Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4785/17 (E. A.)

Odluka donesena 13. 03. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Radni spor
  • Otkaz
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4785/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 03. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine, u predmetu broj AP-4785/17, rješavajući apelaciju Edina Ajkunića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Edin Ajkunić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 450737 16 Rsž od 18. maja 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Edin Ajkunić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Adnan Novo, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 450737 16 Rsž od 18. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je, između ostalog, tražio da se poništi kao nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu apelantu i se obaveže tuženi („Energopetrol“ d.d. Sarajevo) da apelanta vrati na radno mjesto, uz uspostavu radnopravnog statusa od dana otkaza Ugovora o radu, te da mu na ime naknade plaće isplati određeni novčani iznos, kao i da za apelanta uplati PIO doprinose, sve za određeni vremenski period.

2. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizilazi da je apelant bio u radnom odnosu kod tuženog na radnom mjestu vozača teretnog dostavnog vozila. Dalje, da je 9. juna 2014. godine rukovoditelj Sektora logistike tuženog pokrenuo postupak za utvrđivanje apelantove odgovornosti, zbog sumnje za počinjene teže povrede radnih obaveza iz člana 107. Pravilnika o radu, slijedom čega je apelant u pisanoj formi dostavio izjavu da nije počinio prekršaj ni težu povredu radne obaveze, te da je apelantu radni odnos prestao Odlukom o otkazu ugovora o radu od 24. juna 2014. godine. Kantonalni sud je naveo da neosnovano apelant prigovara da je prvostepeni sud, pri donošenju svoje odluke, povrijedio odredbu člana 89. Zakona o radu, koja glasi da se „Ugovor o radu u slučaju iz člana 88. i 88.a ovog zakona, može otkazati u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz.“ Naime, Kantonalni sud je naveo da pod saznanjem za činjenice na kojima se temelji vanredni otkaz ugovora o radu u smislu ove zakonske odredbe, podrazumijeva saznanje osobe ovlaštene za donošenje odluke o otkazu. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da saznanje za činjenice na kojima se temelji vanredni otkaz ugovora o radu može se dobiti od osobe koja je zbog svojih rukovodećih ovlaštenja dužna osobu ovlaštenu za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu upoznati o činjenicama koje su razlog za vanredni otkaz. S tim u vezi, Kantonalni sud je ukazao da je 9. juna 2014. godine Sektor upravljanja sigurnošću Društva sačinio izvještaj u vezi nadzora cisterne flote ,,Energopetrol“ i dostavio ga M.P. direktoru Veleprodaje email-om, a koji je, nakon što je pokrenut postupak za utvrđivanje odgovornosti za povrede radnih obaveza od strane rukovoditelja Sektora logistike, dana 24. juna 2014. godine donio Odluku o otkazu ugovora o radu i "ista je uručena sada apelantu". Kantonalni sud je naveo da je sve ove činjenice prvostepeni sud pravilno utvrdio provedenim dokazima pa je pravilno zaključio da je ispoštovan rok od 15 dana iz člana 89. Zakona o radu jer je direktor 9. juna 2014. godine saznao za činjenice u vezi teže povrede radne dužnosti na osnovu izvještaja Sektora upravljanja sigurnošću Društva. Kantonalni sud je ukazo da je tuženi zatim ispoštovao i odredbu člana 90. Zakona o radu (jer je omogućio apelantu da iznese svoju odbranu), uz izjašnjenje i Vijeća zaposlenika tuženog u vezi namjere otkazivanja ugovora o radu apelantu, čime je ispoštovao zakonom predviđene obaveze poslodavca prije otkazivanja ugovora o radu i donošenja odluke o otkazu. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da, suprotno navodima žalbe, prvostepeni sud je pravilno utvrdio i zaključio da je tuženi apelantu zakonito otkazao ugovor o radu, te da je ispoštovao odredbu člana 89. Zakona o radu.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je od dana učinjenja navodne povrede radne dužnosti do dana otkaza ugovora o radu proteklo duže od 15 dana. Stoga, apelant smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, proizvoljno primijenili odredbe člana 89. Zakona o radu.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba Zakona o radu u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4785/17 (E. A.) | Sudska praksa | Aktio