (J.N.P., suprug apelantice). Zatim, da je punomoćnik apelantice u zakonskom roku dostavio podnesak-žalbu kojom je predložio da se donese odluka o troškovima parničnog postupka i obaveže tužitelj da apelantici naknadi troškove postupka (i to troškove odgovora na tužbu u iznosu od 360,00 KM, sastava podneska na poziv za stranku u iznosu od 180,00 KM, sastav i podnošenje zahtjeva za donošenje rješenja u iznosu od 180,00 KM, sastav podneska u iznosu od 180,00 KM, sastav i podnošenje odgovora na prijedlog za izdavanje privremene mjere u iznosu od 270,00 KM, sastav žalbe, troškove tumača za engleski jezik u iznosu od 320,00 KM, i 315,00 KM i troškove ovjere tužbe u iznosu od 636,00 KM). Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud, suprotno navodima žalbe, pravilno cijenio podnesak-žalbu apelantice i donio dopunsko rješenje kojim je odlučio o troškovima postupka. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, pravilnom primjenom člana 192. stav 1. Zakona o parničnom postupku, dopunskim rješenjem odlučio o troškovima postupka, te pravilnom primjenom člana 280. stav 1. Porodičnog zakona F BiH odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, ukazuje na proizvoljnu primjenu odredaba Zakona o parničnom postupku jer smatra da je tužitelj izgubio parnicu i da je stoga dužan da joj naknadi troškove postupka.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelantica pozvala odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, pozivajući se na relevantne odredbe Porodičnog zakona F BiH i Zakona o parničnom postupku, u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje u pogledu odluke o troškovima postupka, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman