Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1822/16 (V. S.)
Odluka donesena 27. 02. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Protek roka
- Eksproprijacija
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1822/16
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 02. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP 1822/16, rješavajući apelaciju Vasilja Steća, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c) i tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 60, člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Vasilj Steć.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Okružnim sudom u Banjoj Luci kao predmet broj 78 0 V 016394 17 Gž.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Vasilju Steću isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Okružnog suda u Banjoj Luci da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 78 0 V 016394 17 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Okružnog suda u Banjoj Luci da u roku od tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vasilj Steć zbog dužine trajanja postupka eksproprijacije koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 006945 11 U od 14. novembra 2012. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vasilj Steć protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 78 0 V 016394 14 Gž od 10. novembra 2015. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Vasilj Steć (u daljem tekstu: apelant) iz Poreča, Republika Hrvatska, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Lazo S. Radić i Mladen Baštinac, advokati iz Banje Luke, podnio je 22. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka eksproprijacije pred Republičkom upravom za geodetske i imovinskopravne poslove - PJ Prnjavor (u daljem tekstu: Republička uprava), dužine trajanja vanparničnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Prnjavoru (u daljem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 78 0 V 016394 15 V 2 ( stari broj: 78 0 V 016394 13 V), a koji se nakon podnošenja apelacije vodi pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni sud) kao predmet broj 78 0 V 016394 17 Gž. Apelant predmetnom apelacijom osporava i Rješenje Okružnog suda broj 78 0 V 016394 14 Gž od 10. novembra 2015. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, zatraženo je 4. jula 2016. godine od Osnovnog i Okružnog suda da dostave odgovorE na apelaciju, a 7. oktobra 2016. godine zatražen je odgovor na apelaciju od Republičke uprave. Od Osnovnog suda je 20. januara 2017. godine zatražena informacija o predmetnom postupku, a 8. februara 2017. godine zatraženo je da se dostavi spis suda. Od Osnovnog suda zatražen je odgovor na apelaciju i 22. novembra 2017. godine.
3. Odgovor na apelaciju Okružni sud je dostavio 8. jula 2016. godine, Osnovni sud 11. jula 2016. godine, Republička uprava 18. oktobra 2016. godine. Osnovni sud je obavještenje o predmetnom postupku dostavio 25. januara 2017. godine, a spis je Osnovni sud dostavio 20. februara 2017. godine. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio i 6. decembra 2017. godine.
4. Ustavni sud je Osnovnom sudu spis vratio 3. marta 2017. godine.
5. Ustavni sud je telefonskim putem 13. februara 2018. godine od Osnovnog suda pribavio dodatne informacije o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
Postupak eksproprijacije
7. Republička uprava je, na prijedlog predlagača Republike Srpske, donijela Rješenje broj 21.36/473-12-40/09 od 8. juna 2009. godine, koje je postalo pravosnažno 29. juna 2009. godine, kojim su u cijelosti eksproprisane pojedine nekretnine, bliže navedene u rješenju, u svrhu izgradnje auto-puta Banja Luka-Doboj, a koje su bile u apelantovom vlasništvu. Tačkom 3. dispozitiva navedenog rješenja je određeno da će se o apelantovom zahtjevu za primjenu člana 11. Zakona o eksproprijaciji Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06, 37/07, 66/08 i 110/08, u daljem tekstu: Zakon o eksproprijaciji), koji se odnosi na druge nepokretnosti koje nisu obuhvaćene eksproprijacijom, odlučiti dopunskim rješenjem.
8. Republička uprava je dopunskim Rješenjem broj 21.36/473-12-40-1/09 od 8. februara 2010. godine odbila apelantov zahtjev za eksproprijaciju drugih nepokretnosti detaljno navedenih u rješenju. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu i navedeno rješenje prvostepenog organa je poništeno Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka broj 21.05/473-62/10 od 30. juna 2010. godine. Iz stanja spisa proizilazi da je Republička uprava, nakon dostavljanja predmeta na ponovni postupak, radi njegovog okončanja održala ročišta 20. avgusta 2010. godine i 12. januara 2011. godine, nakon čega je donijela dopunsko Rješenje broj 21.36/473-12-40/09 od 10. februara 2011. godine, kojim je djelimično usvojila apelantov prijedlog za eksproprijaciju i drugih nekretnina, detaljno navedenih u dispozitivu navedenog rješenja, za koje je odredila naknadu u iznosu koji je detaljno naveden u dispozitivu. Iz stanja spisa proizilazi da je protiv navedenog rješenja tužbom pokrenut upravni spor i da je nakon donesene Presude Okružnog suda broj 11 0 U 006945 11 U od 14. novembra 2012. godine navedeno rješenje postalo i pravosnažno.
Vanparnični postupak
9. Iz stanja spisa proizilazi da se Republička uprava i apelant u upravnom postupku nisu mogli usaglasiti o visini naknade za pojedine eksproprisane nepokretnosti zbog čega je Republička uprava 26. aprila 2013. godine, uz dopis broj 21.36/473-12-40/09 od 25. aprila 2013. godine, predmet dostavila Osnovnom sudu radi odlučivanja o naknadi za eksproprisane nekretnine, u skladu sa članom 70. stav 2. Zakona o eksproprijaciji, a korisnik eksproprijacije je Republika Srpska. Osnovni sud je t apelantov predmezaveo pod brojem 78 0 V 016394 13 V. Iz stanja spisa proizilazi da je predmet postupka pred Osnovnim sudom bilo određivanje naknade za nepokretnosti eksproprisane dopunskim Rješenjem Republičke uprave broj 21.36/473-12-40/09 od 10. februara 2011. godine. U toku postupka Osnovni sud je proveo vještačenja vještaka geodetske struke Ž. Đ., vještaka šumarske struke M. L. i vještaka poljoprivredne struke M. H., nakon čega je donio Rješenje broj 78 0 V 016394 13 V od 24. januara 2014. godine, kojim je odredio naknadu apelantu za eksproprisane nepokretnosti bliže navedene u dispozitivu rješenja. Iz stanja spisa proizilazi da je protiv provostepenog rješenja Republika Srpska, kao predlagač u predmetnom postupku, podnijela žalbu. Predmet je radi postupanja po žalbi 25. marta 2014. godine dostavljen Okružnom sudu, koji je u predmetnom postupku donio Rješenje broj 78 0 V 016394 14 Gž od 10. novembra 2015. godine. Navedenim rješenjem je Okružni sud žalbu predlagača uvažio, Rješenje Osnovnog suda broj 78 0 V 016394 13 V od 24. januara 2014. godine ukinuo i predmet vratio prvostepnom sudu na ponovni postupak. Osnovni sud je predmet na ponovno postupanje zaprimio 18. novembra 2015. godine.
10. Osnovni sud je apelantov predmet nakon prijema na ponovni postupak zaveo pod brojem 78 0 V 016394 15 V 2 i u predmetnom postupku je održao ročišta 27. jula 2016. godine, 26. septembra 2016. godine i 20. decembra 2016. godine. U ponovljenom postupku Osnovni sud je proveo vještačenja vještaka geodetske struke Ž. Đ., vještaka šumarske struke M. L. i vještaka poljoprivredne struke M. H. Na održanom ročištu od 20. decembra 2016. godine predlagač eksproprijacije Republika Srpska je posredstvom zakonskog zastupnika osporila nalaz i mišljenje vještaka šumarske struke, zbog čega je zatraženo da se nalaz i mišljenje vještaka dopune. Osnovni sud je od predlagača zatražio da na depozitni račun suda uplati novčani iznos od 200,00 KM zbog dopune nalaza i mišljenja vještaka šumarske struke. Ustavni sud je dopisom od 8. februara 2017. godine zatražio od Osnovnog suda dostavljanje spisa na uvid. Osnovni sud je apelantov predmet dostavio 20. februara 2017. godine. Ustavni sud je, nakon izvršenog uvida u spis, predmet vratio Osnovnom sudu 3. marta 2017. godine.
11. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud u ponovljenom postupku donio Rješenje broj 78 0 V 016394 15 V 2 od 27. jula 2017. godine kojim je odredio naknadu za eksproprisane nekretnine, na način detaljno naveden u dispozitivu rješenja. Protiv navedenog rješenja predlagač eksproprijacije Republika Srpska je posredstvom zakonskog zastupnika 4. avgusta 2017. godine podnijela žalbu. Apelantov predmet je radi postupanja u drugom stepenu 27. oktobra 2017. godine dostavljen Okružnom sudu, gdje se vodi pod brojem 78 0 V 016394 17 Gž.
12. Iz stanja spisa proizilazi da predmetni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka eksproprijacije i vanparničnog postupka i osporene odluke Okružnog suda, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM i naknadu troškova za sastavljanje apelacije u iznosu od 1.170,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo tok predmetnog vanparničnog postupka za određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti, izloženog u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da tokom drugostepenog postupka nisu povrijeđena prava na koja se apelant u apelaciji poziva, te ističući da, s obzirom na veliki priliv predmeta u parničnom referatu, sud nije mogao ispoštovati odredbe člana 217. stav 4. Zakona o parničnom postupku ( „Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljem tekstu: ZPP), ali smatra da je odluku u predmetnom postupku donio u razumnom roku.
15. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo tok predmetnog postupka istaknutog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da tokom postupka nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.
16. U odgovoru na apelaciju Republička uprava je navela da je, nakon pravosnažnosti dopunskog Rješenja broj 21.36/473-12-40/09 od 10. februara 2011. godine, koje je postalo pravosnažno nakon Presude Okružnog suda broj 11 0 U 006945 11 U od 14. novmebra 2012. godine, provela postupak sporazumnog određivanja naknade za nekretnine koje su eksproprisane navedenim rješenjem, te s obzirom na to da stranke nisu postigle sporazum o naknadi, spis predmeta je 26. aprila 2013. godine dostavljen Osnovnom sudu radi daljeg postupanja. Ističe da, nakon što je predmet dostavljen Osnovnom sudu, Republička uprava više nije učestvovala u predmetnom postupku kao stranka.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o vanparničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 159.
(1) Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.
(2) Postupak iz stava 1. ovog člana je hitan i sud će odrediti ročište iz člana 160. ovog zakona u roku od 15 dana, računajući od dana kada je sud zaprimio predmet organa uprave po kojem korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli saglasnost o naknadi za eksproprisanu nepokretnost.
(3) Sud može, na prvom ročištu nakon izjašnjenja učesnika u postupku i na bazi stanja u spisu donijeti rješenje o visini naknade za eksproprisane nepokretnosti.
(4) Ukoliko sud ocijeni da treba izvesti druge dokaze koje učesnici predlože, a nađe da to ima značaja za određivanje naknade, sud će izvesti i te dokaze i donijeti rješenje o visini naknade za eksproprisanu nepokretnost u roku od tri mjeseca, računajući od dana održanog prvog ročišta.
(5) Na prvostepeno rješenje učesnici u postupku imaju pravo žalbe u roku od osam dana, računajući od dana uručenja prvostepenog rješenja.
(6) O žalbi na prvostepeno rješenje nadležni sud će, u skladu sa odredbama ovog zakona, odlučiti o žalbi u roku od 45 dana.
(7) Ukoliko se ne ispoštuju rokovi iz st. 2., 3., 4., 5. i 6. ovog zakona, o razlozima prekoračenja rokova sudija koji vodi postupak pismeno će obavijestiti predsjednika suda u roku od tri dana, računajući od dana isteka rokova utvrđenih ovim članom.
Član 160.
(1) Sud će odrediti ročište na kojem će omogućiti učesnicima da se izjasne o obliku i obimu, odnosno visini naknade, kao i o dokazima o vrijednosti nepokretnosti, koji se pribavljaju po službenoj dužnosti.
(2) Sud će na ročištu izvesti i druge dokaze koje učesnici predlože, ako nađe da to ima značaja za određivanje naknade, a po potrebi odredit će i vještačenje.
18. Zakon o eksproprijaciji Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06, 37/07, 66/08 i 110/08) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Eksproprijacija je oduzimanje ili ograničenje prava vlasništva na nepokretnostima uz pravičnu naknadu koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti. Član 6. st. 1. i 2.
(1) Eksproprijacija se može vršiti za potrebe Republike Srpske i jedinice lokalne samouprave, ako zakonom nije drugačije određeno (korisnik eksproprijacije).
(2) Korisnik će eksproprisane nepokretnosti prenositi investitorima radi izvođenja radova za izgradnju objekata za koje je utvrđen opšti interes, s tim što će se ugovorom regulisati međusobna prava i obaveze ugovornih strana koje nastaju eksproprijacijom nepokretnosti i izgradnjom objekata.
Član 11.
Eksproprijacijom građevinskog objekta na gradskom građevinskom zemljištu vlasniku takvog objekta prestaje pravo korišćenja zemljišta pod objektom i zemljišta koje služi za njegovu redovnu upotrebu.
Za zemljište na kome je prestalo pravo korišćenja, raniji vlasnik tog zemljišta ima pravo na naknadu.
Član 70.
(1) Ako se ne postigne sporazum o naknadi u roku od dva mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, organ uprave će bez odgađanja dostaviti pravosnažno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima nadležnom sudu na čijem području se nalazi eksproprisana nepokretnost, radi određivanja naknade u vanparničnom postupku.
(2)Organ iz prethodnog stava može i prije isteka roka od dva mjeseca dostaviti rješenje o eksproprijaciji sa spisima nadležnom sudu, ako iz izjava i ponašanja stranaka zaključi da se ne može postići sporazum o naknadi.
(3)Ako organ uprave u određenom roku ne postupi po odredbi stava 1. ovog člana, raniji vlasnik eksproprisane nepokretnosti, kao i korisnik eksproprijacije, mogu se neposredno obratiti nadležnom sudu radi određivanja naknade.
Član 71.
Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost je hitan.
VI.Dopustivost
19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na postupak eksproprijacije
21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja postupka eksproprijacije, koji je okončan Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 006945 11 U od 14. novembra 2012. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
22. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum prijema navedene presude Okružnog suda s obzirom na to da je Republička uprava dopisom od 25. aprila 2013. godine, uz koji je dostavila Osnovnom sudu apelantov predmet, pokrenula predmetni vanparnični postupak radi određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti, jer se stranke nisu mogle usaglasiti o naknadi za eksproprisane nepokretnosti, pa se podrazumijeva da je navedenu presudu Okružnog suda apelant zaprimio prije tog datuma. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu 22. aprila 2016. godine, tj. tri godine nakon što je pokrenut predmetni vanparnični postupak. Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od prijema konačne i pravosnažne odluke u postupku eksproprijacije.
23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na osporeno Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci broj 78 0 V 016394 14 Gž od 10. novembra 2015. godine
24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
25. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu okončan. Ustavni sud zapaža da je predmetni vanparnični postupak, nakon donesene osporene odluke Okružnog suda, još uvijek u toku, odnosno da osporena odluka nije konačna, zbog čega bi odlučivanje o osporenom rješenju Okružnog suda bilo preuranjeno u odnosu na konačni ishod predmetnog postupka, odnosno uticalo bi na konačnu odluku koja treba da se donese u konkretnom predmetu.
26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja vanparničnog postupka
27. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
28. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da u predmetnom vanparničnom postupku još uvijek nije donesena konačna odluka, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
29. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacije nedopušten zbog proteka roka i zbog preuranjenosti, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da mu je, zbog dužine trajanja vanparničnog postupka, došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
33. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 26. aprila 2013. godine, kada je predmet dostavljen Osnovnom sudu radi odlučivanja u vanparničnom postupku, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje četiri godine i deset mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
35. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku u kome se utvrđuje naknada za eksproprijaciju nekretnina, koji je po Zakonu o vanparničnom postupku hitan. S obzirom na materijalne dokaze i vještačenja koja su tokom postupka provedena, Ustavni sud zapaža da se radi o složenom postupku.
36. Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je za njega od većeg značaja, jer je u pitanju određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti koje su bile u njegovom vlasništvu.
37. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je redovnim sudovima za preduzimanje pojedinih procesnih radnji bio potreban vremenski period od pola godine do jedne godine i sedam mjeseci u postupku koji po zakonu zahtijeva određenu hitnost, čime su u znatnoj mjeri doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud prvostepenu odluku donio devet mjeseci nakon dostavljanja predmeta na postupanje, odnosno pokretanja predmetnog vanparničnog postupka, a koju je kao nepravilnu ukinuo Okružni sud i predmet je vraćen na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža određenu pasivnost Osnovnog suda i u ponovljenom postupku, kada je prvu procesnu radnju preduzeo osam mjeseci nakon dostavljanja predmeta (zakazao je ročište za 27. juli 2016. godine). Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud proveo više ročišta radi određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti u kojim je provedeno vještačenje vještaka geodetske, šumarske i poljoprivredne struke, tj. bio mu je potreban vremenski period od jedne godine i osam mjeseci da bi u ponovljenom postupku donio rješenje o naknadi za eksproprisane nepokretnosti. Protiv navedenog rješenja predlagač eksproprijacije Republika Srpska je podnio žalbu.
38. Ustavni sud je spis Osnovnog suda vratio u roku od 12 dana, zbog čega dostavljanje spisa na uvid nije uticalo na dužinu trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom.
39. Iz stanja spisa proizilazi veća pasivnost Okružnog suda, kojem je bila potrebna jedna godina i sedam mjeseci da bi u drugostepenom postupku donio odluku kojom je odlučio o žalbi predlagača podnesenoj protiv Rješenja Osnovnog suda broj 78 0 V 016394 13 V od 24. januara 2014. godine, a nakon što je predmet po drugi put zaprimio u rad, radi postupanja u drugom stepenu, Okružni sud ni u roku od četiri mjeseca nije donio odluku, što je suprotno članu 159. stav 6. Zakona o eksproprijaciji. Pri tome Okružni sud kao opravdanje za svoje postupanje ističe da je opterećen velikim brojem predmeta.
40. Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da, kada redovni sudovi i pokušaju da opravdaju dugo trajanje postupka, kao što je to naveo i Okružni sud, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTSBiH (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba , ili Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupnu na www.ustavnisud.ba).
41. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 2611/15 od 10. maja 2017. godine (i drugim odlukama od 10. maja 2017. godine dostupnim na internet-stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da, „uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTSBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene obaveze propisane zakonom u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa“.
42. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina vanparničnog postupka, koji traje četiri godine i deset mjeseci, nerazumna, jer je predmetni postupak po zakonu hitne prirode, što ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“ za šta redovni sudovi nisu dali opravdane razloge.
43. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2611/15 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2611/15 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Zbog istih razloga, i ova odluka se, takođe, dostavlja navedenim subjektima.
Pitanje naknade nematerijalne štete
44. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
45. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se radi o postupku koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da apelantu treba da se isplati iznos od 1.200,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
46. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
47. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se odredi naknada troškova za sastavljanje apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, zbog čega te troškove snose apelanti. Ostali navodi
48. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu, takođe, došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
49. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji zahtijeva određenu hitnost u postupanju, a četiri godine i deset mjeseci nakon pokretanja vanparničnog postupka apelant nije došao do konačne odluke suda kojom bi bilo riješeno njegovo pravno pitanje.
50. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c) i tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 60, člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman